Aleksej Vasiljev Slavik: RECIKLIRANJE MEMORIJE

Htio sam pokazati koliko su ljudska lica važna, neovisno koliko je osoba poznata i prepoznatljiva, ako joj se lice prikrije, izgubi identitet

Eugen Borkovsky

   Aleksej Vasiljev Slavik  RECIKLIRANJE MEMORIJE

   Aleksej Vasiljev Slavik predstavlja se s nekoliko serija promišljanja. Ovo je njegova prva javna samostalna likovna prezentacija pa autor ima potrebu ispričati nam nekoliko priča, stavova, stanja kroz nizove koje moramo dešifrirati. Umjetnik nam naslovima nudi smjerove za percipiranje. U svakom slučaju, autor predstavlja izuzetno promišljene i zrele radove.

   Cijeli postav izložbe može se podijeliti na šest smislenih cjelina koje se nadopunjuju, iako svaka nosi određene posebnosti. Umjetnik predstavlja raskošni videorad na velikom formatu. Radi se o radu Podsvijest. Ova vizualizacija na rubu je psihodelične interpretacije osobnih trenutaka u kaotičnom svijetu, koja se projicira na zid s autorski ostvarenim popratnim zvukom. Autor kaže: „Prateći ljudski um i misli, rad, na apstraktan način, simbolizira tijek funkcije moždanih stanica, uz neočekivane misli i pojave (oči koje se tijekom videa otvaraju, zatvaraju i/ili kompletno izbezumljeno gledaju uokolo)…“

   Drugi niz koji autor naziva Nepoznato poznati reminiscencije su na povijesna likovna ostvarenja parafraziranjem poznatih umjetničkih slikarskih radova. Umjetnik im pristupa kao materijalu za upozoravajući kolaž uz odmjerene izmjene oblika originala. Tako je izuzetno kreativno „preuređena“ Mona Lisa. Tu je i Poznata Naušnica, rad vezan naVermeerovu Djevojku s bisernom naušnicom. Poznati Slikar i Poznati kavalir nazivi su još dva rada koji uvode memorijske asocijacije. Tu su Frans Hals i njegov rad Nasmijani kavalir te Van Gogh s jednim od svojih ranijih autoportreta. Umjetnik uspijeva na dva nivoa propitivati originalne radove. Na neki način on ih smješta u suvremenost, mijenjajući okruženja te dodajući neugodne elemente koji govore o cenzuri. Svi ovi „ponovljeni“ akteri danas imaju lica umotana u flekave zavoje, povezana usta i nedostaje im pogled koji je prevažan na originalnim djelima. Autor komentira: „Htio sam pokazati koliko su ljudska lica važna, neovisno koliko je osoba poznata i prepoznatljiva, ako joj se lice prikrije, izgubi identitet.“

Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
četvrtak / giovedì, 29. V. 2025. u 20.00 h
Aleksej Vasiljev Slavik
RECIKLIRANJE MEMORIJE
samostalna izložba / mostra personale
otvorenja / apertura: četvrtak / giovedì, 29. V. 2025. u 20.00 h
Kustos: Eugen Borkovsky

   U postavu su predstavljena još dva videorada. Autor ih na neki način konfrontira. Dok je u jednom, „Arhiva1 (Pasiv)“, tempo miran, određen memorijski, nostalgičan, drugi je intenzivniji, brz, na rubu kaosa. Umjetnik jednog označuje kao pasivnog, interpretira ljudsko razmišljanje iz perspektive površne vanjštine. Drugi, nazvan „Arhiva2 (Aktiv)“, mnogo je intenzivniji, brži, dovodi nas do ruba kaotičnosti, ali predstavlja unutrašnja previranja pojedinca. Jer, divlji kapitalizam, konzumerizam, pohlepa u suvremenoj civilizaciji nisu u stanju prepoznati što je realno ispravno ili lijepo. Pojavljuje se sve više informacija, a sve manje značenja. Uočeni su naslada i suvišna potrošnja, odnosno hedonizam kao oblik samoispunjenja, koji ne donosi istinsko zadovoljstvo. Rezultat toga je nebriga o posljedicama eksploatacije ljudskih i prirodnih resursa. Opasnost ne uočavamo na stupnju prijetnje, nego kad je šteta učinjena. Polako se shvaća prevara: teško je vjerovati da su globalizacijom granice sve zatvorenije, da su unatoč bržim automobilima, vlakovima, avionima ljudi osuđeni na samovanje. Da se umjesto ljubavi, praštanja i emocija nude pravila, zakoni, norme ponašanja. Da se razvojem demokracije prava sužuju. Identitet je pitanje slobode pojedinca. On je u značajnoj mjeri determiniran društvenim okruženjem. Pitanje identiteta traži od nas odluku. Moramo se poistovjetiti s nekom grupom, nametnutim uvjerenjima, primiriti svoje stavove i presvući se u uobičajeno. Teško se prihvaća činjenica da se identitet mora sagledati kao proces, a ne statična zbirka jasno određenih elemenata.

