Premijerna izvedba nove predstave ansambla Dialogos u Zadru, 12. srpnja

KATARINA LIVLJANIĆ, PINO DE VITORIO I DRUGE SVJETSKE ZVIJEZDE SREDNJEVJEKOVNE GLAZBE ĆE 12. SRPNJA IZVESTI NOVU PREMIJERU ANSAMBLA DIALOGOS U SKLOPU „GLAZBENIH VEČERI U SV. DONATU“

Nina Ožegović, Ozren Kanceljak

Dialogos, jedan od svjetski najuglednijih ansambala specijaliziranih za srednjevjekovnu glazbu, predstavit će se u subotu, 12. srpnja pod vodstvom Katarine Livljanić, prvi put hrvatskoj javnosti svoju novu produkciju „Arijadna“. Predstavu je režirao svestrani umjetnik (književnik, redatelj, umjetnički voditelj i savjetnik brojnih međunarodnih projekata) Oliver Lexa. Osim Katarine Livljanić, zadarskoj publici predstavit će se i međunarodni ansambl sastavljen od proslavljenih glazbenika. Nastupit će karizmatični pjevač Pino de Vitorio, Albrecht Maurer (alt violina), Norbert Rodenkirchen, (flauta) i Bor Žuljan, (lutnja). Predstava se zasniva na srednjevjekovnim izvorima interpretacije drevnog antičkog mita o Arijadni, kćeri Minosa, kralju Krete i njezinog odnosa s atenskim herojem Tezejom u borbi protiv Minotaura.

O samoj predstavi, New York Times je objavio: “Djelo tako veličanstveno i dirljivo da je njegova sličnost s onim što su srednjovjekovni slušatelji mogli čuti nebitno”.

Katarina Livljanić, pjevačica je i muzikolog, međunarodna specijalistica za srednjovjekovnu glazbu. Dugogodišnja je suradnica „Glazbenih večeri u Sv. Donatu“ ne samo kao interpretkinja već i umjetnička voditeljica zadužena za ranu glazbu. Rođena je na jadranskoj obali u Hrvatskoj, odlučila je postati izvođačica srednjovjekovne glazbe u vrlo ranoj mladosti, usavršavajući se na zagrebačkoj Glazbenoj akademiji prije nego što se preselila u Francusku na studij glasa i muzikologije. 1997. osnovan je vokalni ansambl Dialogos koji se bavi srednjovjekovnim napjevom i liturgijskim teatrom glagoljaške tradicije.

U suradnji s Olivierom Lexom koji je režiser, te koscenarist predstave, kao i brojnim međunarodnim umjetnicima koji čine ansambl Dialogos, stvorio je novo glazbeno scensko djelo koje se istovremeno oslanja na antičku mitologiju, srednjevjekovno iščitavanje i reinterpretacije ili potvrđujući da su pitanja koja drevni mitovi u sebi sadrže – vječne teme ljudske prirode i svih civilizacija.

U tom smislu Katarina Livljanić i kaže: “Naša Arijadna nije artefakt iz davnine, upravo kao što ni mitovi nisu relikvije prošlosti. Oni – zauvijek – govore o sadašnjosti. Oni su dokaz da život nije dovoljan, i da je čovjek uistinu živ tek nekoliko sati vlastita života.”

Dialogos istražuje naš odnos prema vlastitim glazbenim korijenima. Od 1997. godine ansambl okuplja pjevače i instrumentaliste iz različitih sredina i zemalja kako bi oživio europsku usmenu i pisanu tradiciju, od srednjeg vijeka do danas. Kroz istraživanja Katarine Livljanić, Dialogosovi programi omogućuju publici diljem svijeta (ponovno) otkrivanje nepoznatih repertoara, s posebnim interesom za južnoslavenski svijet. Prošlost ponovno oživljava kroz glazbeni jezik temeljen na srednjovjekovnim izvorima, stihijskim, tradicionalnim melodijama i polifonijama. Duboka muzikalnost i suvremena inscenacija otkrivaju bezvremenu ljepotu ovih priča koje su prešla stoljeća.

