Razgovor sa Željkom Prstecom u povodu izložbe u varaždinskom Muzeju anđela

Crteži Željka Prsteca

Miroslav Pelikan

Željko Prstec istaknuti je suvremeni hrvatski likovni umjetnik. Autor je respektabilnog opusa. Utemeljitelj je varaždinskog Muzeja anđela. Ovih dana predstavlja se u Muzeju anđela s novom samostalnom izložbom crteža u plehnatim okvirima.

Gospodine Prstec, ponovno je crtež u središtu Vaše pozornosti.

-Crtež je moj spiritus movens! Od najranijih dana dokad mi dopiru sjećanja crta i crtež bili su moj način upoznavanja svega nepoznatog oko mene. Crtežom je počelo moje spoznavanje svijeta… iscrtavam pitanja kojima tražim odgovore, dodirujem onostrano u sebi. Godinama svakodnevno nastaju crtani zapisi, svojevrsni dnevnik mojih promišljanja o svijetu koji me okružuje… ponekad su to osvrti na neka značajna dnevna događanja ili pak svojevrsna moja meditacija crtom, intimni zapisi, moja promišljanja… volim crtež sepijom perom, rotringom, kistom… Crtanje počinje olovkom, ali tek toliko da označim pozicije i osnovne konture, no na kraju se ponekad crtež razvije u sasvim drugom smjeru i formi. Neki od crteža nastaju danima, s mnogo detalja, a poneki su gotovi u nekoliko poteza.

Crtam obično u blokovima tako da crteži nisu do sada bili izlagani.

Plehnati, stari okviri?

-Imao sam zamisao da ih jednog dana uokvirim u stare plehnate okvire te već godinama skupljam na varaždinskoj staroj krami hrđave, plehnate okvire sa slikama pučkih svetaca ili romantičnih krajolika. U njih uokvirujem crteže anđela, krajolika s crkvicama mojeg Varaždina, ili neke druge teme koji me zaokupljaju.

Zanimljivi su i nazivi crteža.

-Nazivi slika obično su sastavni dio crteža. Ponekad se u njima nađe aktualna ili začudna stara izreka, srž pučkog znanja sa samo nama znanim kajkavskim duhom i humorom.

“Danas me snijeg podsjetio na tebe“, “Meknite se se gore“, “Po lojtrici gor i dol“, “Glorij unutar kvadrature kruga“,  “Svi smo mi Varteks“, “Plehnati ajngel“, “Kaj tebi miriši ni meni ne smrdi“, “Tišina će zavladati svijetom, “A tama će pasti tiho na krovove kuća“, “Lonce rajngle krpamo“, “TG,A za Varteks”…

Ispod crteža u tim plehnatim okvirima nastojim sačuvat slike svetaca koji su izvorno bili u njima što je također svojevrsna poruka.

Moji crteži u tim starim plehnatim okvirima lažnog zlatnog sjaja, bude u meni sjećanja na duh proteklih vremena… snoviti svijet koji svako malo spasonosno nadire u moju svakodnevnicu.