Osvrt na knjigu ODJEK NERETVE

Enerika Bijač: Odjek Neretve, Metković – Opuzen, 2024.

Pero Pavlović

     Pred nama je knjiga koja na 383 stranice tekstova, pjesama i fotografija svjedoči o bogatoj povijesti jednog kraja u čijem središtu je donji tok rijeke Neretve. Mitska Narenta! Knjiga autorice Enerike Bijač pretisak je izdanja monografije iz 2008. i pisana je na hrvatskom i engleskom jeziku. Neretva je Enerikina zipka, dom i roditeljica.

     Rijeka Neretva izvire ispod planina Zelengore i Lebršnika i protječe kroz Bosnu i Hercegovinu u dužini od 205 km, a posljednjih 20 km protječe kroz Hrvatsku. Na Zelengori se nalaze naselja hrvatskih planištara koja potječu iz predturskih vremena. Tu bi boravili planištari Hrvati iz Donje Hercegovine koji su u ljetnim mjesecima izgonili stoku na ispašu u planinske predjele. Dolina Neretve poznata je po uzgajalištima mandarina, lubenica, vinove loze, rajčica, a u novije vrijeme i raznih poljoprivrednih kultura porijeklom s drugih kontinenata.

     Sve je u knjizi na pravom mjestu: povijest, kultura, književnost i bogat osobit dijalektalizam na području donjeg toka Neretve i njenog ušća u Jadransko more. Tu je i folkloristika, kulinarstvo, narodne predaje, legende i zgode, turistički vodiči i turistička ponuda, ljepote prirode i sve što nas veže na izvore  i korijene kada Hrvati naseljavaju ova područja od stoljeća sedmog. Sve je to književnica i slikarica obgrlila svojom knjigom. Tu je i njen životopis, njeno djetinjstvo, odrastanje i školovanje, te zrela dob kada zajedno sa svojim suprugom obilazi zavičaj i  ovjekovječuje fotografijom čarolije prirode i sve  što je stvarala ljudska ruka. Podnaslov knjige glasi: ”U kašiki tradicija,/ Pod perom priča…/ Poezija” O ukusima nije potrebno raspravljati. Ipak  poezija zauzima prvo mjesto. Poezija je zvijezda vodilja ove knjige. Poezija pisana velikim slovom, bila ona u stihu ili prozi. Poezija je ljubav, pokretačka snaga koja rađa obilnim darovima u svemu čime se pjesnikinja bavi. Poezija je otac i majka, kućno ognjište, jezik hrvatski obogaćen zavičajnim stihovima koji se dižu iz njezina srca i lete u nebo radosti i sreće. I kada autorica piše i slika u već odrasloj dobi u njenim pjesmama ćuti se ”mladost” pjesme i radost života. Izvorište je uvijek u pjesmi, a sve ostalo posloženo je na svoje mjesto.

     Predgovor knjizi napisala je povjesničarka umjetnosti Zorana Vekić. Sve što je u knjizi veliko, vrijedno, presudno, trajno zbijeno je u kratki jezgrovit tekst koji čitatelja upućuje na bogato i razgranato tkivo knjige. Sve ono što pjesmom nije rečeno dorečeno je slikom. Enerika Bijač danas je vrlo poznata i priznata književnica i slikarica. Imala je više desetaka samostalnih i skupnih izložbi slika. Na popisu je oduža niska književnih djela na hrvatskom jeziku i na više stranih jezika. Obnašala je odgovorne dužnosti u Društvu hrvatskih književnika. Redoviti je i počasni član međunarodne Slavenske akademije književnosti i umjetnosti i koordinatorica za Republiku Hrvatsku.  Uvrštena je u e-Likovnu enciklopediju ekskluzivnog hrvatskog portala Akademija-art.

     Kada se rukopis ove knjige u prvotnoj formi  našao na radnom stolu pred književnikom, nedavnim predsjednikom DHK-a, Đurom Vidmarovićem, ocjenjivač se našao u dvojbi, a i strahu, što reći o knjizi. Radilo se o pokušaju kako nekoliko naoko nespojivih grana naše  kulture i duhovne nadgradnje ujedini u nov umjetnički uradak. Postmodernizama takvu mogućnost dopušta. Slijede duge rasprave s autoricom  i savjetovanje s uvaženim profesorom Milivojem Solarom. Prema prof.  Solaru projekt ”Odjek Neretve” pripada onome što se naziva ”otvoreno djelo”, a ono je značajka postmodernizma. Naziv u uporabu uveo je talijanski književnik Umberto Eco i on se rabi u raščlambama postmodernističke tehnike.

     Kako knjiga otpočinje svoj razgranat i dug put? Na početku je zapis ”Lađa, ta neretvanska Noina arka!/ Snimljeno na Crnoj rijeci, pritoci Male Neretve u Prunjku.” i fotografija lađe s veslima te tekst ”Neretvi u čast!”. Potom slijedi tekst i fotografija trupe koja je od lađe manja, ali ne  i značenjem u životu Neretvana.  Onda na scenu stupa Mara Neretvanka, vjerojatno je to sama autorica. U opisima je mnoštvo izraza koji se koriste samo u zavičajnom autoričinom rječniku. Većina mi je ovih izraza poznata budući da Neum nije daleko od Opuzena i Metkovića.  Naime u vrijeme turske vladavine slijedili su progoni i česte migracije hrvatskog pučanstva s neumskog područja u dolinu Neretve i na dubrovačko područje. U knjizi je mnoštvo kulinarskih recepata. Misao mi leti na još jednoga književnika gastronoma, Veljka Barbieria i njegove ”Jelovnike izgubljenog vremena”. Zanimljivo, jedan recept nosi autoričino ime: Enerikina torta. Med dolazi na kraju, tako to biva.