Novum, pokazatelj autoričina novog rakursa i novog pristupa keramici, ali i akumulirana sinteza svih njezinih iskustava i metjerskih znanja
Željka Bračko
Višnja Slavica Gabout: SLIKARSKE PRIČE U PROSTORU
Štefanija Baranašić ubraja se u one keramičare kojima je keramika glavna stvaralačka preokupacija i glavno sredstvo umjetničkog izražavanja. U autore koji su keramici posvetili cijeli svoj stvaralački vijek, pa kroz nju iskazuju svoje emocije, kao i svoj životni, a osobito stvaralački diskurs – svoje vizualno razmišljanje, umjetničko uvjerenje, estetsko gledište i osobni stav. Za ovu autoricu keramika kao medij predstavlja stalni stvaralački izazov, jer unatoč svim dosadašnjim iskustvima i svemu dosad naučenom i iznađenom, ona je za nju uvijek uzbudljivo područje istraživanja, puno neočekivanoga, skrivenoga i tajnovitoga, što tek treba otkriti. Otud njezino uzbuđenje pri svakom susretu s glinom, kod svakog započinjanja novog rada. Uzbuđenje koje je svojevrsni impetus, koji je pokreće da na izazov odgovori znatiželjno i maštovito.
Tijekom tri desetljeća rada i druženja s keramikom, svaka nova Štefanijina kreacija uvijek je otvarala put prema novom propitivanju i novom iskustvu. Uz poštivanje i uvažavanje svega dotad naučenoga, usvojenoga i znanoga te kreativno spajajući promišljeno i razigrano, prijašnje i novopronađeno, autorica je uspjela izgradila svoj individualni, prepoznatljivi autorski stil i rukopis, slijedeći svoje instinkte i svoje unutarnje impulse. Taj stil dugo godina je bio nepromijenjen i jasan, a osnovne su mu karakteristike bile skulpturalni pristup, jednostavne i sintetizirane forme, suženi kolorit (najčešće crno-sivo-bijelo) i asocijativne površine. Međutim u najnovijim radovima, koji su nastali unazad dvije godine, ona nas iznenađuje uzbudljivim zaokretom – prema naraciji, prema rasplamsaju boja i raspričanosti crteža na površini te prema slobodi i radosti stvaranja, kao i naglašenoj maštovitosti, što se sve sad otkriva kao novum u njezinu stvaralačkom svijetu. Novum koji je pokazatelj autoričina novog rakursa i novog pristupa keramici, ali je i akumulirana sinteza svih njezinih iskustava i metjerskih znanja skupljenih tijekom tri desetljeća javnog umjetničkog djelovanja i bavljenja keramikom. A to je, kao sukus njezina stvaralaštva, ovdje i koncepcijska odrednica ove izložbe.
Izričaj koji je Štefanija Baranašić razvijala i brusila tijekom svog stvaralačkog puta prolazio je faze od onog oblikovno stiliziranog i sintetiziranog – a koloristički škrtog, do oblikovno uslojenog i konstruktivno razvedenog – i prirom crtački i koloristički bujnog i raspričanog. Stavljajući u ovom potonjem slučaju osobiti naglasak na haptički doživljaj, slikarske vrijednosti i teksturu, ona tu inspirativno isprepliće medij keramike, kiparstva i slikarstva, u skulpture unoseći naglašeni slikarski izričaj. Skulpture su sad mjesta nesputanog uzleta mašte i mjesta gdje se događa niz bogato razvedenih crtačkih i kolorističkih likovnih priča, koje fasciniraju puninom i snagom primarne, elementarne boje, ali i spletom linija i mrlja, pa plijene vizualnim obiljem, dinamikom i čak tektoničnošću. Njihove površine ispunjava ekspresivni grafizam združen sa čistom, svježom i od opisnosti neopterećenom bojom, dajući bogat vizualno-taktilni doživljaj crtačko-slikarskih tekstura. Oblikujući tako specifične slikopriče u prostoru, koje su ispričane u karakterističnoj planimetriji oblika.
Zavičajni krajolik i priroda polazište su i stalni izvor inspiracije u stvaralaštvu Štefanije Baranašić. Svugdje oko sebe – u topografiji brjegovitih krajolika i njegovih vehementnih obrisnih linija, ali i u sitnim detaljima svog okruženja, autorica vidi vizualne slike, nalazeći u njima likovno obilje – bogatstvo čvrstih, strukturalnih formi, bujnost linija i živost kolorita, što sve inkorporira u svoju umjetnost. Njezina autorska interpretacija stvarnosti zato je uvijek prije svega vizualna priča, koja je međutim osobna, emotivno obojena i poetična, ali i oduhovljena, misaona i meditativna. Autorica je priča uvijek, pogotovo u ovom ciklusu, na jedan nesputani, gotovo dječje razigrani kiparsko-slikarski način, stvarajući u svojoj keramici slikarske priče pune značenja i asocijacija, doživljaja i senzacija, ali iznad svega ugođaja i ludičkog ozračja.









SAMOSTALNE IZLOŽBE
2013. Ludbreg, Hotel Amalija Izložba keramike
2014. Ludbreg, Galerija ZB-ART, Šetnja kroz vrijeme
2016. Ludbreg, Dvorac Batthany, Poezija umjetnosti
2016. Ludbreg, Dvorac Batthany, Gruntovčani
2017. Ludbreg, Dvorac Batthany, Poezija umjetnosti
2020. Varaždin, Galerija K10/Kerameikon, Retrospektiva
2020. Ludbreg, Dvorac Batthany
2025. Varaždin, Galerija K10/Kerameikon, Zabilježeno u vremenu
Štefanija Baranašić rođena je 1950. godine u Ludbregu. U svijet keramike zakoračila je 1995. godine, dobivši prve poduke o radu s glinom i razvijajući svoja keramičarska iskustva u Studiju za keramiku vrsne keramičarke Blaženke Šoić Štebih u Varaždinu. Od tada, pa sve do danas, ostala je posvećena keramici, upijajući znanja o tehnikama i tehnologijama te o kreativnom, često i eksperimentalnom pristupu ovome mediju, kroz pohađanje niza specijalističkih radionica koje su vodili poznati hrvatski i inozemni umjetnici (Rafael Pérez Fernandez, Heide Nonnenmacher i mnogi drugi).
Godine 1999. sa suprugom osniva u Ludbregu vlastitu galeriju ZB-ART, gdje priređuje svoje izložbe, ali otvara vrata i drugim autorima, omogućujući im da tu izlažu. Uz sve to, autorica se, kroz umjetnost, posvećuje i humanitarnom radu, posebno radu s djecom, pa od 2006. godine volontira u udruzi za osobe s invaliditetom „LUDBREŠKO SUNCE“, gdje održava radionice keramike. Godine 2007. osniva udrugu ARTUM, čija je predsjednica do 2016. godine, gdje vodi „Malu školu keramike, crtanja i slikanja“ za djecu do 15 god. starosti.
U dosadašnjih tri desetljeća javnog umjetničkog djelovanja Štefanija Baranašić sudjelovala je na sedamdesetak skupnih te realizirala 8 samostalnih izložaba. Članica je Hrvatskog keramičarskog udruženja/KERAMEKON-HKU i Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti/ ULUPUH.
Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Varaždina i Varaždinske županije.





