U pitanju je postupak prepoznavanja, biranja i kolažiranje elemenata. Martin zub vremena doživljava kao sukreatora
Eugen Borkovsky
Martin Zelenko: S VRHA DNA
Martin Zelenko i ovom izložbenom prezentacijom dosljedno provodi zamisao kako potreba za oblikovanjem u suvremenosti postavlja kreativca pred odluku o izboru materijala, sredstava i načina kojima bi iskazao vizualno promišljanje. Martin Zelenko zapaža, a kasnije koristi raznorodne materijale, većinom potrošene, odbačene nakon obavljene osnovne funkcije. Neki su pre/oblikovani prirodnim silama, a neki ljudskim djelatnostima. Svi oni postaju likovni materijal. Umjetnik ovim novim projektom razvija propitivanja i nudi nove konotacije. Tako će se ovdje neki kustoski komentari – donekle izmijenjeni – ponavljati, ali to je rezultat kontinuiteta promišljanja autora.
Prostorni dijelovi projekta imaju iskazano porijeklo i materijal: to su kameni oblutci, komadići keramičkog posuđa, višeslojni komadi kartona… Slučajni predmeti su uglavnom ostavljeni u nađenom stanju i bivaju kompilirani u objekte. Ovaj postav lirskije pristupa izboru materijala. Karakteristika radova je neuobičajen asortiman sastavnica, ali u ovom projektu ponešto sužen i s akcentom na morskim oblutcima i segmentima keramičkih predmeta. Nalazimo veće ili manje ambijentalne instalacije sastavljene ili samo od manjih segmenata ili uz korištenje stola i stolica, s idejom efemerne ponude.
Martin Zelenko Poles: S VRHA DNA
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
predstavlja dvije samostalne izložbe:
petak / venerdì, 2. V. 2025. u 19.00 h
U pitanju je postupak prepoznavanja, biranja i kolažiranje elemenata. Martin zub vremena doživljava kao sukreatora. On polazi od re-usea, a projekt pokazuje konceptualne rezultate. Često je rabljen višeslojni karton ambalaže. On se ponekad pokazuje nepredvidljiv, ali pristupačan i zanimljiv za svojevrsnu inkrustaciju. U procesu oblikovanja događa se i ideja Kintsugi, poznata kao popravak polomljenog predmeta zlatom. Za razliku od Europskih praksi koje sakrivaju krizni dio povijesti nekog predmeta ovaj ga japanski postupak pretvara u kreativni čin kojim objekt opet može ispunjavati svoju funkciju prije oštećenja.
Iako umjetnik eksploatira raznorodne nelikovne materijale, njegov pristup plohi, objektu, reljefu oslanja se na ideju slike ili skulpture. Plošniji radovi, mozaično određeni ili na zidovima uvjetne slike, često bivaju građeni uz dodatnu reljefnost i neprikrivanjem korištenih podloga. Njegovi pak, trodimenzionalni predmeti nemaju ideju klasične skulpture, već imaju odlike objekta, instalacije. Umjetnik se i prema koloru odnosi senzibilno. Osim što ga koristi u elementima za podcrtavanje dojma oblika, on mu se obraća kao komponenti, često okosnici pojedinog rada. U postavu prevladava raspon plavih i oker boja, ostaci dekoracija i crvenkasta boja suhe cigle. Estetskom segmentu priključuje se narativni: suptilne odnose boja, tonova, umjetnik rabi kao dokument sukladnosti prošlog i sadašnjeg. Kao bilješke o protoku vremena, o izmjenama naturalnog afekta i mirnoće, umiranja i ponovnog rađanja.
U komentaru on navodi kako su obiteljski bliske osobe imale ideju sakupljanja elemenata, ali bez kompilacija u neke nove objekte. Ovo ostaje autoru „događaj“ iz djetinjstva pa se prisjeća i tog izazova. Primijećene i doživljene oblike autor na neki način reciklira hrabrim, proizvoljnim kompiliranjem. Umjetnik u procesu koristi ideju igre. Čini se da su morski oblutci i ostaci kuhinjske keramike ovaj put autoru najizazovniji. Obluci i ostaci keramičkih predmeta svima izazivaju asocijacije, sjećanja. Ili na mladost, odmor, putovanje, ali i porodicu, intimu doma… Autor ne skriva karakteristike materijala koji sklapa u cjeline. Izabrano on uređuje, rekomponira u zreli poetski oblik. Za razliku od nekih prijašnjih projekata, ovdje autor ponekad mnogo angažiranije stvara čvrste kompozicije da bi, s druge strane, iskušao i improvizaciju in situ, na lokaciji i u vremenu tik pred samu prezentaciju.
