Proljeće Vesne Parun i predstavljanje zbirke poezije Hesperidini vrtovi

103. proljeće Vesne Parun i predstavljanje zbirke poezije Hesperidini vrtovi, drugog naziva Jedan dan na Šolti autorice Vesne Štulić

103. proljeće Vesne Parun ove se godine obilježilo postavljanjem cvijeća i paljenjem svijeća na njenom grobu, gdje počiva po svojoj želji, na starom groblju na otoku Šolti, u mjestu Grohote. Vesnina majka Antica jednom je davno gotovo proročki rekla: ” Vesna, Marija, Cvijeta kad napuniš šesnaest ljeta bit ćeš pjesnikinja od ovog svijeta”. I bila je i ostala zauvijek. 

Manifestacija se nastavila gostovanjem autorice Vesne Štulić koja je Vesni Parun do sada posvetila četri zbirke poezije između kojih je zbirka Hesperidini vrtovi, te uskoro iz tiska izlazi Okovana pučina, putopisno-poetska knjiga koja objedinjuje cijeli jedan imaginarni put kojim su zajedno putovale dvije žene, dvije pjesnikinje Vesna Parun i njena imenjakinja Vesna Štulić. 

“Vesna Štulić osjetila je i napisala, nakon samo jednog dana provedenog na otoku Šolti prije dvije godine kada je gostovala također na ovoj manifestaciji samo pod nazivom 101. proljeće Vesne Parun predstavljajući Maslinu nedorećenu, posvećenu Vesni koja počiva pod bračkim kamenom, ispod šoltanskog čempresa i ta Vesna ovoj našoj slobodno je tako već možemo nazivati, šapnula je ili otvorila špinu, ne znam, ali potekli je, izašli su stihovi kada je mislila da nema više što napisati. Nama nije preostalo nego prigrliti stihova dar i poduprijeti ukoričenje duše. I tako je u izdanju Kulturno informativnog centra otoka Šolte iz tiska izašla zbirka Hesperidini vrtovi koju smo posebno čuvali za prestavljanje na ovoj manifestaciji.” – kazala je Marina Garbin, ravnateljica KIC Šolta. 

Ova zbirka nema mjeru vremena ali omjer je jedan dan naspram vječnosti gdje se dvije Vesne susreću u prostoru i prostoru duša. 

Vesna Štulić osim Vesni, obraća se i: “O vi bardi šoltanski zar niste čuli za zavjet šutnje”. 

Dariva nas Lorkinim motivima, a masline i naranče postaju instrument kojim izražava pjesničke emocije i doživljaje oprana nebeskom kišom. Iskoristila je i sve dijelove naranče kao instrument svog izražaja: narančin cvijet, narančina slast i narančina kora zauzimaju svoja značenja u pamćenju i osjećaju… U odnosu cjeline i dijelova odvija se pjesniča igra, teču pjesnički sokovi.

Kako Parun prenosi poruke “ne vjeruj u ono što ljubiš” tako i Štulić ostavlja također poruku nama putem ove zbirke iz “sobe za putujuće (buduće) pjesnike”, motivom koji zrači najvišu ljubav, njih se dvije isprepliću.

Vrt je prostor gdje se odvija pjesnička igra, arkadijska slika, sveti prostor, vrt konteplacije i meditacije. I kako obično vrtove ograđujemo kamenom koji asocira na kamen pjesništva u ovom slučaju grob Vesne Parun na kojem pupa proljeće u vazi ograđen je bijelim bračkim kamenom. 

Nije li to Sudbina? – pita se Štulić. 

Hesperidini vrtovi su herbarij poetskih stihova u kom raste: plemenita kadulja, divlja klarina od koje mati spravlja čaj mudrosti, ružmarin biljka sjećanja, kamilica koja ublažava bol u pjesmama, vrijes, koprivnjača, bosiljak i jedna osakačena maslina čiji plod ubiru drugi a rekli su moja je. Pisala sam u strahu da ne zakasnim u proljeće. Kroz mitove i legende pojedinog šoltanskog bilja tu se našlo i dva zlarinska. Postoji sada već izreka iako je naslov monografije ” tustopizde u izobilji, kurcoglava ni za lijek”. Iako se zapravo radi o zlatici i babljači, u ovoj zbirci su asocijacija na položaj poezije u našoj književnosti i “književnih barda” koji joj sude a da iza sebe nemaju ostavljen ni stih za vječnost. Te dvije biljke na neki način iako ljekovite upozoravaju da koliko god nešto bilo jestivo da ga trebamo uzeti s dozom opreza. – dodala je Štulić. 

Dodala bih samo još jednu vrlo važnu vijest za hrvatsku književnost, da je Grad Šolta  otkupio svu ostavštinu kako materijalnu tako i pisanu još neistraženu od Vesninog nećaka Mirka Parun, te kako se nadaju i otkupu autorskih prava. Paralelno s ovom manifestacijom na Šolti održala se i manifestacija u Sofiji, od strane povijesničarke književnosti Katie Zografove, direktorice Muzejske kuće Nikole Vapcarova, posvećena četvero najznačajnijih pjesnika, među kojima je Vesna Parun, što je samo znak koliko Parunicu cijene u Bugarskoj. Istom pronađena su u jednom koferu među pismima Che Guevarenog oca pisanim Vanye Petkovoj, šarmantna pisma Vesne Parun, u posljednjem domu Petkove u selu Jezero, gdje je i njen muzej.