Fotografije postava izložbe:

   Sljedeća serija radova segmenti su Aleksejevog videorada “Rods (Šipke)”. Ovdje zapažamo geometrizirane dizajne na putu ka fraktalnim formacijama. Unutar kadrova zapažamo pretakanje oblika koje djelomično iščitavamo kao prepoznatljive, ali oni imaju otklon ka slojevima, nakupinama, nečitkim vizualnim informacijama koje sliče na svakodnevne vijesti u kojima vidimo sve i svašta, ali ne dobivamo ozbiljne, relevantne podatke o događajima.  

   Često se događa da mladi umjetnici variraju između slike i zvuka kao privlačnih načina osobnog iskaza, no osobno promišljanje i stasanje te skora zrelost definiraju konačni životni izbor. Možda najosobniji niz predstavlja grupa likovnih radova postavljenih uz slušalice. Iz njih možete prisluhnuti glazbenom aspektu autorova života. Ovdje Aleksej uvodi svog prijatelja kao sukreatora glazbenog projekta “Acid Stain“ koji smo imali prilike poslušati na više radiostanica. Sada ga se može poslušati i u prostoru galerije. Slikovni materijal uz ovu situaciju nudi prikrivene portrete obojice autora zvuka. Svi ovi portreti samo ocrtavaju osobe dajući pažnju njihovim doživljajima i osjećanjima okruženja više nego oblikovnom stanju. Ispod slušalica navedeni su naslovi brojeva koje možete poslušati.

   Korišteni elementi i ideje, ovako predstavljeni, postaju vizualne, a ponekad i zvučne činjenice koje pobuđuje na osvješćivanje. Sugerirani su gledanje, primjećivanje, doživljaj, korištenje mašte, a ne samo prepoznavanje predmeta. Elementi i detalji, primijećeni na motivima pred nama se pojavljuju kao ponekad ozvučene likovne činjenice. Mi ne prihvaćamo spoznaju da je materija samo energija na sporoj frekvenciji. Brže vibracije pobuđuju materiju da napusti frekvenciju koju ljudi sa svojih pet osjetila mogu opažati. Druge dimenzije vibriraju prebrzo da bismo ih percipirali. U ljudskim okvirima, memorija se pokazuje kao formalno razrješenje stanja stvari. Imamo sklonost da rearanžiramo memoriju i da u nju ugradimo stvari za koje smo samo čuli, a da ih nismo osjetili. Pokusi sa subatomskim česticama rezultiraju kako svijest promatrača utječe na različit ishod eksperimenta uz identične uvjete. Zaključak je da su misli i osjećaji također dimenzije.

   Ovaj projekt svjedoči da je stvarnost subjektivno determinirana, a potraga za spoznajom je svedena na stalne činove interpretacije i reinterpretacije. Potrebno je brisati stari pojam „promatrač“, a na njegovo mjesto postaviti novi – sudionik. Jer, iskustvo promatrača bitna je činjenica pri percepciji sustava. Istina je da ovaj izložbeni projekt možemo doživjeti na više načina. No, suštinu bi trebalo čitati iz perspektive osobnih, socijalnih, energetskih tijekova misli i kreacija, koje donose stalne promjene. Uzročno-posljedična spoznaja svijeta kaže kako je sve bitno: kuhanje kave ili čaja jest istovrijedna kozmička promjena kao i zvijezda repatica. Kako Jung kaže, svi događaji u čovjekovom životu stoje u dvjema različitim vrstama veza: prvo, u objektivnoj, uzročnoj vezi prirodnog zbivanja; drugo, u subjektivnoj vezi, koja postoji samo u odnosu na pojedinca koji je doživljava i koja je isto tako subjektivna kao i njegove misli.

     Aleksej preskače konvencionalno, bježi od ilustracije, ne poštuje trendove. Polazište umjetnika je snažna potreba za iskazom osobnog, a rezultat su uvijek unutarnja previranja. Radovi, unatoč reskosti, ipak nude poetsku atmosferu. Umjetnik onirički komentira recentno vrijeme promišljenim, razigranim vizualizacijama. Promatraču je ponuđeno otkrivanje naslaga značenja svakim novim pogledom. Autor i promatrač uvijek stvaraju konvencije: elementi ponude diktiraju kretanje posjetitelja i utječu na doživljaj. No, kao što smo zagadili prirodu, tako smo zagadili i međusobnu komunikaciju. Promatrač mora sam odlučiti što doživljava gledajući ove radove: doživljava li predmet/e ili događaj.

Fotografije s otvaranja dvije izložbe:

   Biografija:

   Aleksej Vasiljev Slavik, rođen je u Beogradu 08. XII. 2004. godine. Završio opću gimnaziju u Puli. Bavi se videom i zvukom više od 5 godina, isto kao i apstraktnom digitalnom manipulacijom i animacijom sa čestim temama ljudskosti i nostalgije. Sa prijateljem osnovao muzički duo “Acid Stain” 2021. godine i trenutno završavaju prvi album. 2023. godine singl “Maggot/Fly” im je emitiran u emisiji koja se bavi novim, alternativnim muzičarima sa balkanskog područja, na Studentskom radiju Ljubljana. 2024. bio je koautor samostalne izložbe Asje Vasiljev, “Me(n)talne kenstrukcije”, sa video/muzičkim radom “Rods (Šipke)” isto kao i kreator video rada “Déjà rêvé” koji je iste godine emitiran na izložbi “Distopija”, oboje u produkciji Gradske galerije Fonticus Grožnjan. Trenutno živi i radi u Puli.