Sonja Švec Španjol u posljednjih 12 godina samostalnog kustoskog djelovanja kurirala je i otvorila više od 300 izložbi diljem Hrvatske. Članica je DPUH-a, HULU-a i HND-a, a od 2018. djeluje kao samostalna umjetnica tj. kao članica HZSU-a. U 2024. godini stekla je zvanje više kustosice
Miroslav Pelikan
Sonja Švec Španjol rođena je u Zagrebu 1983. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i slovački jezik 2008. godine te dodatni studij – smjer muzeologije 2010. godine. Stručno osposobljavanje odradila je u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. Stručni ispit za muzejsko zvanje kustosa položila je 2012. godine.
Od 2013. godine djeluje kao nezavisna kustosica i likovna kritičarka, osnovala je web-portal o umjetnosti PerceiveArt.com koji sama vodi i uređuje.
Gospođo Švec Španjol, u posljednjih 12 godina organizirali ste i otvorili 300 izložbi u Hrvatskoj, kao samostalna kustosica. Što je ključno za te izložbe?
-Riječ je o međusobno vrlo različitim izložbama koje su ostvarene u suradnji s umjetnicima različitih generacija i vrsta izričaja. Većina izložbi realizirana je u mjestima i gradovima diljem Hrvatske jer kroz vlastito nezavisno djelovanje aktivno radim na decentralizaciji likovne umjetnosti u Hrvatskoj.
S jedne strane predstavila sam mlade umjetnike koji su tek stasali s likovnih akademija, dok sam istovremeno surađivala i s etabliranim umjetnicima koji su ujedno i profesori na likovnim akademijama. Ostvarila sam divne suradnje i s udrugama u kulturi poput udruge Prizma s kojom sam surađivala na putujućoj grupnoj međunarodnoj izložbi Sketchbook Station, zatim s udrugom Val kulture s kojom su realizirane čak dvije putujuće izložbe – samostalna izložba Ive Šebalja i samostalna izložba Ive Friščića. Bila sam organizatorica i kustosica grupne putujuće izložbe ilustracija “Neustrašive žene” čija je inicijatorica Ivana Glavaš Bakija iz nakladničke kuće Iris Illyrica, a trenutno po Hrvatskoj putuju i grupna međunarodna izložba “Voli me / Ne voli me” idejne začetnice Ane Đokić, zatim samostalna izložba “Mi Hrvati” našeg najpoznatijeg suvremenog karikaturista Nika Titanika i samostalna izložba “Moja Rijeka” mlade akademske umjetnice Mateje Rusak.
Možemo li upitati, koga bi od tih 300 autora posebno izdvojili?
-Uh, to je dosta nezahvalno pitanje. Ne volim izdvajati samostalne izložbe isključivo kako ne bih slučajno zaboravila nekog umjetnika, pa ću istaknuti grupnu izložbu povodom 5. obljetnice portala PerceiveArt kojeg sam osnovala, uređujem i vodim od 2013. godine. Izložba je održana 2018. godine u Galeriji Zvonimir u Zagrebu, a sudjelovalo je 17 autorica i autora iz Hrvatske i inozemstva. Svakako bih istaknula i izložbu na koju sam jako ponosna, a to je izložba kojom smo obilježili 50. obljetnicu ZILIK-a (Zimske likovne kolonije). Na izložbi smo predstavili čak stotinu umjetnika koji su u prvih pola stoljeća sudjelovali i nesebično doprinijeli ZILIK-u, a predstavili smo ih s ukupno 150 radova u Galeriji Karas u Karlovcu. Pune dvije godine radila sam na pripremama, istraživanju građe i fundusa, te pomnoj selekciji radova i autora koje smo predstavili na čak dvije izložbe – prvo u Galeriji Karas u Karlovcu i potom u smanjenom opsegu u Galeriji AMZ u Zagrebu.
