U Caffe galeriji Gina u Zadru, u četvrtak 17. srpnja 2025. godine, u 20 sati, otvorena je izložba crteža Borisa Demura (1951-2014.), jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, koji je obilježio likovnu scenu kroz četiri desetljeća intenzivnog i inovativnog djelovanja.
Zadarsku likovnu publiku pozdravio je utemeljitelj i voditelj Galerije Gina gospodin Dario Longin, dok je o umjetničkom djelu Borisa Demura govorio književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić, član HDLU-a, u čijoj se suorganizaciji i odvijaju izložbe u Galeriji Gina.
Bilosnić je između ostalog istakao kako je Demur u početku poznat kao član Grupe šestorice (Mladen Stilinović, Sven Stilinović, Vlado Martek, Željko Jerman, Boris Demur, Fedor Vučemilović), koja se priklanja tzv. „novoj umjetničkoj praksi, stvarajući konceptualne slike, fotografije, tekstualne objekte, video-radove i instalacije, dok se Demur od sredine 1980-ih, sve se više usmjerava prema introspektivnoj i meditativnoj dimenziji stvaralaštva, a spirala postaje njegova središnja forma izraza. Prvi puta spiralni motiv koristi 1983. godine, a od tada postaje konstanta njegovog likovnog govora – motiv koji nije samo dekorativni element, već simbol cikličnosti, unutarnjeg rasta i duhovnog putovanja.
Boris Demur ostaje jedan od ključnih likova hrvatske suvremene umjetnosti, zaključio je Tomislav Marijan Bilosnić. Njegovo djelo predstavlja rijedak primjer dosljednog i dubokog istraživanja jednog motiva i njegovog beskrajnog potencijala. U svijetu u kojem prevladava brzina, senzacija i promjena, Demur je gradio suprotnu paradigmu: tiho, uporno i kontemplativno slikarstvo kao čin duhovnog otkrivanja.
SPIRALA U SLIKARSTVU BORISA DEMURA
simboli beskonačnosti, postojanja i duhovnog traganja
U opusu Borisa Demura, jednog od najvažnijih hrvatskih konceptualnih umjetnika druge polovice 20. stoljeća, motiv spirale zauzima središnje mjesto. Spirala nije tek estetski element, već nositelj dubokog simboličkog, duhovnog i filozofskog značenja. Demurovo dosljedno korištenje spirale može se razumjeti kao umjetnikov pokušaj da poveže univerzalne ideje o postojanju, prirodi, duhovnosti i umjetnosti u jedinstven vizualni jezik.
Spirala je jedan od najstarijih i najrasprostranjenijih simbola u povijesti čovječanstva. Pojavljuje se u prapovijesnim pećinskim crtežima, na neolitičkim artefaktima, u mitologijama i religijama diljem svijeta. U mnogim kulturama spirala simbolizira cikličnost života, beskonačnost, rast i duhovno kretanje prema unutra ili prema van – prema samospoznaji ili prema kozmičkom jedinstvu. Njezina forma sugerira stalno kretanje, evoluciju i razvoj, što je čini savršenim simbolom za izražavanje unutarnjih duhovnih procesa, ali i sveopće strukture svemira.
U keltskoj tradiciji, primjerice, spirala označava životnu snagu i beskonačno kretanje vremena. U istočnjačkim filozofijama, poput budizma i hinduizma, spiralni oblici često su povezani s čakrama i energetskim tokovima tijela. U kršćanstvu, iako rjeđe, spiralni oblici mogu aludirati na uzlazni put duše prema Bogu. Spirala je i temelj fraktalne geometrije, što otvara i znanstvenu, kozmološku dimenziju njezina značenja.
Za Borisa Demura, spirala postaje više od motiva – ona je svojevrsni umjetnički ritual, meditacija u pokretu, znak koji se stalno ponavlja, ali nikada ne iscrpljuje. U njegovim slikama, performansima i objektima spirala je izvedena gotovo mantrično, u beskonačnim varijacijama, često izravno na zemlju, platno ili čak tijelo. Takvo ponavljanje ne sugerira monotoniju, već upornost traganja. Kao što redovnik ponavlja molitvu, tako Demur ustrajno iscrtava spiralu, potvrđujući vjeru u njezinu univerzalnu snagu.
