ZAPIS UZ SKULPTURU KRSTIONICE MATE TURIĆA

MATE TURIĆ, MATA CROATA – ZAPIS UZ SKULPTURU KRSTIONICE, RIBARSKOG BRODA, RIBE I/ILI ARKE

Krstionica, lađa, ribarski brod i riba Mate Turića, napravljena za crkvu župe svetoga Lovre u Lorečkoj Varoši remek–djelo je, i vrhunac vrsnoga kipara, jednoga od najboljih koje hrvatska suvremena umjetnost i kultura ima

Doc. dr. sc. Enes Quien,
povjesničar umjetnosti i likovni kritičar

Akademski kipar Mate Turić, umjetničkog imena Mata Croata već je imao puno zapaženih izložbi, i uspjeha u inozemstvu, poglavito u Parizu. Iznimno je vrijedan i marljiv, talentiran i kvalitetan kipar. Autor je više stotina skulptura, ako ne i tisuća. Prepoznatljiv je po svojim serijama i ciklusima jedara, jedrilja, jedrilica, brodica i brodova. Pili i reže u kamenu, i nema oblika koji ne može stvoriti, a već ih je mnogobrojne i stvorio, najčešće predmete, stvari i pojave iz svakodnevnoga života. Sada je svojom prepoznatljivom vještinom rezanja i piljenja kamena, svojim glavnim alatom, izveo izvanrednu skulpturu koja se može gledati kao krstionica crkve župe svetoga Lovre u Lorečkoj Varoši, za koju je i namijenjena, ali i kao ribarski brod, riba i arka. Noina korablja. Turićeva je forma tako izvedena da ima višestruko simboličko značenje. U Starome Zavjetu Noa gradi lađu, arku, korablju (Postanak 6, 14 – 22). Vidjevši da su se ljudi iskvarili, Bog odluči uništiti ljudski rod skupa sa pticama, gmazovima i zvijerima. Htio je samo poštedjeti pravednoga Nou, pa mu zapovijedi da sagradi lađu i da na nju uzme mužjaka i ženku od svake vrste. Umjetnici rado zanemaruju brodogradne pojedinosti koje se daju u Postanku. Na najranijim kršćanskim slikama u rimskim katakombama lađa je priprost kovčeg; u srednjovjekovnoj umjetnosti neka je vrsta kuće plutalice; u renesansi postaje pravi brod, a Noini sinovi Šem, Ham i Jafet vide se kako pile grede pod njegovim nadzorom. Kada lađa (korablja, arka) bude dovršena, Noa u nju utjera životinje. Noa je jedan od glavnih patrijarških pralikova (tipova) Krista. Obično se prikazuje kao sjedobrad starac. Rani su crkveni oci i apologeti opći potop povezivali s kršćanskim krštenjem. Otpočetka je lađa bila tema kršćanske umjetnosti. U rimskim je katakombama ona označavala novo kršćansko shvaćanje uskrsnuća, možda zato što je preobraćenicima, preko egipatskih i grčkih mitova, već bila bliska misao da mrtvi na drugi svijet putuju lađom. Brod se uskoro uspostavio kao simbol same crkve. Zato u arhitekturi crkava dijelimo tipologiju na jednobrodne, trobrodne i peterobrodne tlocrte. Nakon što je Noa napunio lađu (arku, korablju) parovima svih vrsta, udari  Bog da na zemlju da pljušti četrdeset dana i čstrdeset noći, te voda prekri i najviše planine pod nebom; potop potraje stotinu i pedeset dana. Kada se voda počela povlačiti, korablja se zaustavi na brdima Ararata. Da vidi jeli zemlja nastanjiva, Noa posla gavrana, koji odlijetaše i dolijetaše. Onda dvaput pusti golubicu; drugi put ona u kljunu donese svjež maslinov list. Treći se put ne vrati. Noa izvede obitelj i životinje da se plode i na zemlji množe. Turićeva je skulptura i u obliku ribe. Ona simbolički označava Krista i kršćanstvo. Riba je također u rimskim katakombama bila simbol Isusa Krista. To je zbog toga što pet slova od kojih je sastavljena grčka riječ ikhthýs, ”riba”, tvore monogram od početnih slova grčkih riječi: Iesoús Kristós Theoú Hyiòs Sôtér, što znači: ”Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj”. U tom smislu simbol ribe često se upotrebljava u ranoj kršćanskoj umjetnosti i književnosti. No, riba se upotrebljava i kao simbol krštenja, jer kao što riba ne može živjeti izvan vode, tako i kršćanin može biti spašen samo preko krsne vode. Riba se kao simbol pridaje i svetome Petru, jer je bio ribar, pa će i Krist i sveti Petar sa simbolom ribe simbolički predstavljati ribare ljudskih duša. Riba je i simbol svetoga Antuna Padovanskog, jer je on propovijedao ribama. Mate Turić dakako, uvijek ima na umu da je izradio krstionicu. Na njoj dominiraju dva motiv: križ i šahovnica, oba motiva simboliziraju hrvatstvo, hrvatski identitet. Križ kao simbol identitetske pripadnosti katoličkoj Crkvi i vjeri, a šahovnica kao simbol državnosti, samostalnosti i slobode, kao simbol rodoljublja i ljubavi prema Domovini. Krstionica je kamena posuda s krštenom vodom što stoji sa zapadne strane crkve ili u odvojenome baptisteriju. Atribut je personifikacije vjere. Krštenje  je obred uvođenja u kršćansku Crkvu uranjanjem u vodu ili škropljenjem njome. U povijesti se smatrao činom očišćenja i preporađanja, pri čemu se krstionica držala simbolom neokaljene utrobe Blažene Djevice iz koje se novajlija iznova rađao. Krštenje je prvo u nizu od sedam sakramenata i jedno od očitovanja epifanija Kristovih. Križ je simbol Kristove žrtve i, općenitije, kršćanske vjere. Čim je Konstantin Veliki priznao kršćanstvo, a još više od 5. stoljeća, križ se javlja na sarkofazima, svijećama, lijesovima i na drugim predmetima, zauzimajući mjesto monograma KHI – RHO (XP) i postajući tako razlikvni simbol ranih kršćana. U srenjemu mu se vijeku uporaba proširila. Postao je znakom crkvene vlasti, služile su se njime bratovštine i viteški redovi, a nosio se i na grbovima i na stjegovima. Po njegovom su se obliku pravili tlocrti crkava. Zadobio je razne forme: običnoga latinskog križa na kakvu je, po Augustinu, Krist bio razapet; grčkoga križa u kojemu su svi krakovi jednake duljine; Andrijin križ; tau – križ, u obliku slova T, poznatoga u drevnom Egiptu, koji se povezuje s Antunom Pustinjakom. Križ ima mnoštvo dekorativnih inačica tih osnovnih oblika kad se upotrebljava kao crkveni ures (ili na krstionicama, kakav je slučaj i s krstionicom Mate Croate), često u vezi s natpisima i simboličkim predmetima. Predaja hoća da je znak što se stavljao na nadvratnik kuće u predvečerje Pashe, Mojsije 6, bio T – križ. Dodavanje natpisa na prečku latinskog križa dovelo je do razvoja dvostrukoga križa, koji se zove i lorenski križ. Upravo  takav vidim urezan na postament kstionice Mate Turića, urezan pilom sa svake strane krstionice. Lorenski dvostruki križ se ustalio pred patrijarsima, biskupima pet prvobitnih biskupija srednjovjekovnog kršćanstva. Križ s trostrukom prečkom pripada jedino i samo papi. Križ, kadšto s kaležom, atribut je personifikacije Vjere.