Dialogos je nastupao na najprestižnijim svjetskim festivalima i koncertnim dvoranama: Boston, Utrecht, Vancouver, Dubrovnik, Sydney, Lincoln Center, Metropolitan Museum u New Yorku, Cité de la musique u Parizu, Folle Journée de Nantes… Francuska i međunarodna kritika pohvalila je ansambl za kreativnost glazbenih izbora, ali i kvalitetu interpretacije. kao istraživanje koje prati svaki novi projekt. Dialogos je dobio nagrade kao što su Diapason d’Or, “Choc” od Monde de la Musique, 10 od Répertoirea, 5 od Goldberga. CD Tondalove Vizije osvojio je “Diapason d’Or” godine 2004. i “Coup de Coeur” Académie Charles-Cros.

KATARINA LIVLJANIĆ

    Katarina Livljanić, pjevačica i muzikologinja, jedna je od vodećih međunarodnih specijalistica za izvedbu srednjovjekovne glazbe. Rođena je u Zadru, diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, zatim je doktorirala na Ecole Pratique des Hautes Etudes u Parizu, a potom se u Francuskoj usavršavala u pjevanju kod Guillemette Laurens i Glenna Chambersa te u muzikologiji kod Marie Noel Colette.

     Više od 20 godina bila je profesorica na Sorbonni, a od 2019. djeluje kao profesorica na svjetski uglednoj Scholi Cantorum Basiliensis, visokoj glazbenoj školi i istraživačkom institutu utemeljenima 1933. u Baselu, u Švicarskoj, gdje vodi Katedru vokalne srednjovjekovne i renesansne glazbe. Redovito gostuje kao pozvani profesor ili rezidencijalni umjetnik na renomiranim sjevernoameričkim i europskim sveučilištima i institutima (npr. Harvard, Yale, Wellesley, Boston University, Fondazione Cini). Za svoj pedagoški, znanstveni i umjetnički rad (vokalne izvedbe, umjetničko vodstvo ansambla Dialogos i istraživačko-skladateljske projekte) dobila je 2016. godine visoko odličje francuske vlade Chevalier des Arts et des Lettres..

    Također, francuska i međunarodna kritika nagradile su njezinu monodramu „Judita“ , realiziranoj u povodu 500-te godišnjice smrti Marka Marulića, priznanjima poput Diapason d’or i Choc du monde de la musique. Za tu monodramu dobila je nagradu Judita Splitskoga ljeta 2007. te nagradu Ivo Tijardović Hrvatskog doma u Splitu 2021. Uz to, program iz hrvatske glazbene baštine „Tondalova vizija” proglašen je najboljim CD-om srednjovjekovne glazbe 2004. prema glazbenome časopisu „Diapason”. Od ostalih projekata treba spomenuti „Hekubu“, koju je i hrvatska publika imala priliku vidjeti.  

    Sredinom devedesetih osnovala je međunarodni ansambl Dialogos, s kojim otada izvodi srednjovjekovni repertoar i vlastite originalne glazbeno-scenske projekte temeljene na srednjovjekovnim izvorima, često s temama iz rane hrvatske povijesti i na temelju zabilježbi izvornoga glagoljaškog pjevanja. U njezinoj interpretaciji taj srednjovjekovni repertoar poprima nove dimenzije kroz suvremenu scensku obradu i izvedbu.

    Tijekom godina, s ansamblom Dialogos nastupala je u mnogim europskim zemljama te u Sjevernoj Americi, Kanadi, Australiji, Sjevernoj Africi i Latinskoj Americi (među ostalima u Cité de la musique u Parizu, BOZAR u Bruxellesu, Edinburgh International Festival, WDR sezoni u Kölnu, festivalima u Utrechtu i Antwerpenu,  te Boston Early Music Festival, Lincoln Center te Metropolitan Museum u New Yorku), uključujući brojne radijske i televizijske produkcije. Projekti Dialogosa bili su hvaljeni u novinama kao što su „Le Monde“, „Le Figaro“, „Diapason“, „New York Times“. Danas se Dialogos smatra jednim od najvrsnijih međunarodnih ansambala za srednjovjekovnu glazbu.