Autor koristi paralelne vizualne karakteristike prirodnog i umjetno stvorenog objekta, ali i tragove njihove obrabljenosti, spontane transformacije. Ovaj umjetnik više iskazuje strast za oblikovanjem od iskazivanja neke radosti same po sebi. On oblikuje prostor kako bi promatraču pokrenuo misao. Kompozicija interijera, postava raspršena je fragmentima: radovima na zidu i prostornim konformacijama. Bijela kocka služi mu kao poprište prezentacije problema. On nudi i traži komunikaciju.
Autor se oslanja na naš senzibilitet i uvodi nas u poziciju aktivnog promatrača. Korištenje nađenog materijala govori o prošlosti u sadašnjem trenutku. Nameće se pitanje: je li poslije intervencije pronađeni ostatak konzumerizma mrtav ili je tek oživljen? Umjesto daljnjeg propadanja, zauzimanja prostora u nekom podrumu, smetlištu i smetnje ekologiji, umjetnička reciklaža predmete nudi daljnjem aktualnom bivstvovanju. Suvremenost, koju smo nazivali kapitalizmom preusmjeruje se ka tehnofeudalizmu. Ritam i neekonomičnost civilizacije, nemogućnost apsorpcije viškova i slične situacije koje profiterski određen pozni kapitalizam predstavlja kao demokraciju, pokazuje se ovdje umjetnički propitan. Stari predmet postaje objekt koji ponovno zadobiva pažnju. Autor nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalno razmatranje i koji nemaju svršetka. Ideja o stalnom tijeku i promjenjivosti svega i činjenica artističkog artefakta percipiranje radova postavlja na područje evokacije energija. Pomirenje nalaze u činjenici da je materija samo jedan vid energije. Insinuacija mogućeg pretvorena je u krhku sigurnost trenutka.
Svako je likovno oblikovanje igra i za umjetnika i za promatrača. U igri se za oba sudionika sve neprestano mijenja, ne samo prelazeći od jednog do drugog rada, već i pri svakom sljedećem pogledu, uperenom na isti rad. Radovi pred nama izazivaju zanimanje u prvom čitanju. Nove konotacije javljaju se pažljivijim promatranjem, a sasvim nove bivaju asocirane temeljem postava. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada, bez obzira na pozicioniranje u prostoru i rada kao dio niza ili grupe, što ovisi o postavu. Ovaj ciklus Martina Zelenka ujedno problematizira zbirku, galeriju, muzej. Nudi nam se postav kao instalacija.
Kad susreta s ovim nizom radova raspoznajemo mutacije, ali i sasvim nove energetske sklopove. Njihova energija nosi obilježja intimnog promišljanja stvarnosti, ali svojom atmosferom i sadržajem dodiruju univerzalne vrijednosti. Radovi imaju i dekorativne karakteristike, no njih nadjačava postignuta mistična atmosfera. Pored toga, neuobičajenost ne daje definiran odaziv motiva pa dešifriranje moramo potražiti unutar osobnog dojma. Kompozicije pred nama nose u sebi odjeke underground pokreta, pop kulture. Objekt nastao od nađenog i običnog predmeta kolažiranog u instalaciju poput ovih u interpretaciji Martina Zelenka dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je predmet bio nov i neoznačen posebnošću.
Ovi radovi emaniraju izvjestan hermetizam. Umjetnik razbija dihotomiju između umjetnosti i života, koristeći trivijalne i neupadljive materijale transmutirajući ih u nove vizualne situacije. Martin Zelenko intuitivno i djelomično analitički kompilira memoriju i doživljaj. Većina radova nosi prikrivene asocijacije i pozive na razmišljanja. On likovnim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire služeći se obrazovanjem, iskustvom, instinktom i memorijom. On upotrebljava umjetnost kao egzistenciju. Umjetnik kontinuirano otvara nova, slobodna, ali i odgovorna činjenja unutar nepredvidivih područja kreativnog. On plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života.
Martin Zelenko Poles, rođen je 29. IX.1984. godine u Kopru. Odrastao je na Grožnjanu u Hrvatskoj, osnovnu školu pohađao je u Bujama. Maturirao je na Umjetničkoj gimnaziji u Kopru. Diplomirao je studij Oblikovanje vizualnih komunikacija u Ljubljani, na Akademiji za likovnu umjetnost. Prvi puta samostalno izlaže seriju apstraktnih fotografija (Kroma), u općinskoj galeriji Alga u Izoli, 2004. godine. Samostalno ili na kolektivnim izložbama svoje je radove predstavio u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Italiji, Litvi, Njemačkoj i Sloveniji. Od godine 2015. ima status Samozaposlenog u kulturi, kao dizajner. Pored dizajna bavi se ilustracijom, slikarstvom, kiparstvom, scenografijom, fotografijom, izradom maski… Zanima ga obrada zvuka (soundscaping), glazba i video. Živi i radi u Izoli.