Spomenula bih i grupnu izložbu “Neustrašive žene”, jer sam u četiri godine uspjela dogovoriti da izložba proputuje Hrvatskom i posjeti čak 22 ustanove u kulturi. Trenutno je na putovanju i grupna izložba “Voli me / Ne voli me” idejne začetnice Ane Đokić s kojom sam i ranije ostvarila vrlo ugodnu suradnju na samostalnoj izložbi makedonskog ilustratora Vane Kosturanova u sklopu Festivala knjige i književnosti PAZI, KNJIGA! Posebno su mi drage i izložbe kojima svake godine zatvaramo ZILIK (Zimska likovna kolonija) u Karlovcu jer na njima prezentiramo što su veliki i mali predano i posvećeno radili punih tjedan dana boraveći u dječjem domu i družeći se s našim malim Nazorićima.
Koja se izložba Vama osobno najviše sviđa?
-Tijekom godina pogledala sam puno odličnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Teško bi mi bilo izdvojiti samo jednu, ali osim opsegom i materijalom impozantnih izložbi u našim najvećim muzejima i galerijama, volim istraživati i otkrivati manje prostore i umjetnike diljem Hrvatske koji možda nisu u centru medijske pažnje, ali svojom kvalitetom i predanim radom svakako zaslužuju pažnju i pozornost.
Što mislite u suvremenoj umjetnosti u Hrvatskoj?
-Mislim da imamo iznimno puno kvalitetnih umjetnica i umjetnika u Hrvatskoj i da bismo trebali biti ponosni na naše umjetnike koji su sastavni dio identiteta naše zemlje. No, istovremeno se susrećemo s velikim problemom dominacije nekolicine imena koje su pojedine udruge, muzeji i mediji “nametnuli” kao etablirane kvalitetne autore koje onda većina ustanova ugošćuje čime se zapravo ponavljaju jedni te isti sadržaji i autori, dok drugi, samo i isključivo zato što nisu dio dominantnog klana ili ne piju kavu s određenim osobama, nikada neće dobiti priliku prezentirati svoj rad u većim ustanovama u kulturi u Zagrebu, Puli, Splitu, Zadru itd. Mislim da se mnogi kolege u svom radu ne vode primarno kriterijem kvalitete već osobnim interesima, razmjenom usluga i umjetničkih dobara i time degradiraju našu struku. Pritom često serviraju široj javnosti nekvalitetnu umjetnost koja povremeno graniči s kičem i šundom, kako bi osigurali ili utvrdili svoje pozicije moći, čime se u potpunosti gube kvalitativni kriteriji. Nije ni čudo da šira javnost ne zna razlikovati kvalitetu od kiča kada sama struka podliježe krivim kriterijima u vlastitom radu.
Što mislite o svjetskim likovnim kretanjima?
-Mislim da su se u mnogim zemljama promijenili prioriteti i načini na koji se valorizira što je dobro, a što nije. Primjerice, ako pogledamo mlade autore u nekim zapadnoeuropskim zemljama možemo uvidjeti da kvaliteta rada nije imperativ. Ukoliko je mladi autor vješt u građenju vlastitog imidža, suvereno vlada tehnologijom, posebice društvenim mrežama te besprijekorno vodi vlastite profile na društvenim platformama može u relativno kratkom vremenu izgraditi imidž koji će mu otvoriti mogućnost izlaganja u etabliranim ustanovama koje prate trendove čime će samo potvrditi vlastitu vrijednost koja je vrlo često utemeljena na banalnosti i provokativnosti iza koje nema nikakve dubine, ozbiljnosti i konkretne priče. No, nije to samo pitanje područja umjetnosti već živimo u vremenu kada se ne cijeni nečije znanje, umijeće i sposobnosti, već broj pratitelja, klikova i čitanosti. Što više reći?
Koliko je svijetu, nama u Hrvatskoj, zanimljiva i poticajna likovna umjetnost?