Vrijedi promotriti i opažati načine kako Mate Turić izrađuje, odnosno urezuje križeve. Majstor iznimno stvara kontraste gruboga i ispoliranoga. Kocke šahovnice su ispolirane i u oštrom su kontrastu sa površinom na kojoj se nalaze. Sama lađa, arka, korablja iznutra je izrezbarena mnogobrojnim gusto urezanim linearnim strukturama, a u donjem dijelu bočne su plohe ravne i glatke, ispolirane, a onda u snažnom kontrastu, najniži je dio izrezan u mnogobrojnim linijama, kao iskrzano i istrzano, izranjavano tijelo. Takva lađa, arka, korablja, ribarski brod, riba, ili kako vam drago, leži na visokom kamenom kvadru postamenta. A postamentom dominiraju grubo odsječeni rubovi, koji su pak opet, u snažnom kontrstu s izglačanim, glatkim, ravnim i ispoliranim dijelovima ploha na površinama. Na njima se Mate Turić maštovito razigrao, urezujući u tkivo ispoliranih dijelova površine duboke tri linije uzduž okomice kvadra/postamenta, a preko njih još urezuje tri kraće linije vodoravno/dijagonalno, tvoreći zajedno simbol križa. Čovjek bi pomislio, prema gore napisanom, da je Mate napravio trostruki križ, za koji smo rekli da pripada samo papi. Uzet ću ipak, da je htio stvoriti i stvorio, dvostruki, biskupski, lorenski križ. Kako god, krstionica, lađa, ribarski brod i riba Mate Turića, napravljena za crkvu župe svetoga Lovre u Lorečkoj Varoši remek – djelo je, i vrhunac vrsnoga kipara, jednoga od najboljih koje hrvatska suvremena umjetnost i kultura ima.

Gospođa Ana Benček svojoj je župi donirala rukopisno prepoznatljivu krstionicu Sv. Lovre. Poslala je snažnu poruku: “Neka ljudi u našem kraju vide da i mi imamo svog umjetnika”.
Ovim putem se osobno zahvaljujem gospođi Ani na podršci u stvaranju umjetnosti i dobričnstvu na dobrobit sadašnjih i budućih generacija. Mate Turić