Demur je pripadao generaciji umjetnika koja je 1970-ih godina redefinirala umjetnički izraz, sklonivši se od tradicionalnog medija slike prema performansu, akciji, tekstu i konceptu. U tom kontekstu, spirala nije samo likovni znak, već i ideja, misaoni akt. Ona je sredstvo komunikacije, ali i predmet kontemplacije. Njezina prisutnost u Demurovim radovima neprestano nas podsjeća da umjetnost nije samo stvar forme, već i svjesnog izbora značenja, poruke, duhovnog impulsa.
Od sredine 1980-ih, Demurov rad sve se više usmjerava prema introspektivnoj i meditativnoj dimenziji stvaralaštva, a spirala postaje njegova središnja forma izraza. Prvi puta spiralni motiv koristi 1983. godine, a od tada postaje konstanta njegovog likovnog govora – motiv koji nije samo dekorativni element, već simbol cikličnosti, unutarnjeg rasta i duhovnog putovanja.
Spirala je kod Demura višeslojna: ona je fizički čin slikanja, ritmizirana gesta u prostoru platna, ali i metafizički čin – trag energije, meditacije i stvaranja. U njegovim radovima spirala ne nosi narativnu funkciju; ona ne opisuje stvarnost već je samosvojna realnost, gotovo mantrički zapis umjetnikove prisutnosti i svijesti. Time Demur utemeljuje osobitu likovnu poetiku koja je istodobno duboko osobna i univerzalna.
U tom smislu, Demurova spirala dobiva i egzistencijalnu dimenziju – ona je trag umjetnika koji traži smisao u vremenu i prostoru, u vlastitom postojanju, u odnosu prema svijetu i duhovnosti. Nije slučajno da je Demur svoje spirale često izvodio na otvorenom, u prirodi – u pijesku, zemlji ili vodi. Spirala u tom kontekstu postaje čin sjedinjenja s prirodnim ritmovima, s ciklusima života, smrti i ponovnog rađanja.
Demur u nekim svojim djelima često afirmira spiralu kao oblik koji nadilazi sliku – ona postaje način mišljenja, simbol umjetničke i ljudske autentičnosti. U vremenu u kojem dominira vizualni šum i površnost, spirala se pokazuje kao arhetipski znak tišine, introspekcije i duhovne koncentracije.
Na filozofskom planu, spirala upućuje na ideju postojanja koje nije linearno, već cikličko i dinamično. Ona simbolizira jedinstvo suprotnosti – unutarnje i vanjsko, početak i kraj, mikrokozmos i makrokozmos. U tom smislu, može se povezati s Heraklitovom idejom postojanog toka („panta rei“), s Hegelovom dijalektikom kretanja duha, ili s Nietzscheovim vječnim vraćanjem.
Kod Demura, spirala je i znak vlastite osobne filozofije umjetnosti – ona nije dekoracija, već alat za mišljenje, za povezivanje vidljivog i nevidljivog. Njegova umjetnost ne teži predstavljanju, već prisutnosti; ne imitaciji, već autentičnom izrazu unutarnjeg impulsa. Spirala je u tom kontekstu istovremeno i osobna i univerzalna – ona je umjetnikova, ali i kozmička.
Dakle, zaključimo, spirala u slikarstvu Borisa Demura nije tek likovni motiv, već duboko ukorijenjeni simbol koji prožima njegovu umjetničku, filozofsku i duhovnu misao. Kao univerzalni znak života, beskonačnosti i kontemplacije, spirala u Demurovom djelu postaje metafora ljudskog traganja za smislom, autentičnosti umjetničkog čina i povezanosti s kozmičkim silama. Njegova umjetnost nas poziva da ne gledamo samo očima, već i srcem, umom i dušom – u spirali kao formi, ali i spirali kao putu.
Tomislav Marijan Bilosnić
Zadar, Caffe galerija „Đina“, 14. srpnja 2025.