-Mislim da je umjetnost potrebna svim ljudskim bićima prvenstveno kao hrana za um i dušu, kao područje mentalne i psihičke obnove, distance od svakodnevnih obaveza i pritisaka, ali i kao područje za kontemplaciju, meditaciju ili poticanje razvoja kritičkog razmišljanja. No, istovremeno likovna umjetnost u Hrvatskoj nije dovoljno i adekvatno valorizirana i pozicionirana. Naša država nije prepoznala vrijednost niti integrirala likovnu umjetnost u svoje osnovno djelovanje u smislu da bi umjetnici trebali biti sastavni dio našeg sistema, da bi se struka trebala pitati i angažirati kod svih rješenja koja zahtijevaju likovno i umjetničko promišljanje i djelovanje, već su umjetnici prepušteni sami sebi u sustavu koji je neuređen. Što pod time mislim? Nemamo uređeno tržište umjetnina, nemamo porezne olakšice na kupovinu umjetničkih djela, a mnoge ustanove su hermetički zatvorene i uopće nisu zainteresirane za suradnju s likovnim umjetnicima i vanjskim suradnicima. Likovni umjetnici u pravilu nisu plaćeni tj. ne dobivaju honorar za svoje samostalne izložbe, a prilikom osmišljavanja i realizacije javnih spomenika ili oslikavanja javnih površina i sličnih umjetničkih urbanih intervencija ne konzultira se struka, već privatni poduzetnici, načelnici i gradonačelnici dogovaraju poslove sa sebi bliskim ljudima koji su u pravilu u potpunosti neuki po pitanju umjetnosti, kao i izvođači naručenih djela. Tako da mislim da potreba i želja za umjetnošću postoji među ljudima, ali od onih koji su odgovorni ne postoji želja za uređenjem ovog iznimno važnog sektora.
Planovi…?
-U planu mi je otvoriti preostalih 19 izložbi do kraja ove godine. Krajem srpnja, preciznije 30. srpnja 2025. u 21 sat otvaram samostalnu izložbu Marine Fernežir u Galeriji Pik u Rabu, 1. kolovoza 2025. u 20 sati otvaram izložbu Dubravka Kastrapelija u Galeriji Loža u Omišlju i onda krajem kolovoza i početkom rujna otvaram izložbe Kristine Kinkele Valčić i Damira Facana-Grdiše na Rabu i izložbu Dubravka Kastrapelija u Crikvenici. A u rujnu samostalna izložba Nika Titanika nastavlja svoje putovanje po Hrvatskoj i bit će predstavljena 10. rujna 2025. u Pučkom otvorenom učilištu u Ivanić-Gradu.
Inače si postavim gornju granicu da godišnje otvaram do maksimalno 30 izložbi, no, ove godine ih imam čak 44 tako da sam probila vlastitu granicu i postavila novi rekord. A u pripremi su i planovi za iduću godinu. Neke izložbe su već potvrđene za 2026. godinu, za preostale se čekaju rezultati natječaja, a posebno me veseli što će iduće godine biti okruglo 10 godina otkako vodim ZILIK u Karlovcu i tom prigodom ćemo 52. ZILIK otvoriti grupnom žiriranom izložbom na temu “Što je sreća?” na koji se sve do rujna mogu prijaviti zainteresirani likovni umjetnici, a natječaj mogu pronaći na stranici PerceiveArt.
Sonja Švec Španjol – profesionalna biografija
Sonja Švec Španjol rođena je u Zagrebu 1983. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je povijest umjetnosti i slovački jezik 2008. godine te dodatni studij – smjer muzeologije 2010. godine. Stručno osposobljavanje odradila je u Atelijeru Meštrović u Zagrebu. Stručni ispit za muzejsko zvanje kustosa položila je 2012. godine.