OLIVIER LEXA

Autor i redatelj, Olivier Lexa po obrazovanju je povjesničar i glazbenik.

Godine 2014. postavio je svjetsku modernu premijeru L’Eritrea Francesca Cavallija u produkciji Teatra La Fenice, koju su mediji jednoglasno pozdravili. Zatim potpisuje razne produkcije (Théâtre de la Criée u Marseilleu, La Monnaie u Bruxellesu, Carnegie Hall u New Yorku, Varšavska filharmonija, INDA – Syracuse itd.) i dramaturgije (Teatro alla Scala, La Monnaie, Ballet National de Marseille…). Njegov rad odlikuje se odlučnim antirealističkim i interdisciplinarnim pristupom sceni, traganjem za novim govorom tijela kao i neutaživom radoznalošću za novim repertoarima.

Uz ove produkcije, Olivier Lexa bio je generalni direktor Palazzetto Bru Zane – Centra za francusku romantičnu glazbu do 2010. Osnovao je Venecijanski centar za baroknu glazbu 2011., čiji je umjetnički direktor bio do 2017., pod predsjedanjem Jordija Savalla. Potom je osnovao Fondazione delle Arti – Venezia i bio kustos kulturnih programa Museo Nazionale Romano 2021.-2022.

Olivier Lexa također je radio za Francuski paviljon na Venecijanskom bijenalu, s Christianom Boltanskim 2011. i Xavierom Veilhanom 2017.

Olivier Lexa također je romanopisac (Morceaux choisis, 2011.; L’Education vénitienne, 2016.), esejist (Venise, l’Eveil du Baroque, 2011.; Francesco Cavalli, 2014.; La Musique à Venise, 2015.; Monteverdi et Wagner. Penser l’opéra, 2017.; Léonard de Vinci et l’invention de l’opéra, 2019.) i prevoditelj (Laurent de Médicis, Poésies, 2021.).

PINO DE VITORIO

Jedna od najistaknutijih međunarodnih ličnosti u oživljavanju talijanske rane glazbe, Pino De Vittorio započeo je kao umjetnik posvećen vokalnoj tradiciji svoje rodne regije Puglia, a kasnije se pridružio kazališnoj trupi Roberta De Simonea.

Njegova karijera vodila ga je kroz najveće međunarodne operne kuće. Nakon debija u Kazalištu San Carlo u Napulju s predstavom Crispino e la Comare braće Ricci, produkcija je kasnije obnovljena u La Fenice u Veneciji i Théâtre des Champs Elysées u Parizu.

S Antoniom Floriom osnovao je barokni ansambl Cappella della Pieta’ dei Turchini s kojim je nastupao na brojnim koncertima na međunarodnim festivalima u Francuskoj, Japanu, Kini, Kolumbiji, Meksiku, Argentini, Brazilu, Izraelu, Španjolskoj i drugdje.

Također izvodi nekoliko baroknih opera s Antoniom Floriom: La Colomba Ferita (San Carlo, Teatro Massimo u Palermu), La Finta Cameriera, Pulcinella Vendicato (Teatro Bellini u Napulju iu Meksiku), Partenope Leonarda Vincija (Sevilla, San Carlo de Naples, León, Santander, La Coruña), Ottavia Domenica Scarlattija (San Sebastián) itd.

U opernom repertoaru nastupio je u ulozi medicinske sestre u Krunidbi Poppee s Rinaldom Alessandrinijem i Bobom Wilsonom, u Opéri Garnier i La Scali u Milanu.

Njegova opsežna diskografija uključuje brojne snimke sakralne i svjetovne glazbe s Cappella dei Turchini za Symphonia, Opus 111, Naïve, Eloquentia i Glossa.

Njegove posljednje snimke s Francom Pavanom i Laboratoriom 600 su Siciliane (Glossa), a na istoj etiketi CD kalabrijske glazbe i Ninnananna. Izdao je i CD o Gorzanisovim vilanelama (La Barca del mio Amore) s ansamblom Lira pod vodstvom Bora Žuljana.