Od 2013. godine djeluje kao nezavisna kustosica i likovna kritičarka, osnovala je web-portal o umjetnosti PerceiveArt.com koji sama vodi i uređuje. Surađivala je s art magazinom Kontura, književnim listom za umjetnost, kulturu i znanost Vijenac i portalom Arteist. Od značajnih tekstova ističe: recenziju monografije “Ivo Dulčić” (Vijenac, br. 594), recenziju monografije Gordane Bakić (Kontura, br. 132), kao i kritičke osvrte na značajne izložbe poput retrospektive Zlatka Price (Vijenac, br. 583), retrospektive Mencija Clementa Crnčića (Vijenac, br. 574), retrospektive Julije Knifera (Vijenac, br. 537), retrospektive Miroslava Kraljevića (Vijenac br. 516/517), izložbe “Alegorija i arkadija – antički motivi u umjetnosti” (Vijenac, br. 511), retrospektive Kuzme Kovačića (Vijenac, br. 500), te izložbe “Remek-djela iz Muzeja Picasso u Parizu” (Vijenac, br. 498). Od 2018. godine piše kolumnu o umjetnosti za lifestyle magazin Grazia.
Od 2015. do zatvaranja galerije 2020. godine stručna je suradnica i članica Stručnog savjeta Galerije Laval Nugent. Od 2016. godine predsjednica je Umjetničkog savjeta i izbornica ZILIK-a (Zimske likovne kolonije) u Karlovcu. Tijekom 2016. i 2017. godine djelovala je kao članica Umjetničkog savjeta Galerije PIKTO. U 2017. godini bila je članica žirija 22. Međunarodne izložbe karikatura u organizaciji Hrvatskog društva karikaturista, te autorica koncepcije, članica žirija i kustosica žirirane međunarodne izložbe 4. Triennale autoportreta “Pojam o sebi” u organizaciji Galerije Prica u Samoboru. U 2018. godini organizirala je, koncipirala i otvorila skupnu izložbu povodom 5. obljetnice portala PerceiveArt u Galeriji Zvonimir na kojoj je sudjelovalo ukupno sedamnaest umjetnika. U 2019. godini članica je stručnog žirija za odabir radova na 2. Međunarodnom festivalu suvremenog kolaža KAOS u Kranju, u Sloveniji, članica je žirija za odabir radova i kustosica 2. Samoborskog salona u Galeriji Prica na temu “Granice”, te članica Odbora za izbor djela 8. Hrvatskog triennala akvarela u organizaciji Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda i Gradskog muzeja Karlovac. Autorica je predgovora za 8. Hrvatski triennale akvarela koji je tijekom godine postavljen u Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda u Likovnom salonu “Vladimir Becić”, u Galeriji “Vjekoslav Karas” u Karlovcu i u Muzeju Mimara u Zagrebu. U 2019. godini bila je članica Umjetničkog savjeta Galerije Bunker u sklopu Centra za mlade Bunker u Samoboru. Od 2019. do 2022. godine bila je članica Programskog savjeta Galerije Kortil u jednom mandatu u trajanju četiri godine. Od 2019. godine članica je Savjeta Galerije Idealni grad. Od 2019. godine surađuje s SPD “Privrednik”, a od 2020. godine do 2022. bila je izbornica Privrednikove likovne kolonije. Od 2020. do 2022. godine uređivala je i vodila emisiju o kulturi i umjetnosti KolibriS koja se emitirala na 8 televizija. Godine 2022. članica je žirija za dodjelu Velike nagrade 6. Festivala strašila održanog od 24. do 26.09.2022. Od 2022. članica Stručnog savjeta za likovnost Hrvatskog sabora kulture. Od 2022. članica je Umjetničkog savjeta Gradske galerije Crikvenica. Godine 2022. izabrana u radni tim “Umjetničko stvaralaštvo – grad imaginacije, inovacije i eksperimenta” u sklopu radnih grupa/timova za sudjelovanje za izradu Prijedloga Plana razvoja kulture Grada Zagreba.
Od značajnih projekata ističe sudjelovanje na simpoziju povodom 100. obljetnice rođenja Ivana Generalića u Hlebinama 2014. godine, vođenje ZILIK-a (Zimske likovne kolonije) od 2016. godine (u funkciji izbornice i predsjednice Umjetničkog savjeta ZILIK-a), suradnju s udrugom Prizma na međunarodnom projektu Sketchbook Station, te putujuće izložbe Ive Friščića i Ive Šebalja koje su realizirane tijekom 2017. godine u suradnji s galerijama i muzejima diljem Hrvatske. U 2020. godini izbornica je Privrednikove likovne kolonije na Plitvicama te autorica koncepta, kustosica i selektorica međunarodne online izložbe “Utopija-distopija” u organizaciji Doma kulture Nova Gradiška. U 2021. godini sudjeluje na međunarodnom umjetničkom projektu “Rise of women in culture of Western Balkans” sufinanciranom sredstvima Europske unije kao kustosica i selektorica za Hrvatsku. U sklopu projekta koji objedinjuje pet zemalja (Hrvatska, Srbija, Slovenija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija) autorica je likovnog postava i predgovora međunarodne grupne izložbe “Women about women” koja je tijekom ožujka 2021. bila postavljena u Galeriji Prica u Samoboru. U sklopu izložbe održala je stručno vodstvo te osmislila i moderirala okrugli stol na temu “Život i mogućnosti djelovanja suvremenih umjetnica u Hrvatskoj danas”. U sklopu projekta “Rise of women in culture of Western Balkans” sudjelovala u provedbi istraživanja o ulozi žena i ženskih identiteta u suvremenoj vizualnoj umjetnosti koje je organizirao Zavod za proučavanje kulturnog razvitka iz Beograda. U 2021. godini izbornica je Privrednikove likovne kolonije na rijeci Zrmanji te autorica koncepta, kustosica i selektorica grupne žirirane izložbe “Sva lica Hrvatske” u organizaciji Doma kulture Nova Gradiška. Također je autorica koncepcije, kustosica i autorica likovnog postava samostalne izložbe “Svijet inspiriran i nesputan stvarnošću” makedonskog ilustratora Vaneta Kosturanova koja se održala u sklopu Festivala knjige i književnosti PAZI, KNJIGA! na tri lokacije: Knjižnica i čitaonica Bogdana Ogrizovića, Galerija VN i Knjižnica Kajfešov brijeg. U 2021. godini djelovala je i kao članica Umjetničkog savjeta Galerije Prica u Samoboru za selekciju izložbi u sklopu godišnjeg programa za 2022. godinu. U 2022. godini u sklopu međunarodnog umjetničkog projekta “Rise of women in culture of Western Balkans” sufinanciranom sredstvima Europske unije organizirana je Umjetnička rezidencija za mlade umjetnice od 22 do 28 godina starosti u sklopu koje djeluje kao selektorica umjetnica za Hrvatsku te moderatorica panel rasprave na temu “Položaj i uloga žena u kulturi i umjetnosti” održanoj u svibnju u Centru za kreativne industrije u Zadru. U 2022. godini sudjelovala kao gost-izlagač na Županijskom stručnom vijeću nastavnika stručnih predmeta vizualnih umjetnosti i dizajna Krapinsko-zagorske, Međimurske i Varaždinske županije s temom izlaganja “Široki dijapazon mogućnosti komunikacije i pedagoškog rada iz pozicije nezavisnog kustoskog djelovanja”. U 2022., 2023., 2024. i 2025. godini djeluje u funkciji kustosice, organizatorice i koordinatorice projekta grupne putujuće izložbe ilustracija “Neustrašive žene” u sklopu kojeg je organizirala putovanje i realizaciju izložbe “Neustrašive žene” u ukupno 22 ustanove (muzeja, galerija, knjižnica i centara za kulturu) diljem Hrvatske. U 2024. i 2025. godini djeluje u funkciji umjetničke voditeljice programa izložbi za galerije Lapidarij i Loža u Omišlju (organizacija i realizacija 6 izložbi u sezoni od svibnja do rujna 2024., organizacija i realizacija 5 izložbi od siječnja do rujna 2025.) u organizaciji Općine Omišalj. U 2024. preuzima funkciju dopredsjednice Stručnog povjerenstva za 57. Nagradu “Grigor Vitez” za 2023. godinu. Na natječaj Nagrade „Grigor Vitez“ pristiglo je 111 knjiga i slikovnica koje je pažljivo pregledao, pročitao i ocijenio stručni žiri te odabrao čak 18 naslova koji su se našli u užem izboru i među kojima su dobitnici Ptice, ali i Ptičice po izboru Dječjeg žirija. Stručno povjerenstvo Nagrade „Grigor Vitez“ djelovalo je u sastavu: Zdenko Bašić, ilustrator, dobitnik Nagrade „Grigor Vitez“, Ida Gašpar, knjižničarka, predsjednica Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva; Sanja Lovrić Kralj, predsjednica Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti, sveučilišna profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu; Nada Mihaljević, književnica i dobitnica Nagrade “Grigor Vitez“; Sonja Švec Španjol, povjesničarka umjetnosti i muzeologinja, nezavisna kustosica). U 2024. godini članica je žirija projekta RADNIČKO. Centar za kulturu Pučkog otvorenog učilišta Zagreb organiziralo je javni poziv za privremenu umjetničku intervenciju u prostoru Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, nekadašnjeg Radničkog sveučilišta, danas zaštićenog kulturnog dobra Republike Hrvatske. Natječaj je adresirao hrvatske suvremene umjetnike da svojim prijedlozima za privremene intervencije u prostoru nekadašnjeg Radničkog sveučilišta, današnjeg Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, izvedu rad, referirajući se na neprocjenjivu vrijednost zgrade i njezinog sadržaja. Natječaj je poticao produkciju koja će se referirati na kulturu sjećanja, vezanu za zgradu i sadržaj Radničkog sveučilišta, otvorenog 1961. godine (arhitekti Ninoslav Kučan, Radovan Nikšić, interijer – Bernardo Bernardi). U 2025. godini članica je žirija koji odabire hrvatske ilustratore za Bijenale ilustracije u Bratislavi 2025. BIB (Biennial of Illustrations Bratislava) najstariji je svjetski bijenale ilustracije utemeljen 1967. godine i u kontinuitetu se održava do danas. Riječ je o međunarodnoj izložbi nacionalnih selekcija ilustratora pojedinih zemalja koje odabiru sekcije IBBY-ja. Iz svake zemlje predstavlja se izbor ilustratora, a izlažu se originalne ilustracije i knjige u kojima su objavljene. Hrvatski centar za dječju knjigu kao Hrvatska sekcija IBBY-ja organizira nastup hrvatskih ilustratora na BIB-u i odgovara za odabir umjetnika koji će predstaviti Hrvatsku. Prosudbeno povjerenstvo djeluje u sastavu dva člana iz Knjižnica grada Zagreba, u ovom slučaju Petra Dolanjski Harni, povjesničarka umjetnosti, voditeljica Galerije Prozori, KGZ i Olga Majcen Linn, povjesničarka umjetnosti, voditeljica Galerije Vladimira Nazora, KGZ te Sonja Švec Španjol kao vanjska članica.
U posljednjih 12 godina samostalnog kustoskog djelovanja kurirala je i otvorila više od 300 izložbi diljem Hrvatske. Članica je DPUH-a, HULU-a i HND-a, a od 2018. djeluje kao samostalna umjetnica tj. kao članica HZSU-a. U 2024. godini stekla je zvanje više kustosice.
