ONO NEIZREČENO – BEZ CELOFANA / U Gradskom muzeju Virovitica svečano otvorena izložba Snježane Novotny

U Gradskom muzeju Virovitica je ove subote, 15. ožujka, otvorena izložba Snježane Novotny. Ono neizrečeno – bez celofana je samostalna izložba autorice koja se prvi put predstavlja virovitičkoj publici, a u sklopu javnog natječaja Gradskog muzeja Virovitica za izlaganje u 2025. godini

Na otvorenju izložbe, prisutnima su se obratile kustosice izložbe Nikolina Hećimović i Anja Brabec Žeravica te sama autorica Snježana Novotny. Izložbu je u ime gradonačelnika Virovitice Ivice Kirina, otvorila Ivančica Fett Škvarić, predsjednica Gradskog vijeća.

NEIZREČENO – BEZ CELOFANA, PRIGODA ZA KAVU I RAZGOVOR S AUTORICOM

Poštovana gospođo Novotny, upravo ste imali uspješno otvaranje Vaše samostalne izložbe u Gradskom muzeju Virovitica. Je li Vaša likovna umjetnost “nadmašila” Vašu sklonost ka književnosti i poeziji, s kojom ste se najprije i predstavili široj javnosti?

Slikarstvo je nadopuna moje poezije, dakako vrijedi i obrnuto. Stoga slike najviše imaju smisla kada ih se predstavlja uz poneki stih. Kako kroz slikarstvo prikazujem neizgovorene riječi a kroz slike unutarnje pejzaže –emocije, u skladu s time je i odabran naziv izložbe koja konceptualno nadopunjuje i objedinjuje dosadašnji rad a sadrži veći dio radova izloženih u sklopu izložbe „Ono neizrečeno“2024., jer kako sam zapisala u pjesmi istog naziva “u boje pohranjujem moje neizrečeno”.

Kako započinje izrada jedne od Vaših osebujnih slika?

Baza od koje polazim ostaje tehnika akrilnog prelijevanja na platnu kombinirana s elementima poput pravog lišća, kore drveta, zlatnih listića, mljevene kave, strukturnih pasti, markera, akrilnih sprejeva, epoksidne smole, a ponovo sadrži elemente zemlje, vatre, vode, zraka. Iliti od erupcije do magle, snijega i leda. Odnosno, slikarstvo ostaje za mene način iskazivanja ljubavi, strasti, boli, strahovanja, oporavljanja, tuge. Spektar emocija svojstven svemu živom.

Na Vašim slikama ljubitelji umjetnosti prepoznaju autentičnost i iskrenost.

Drago mi je da u mojim slikama ljudi prepoznaju iskrenost, u njima se nalaze i s njima poistovjećuju. Vještom gledatelju ne mora biti sve servirano kako bi poruku slike identificirao i valorizirao. Snaga svake boje i različitih tekstura je nevjerojatna. Uživam raditi s njima i otkrivati njihov potencijal, segment po segment. Vrisak prikazujem bez portreta vriska, ljubav u blagom koloritu, strast u erupciji, bol u pukotini.

Vaši radovi su uvijek drugačiji i posebni, uz prepoznatljivi rukopis.

Kako uvijek mora biti nešto što do sada nisam radila, ovog se puta radi o slici Samoodržanje. Njena posebnost je da sam se koristila i poleđinu te je prva moja slika rađena obostrano. Naglasak je na kontrastima, zrcalno glatkoj po svemu blagoj površini i poprilično šokantnoj pozadini punoj izbočina i nepravilnosti. Slika tematizira kako joj i naziv govori. samoodržanje, vječitu borbu kojoj je svatko od nas izložen svakodnevno. Repariramo se, obnavljamo, svatko na neki svoj način. Borbe su to koje je uglavnom teško verbalizirati. U ovom slučaju slika je za mene neusporedivo jači alat. Ujedno sjajna prilika za korištenje novog materijala poput izolacijske pjene.

Video, fotografije i montaža: Ivo Mijatović

Izložba u Virovitici predstavlja svojevrsnu širinu Vašeg opusa.

U cjelini, ovog puta radi se o odabiru trideset slika od kojih su tri slike nove, nastale 2025. godine, petnaest nastalih 2024, dok manji dio čini postav starijih radova nastalih u periodu 2022.-2024. Najstarija je slika Ledena, meni posebno draga, nastala 2021., stalni eksponat Muzeja planinarstva iz Ivanca, ustupljena za ovaj događaj dobrotom kustosice Ane Škriljevečki. Također, iz privatne kolekcije gospođe Emine Golub, posuđena je Vrelina plamena. Može se vidjeti i Lomljivost koju sam predstavila na prošlogodišnjem zagorskom likovnom salonu u Galeriji Grada Krapine kao i u selektiranom tematskom projektu HDLU Istre Rekvijem za ljepotu. Rad Inside također je prezentiran na selektiranom tematskom projektu HDLU Istre naziva Tragom geste, dok je Skriveni svijet činio dio zagrebačkog ljetnog likovnog salona, virtualne izložbe HDLU Zagreb. Rad U zrcalu bio je izložen u sklopu selektiranog projekta Autentičnost leži u oku promatrača HDLU Istre u Puli, 2024. Nadalje, Skriveni svijet je s Okorjelom pukotinom ovog ljeta bio predstavljen i u Galeriji Azimut u Šibeniku u sklopu projekta Ljetna kužina. Da zaključimo, publici predstavljam najpoznatije radove uz devet najnovijih slika prvi puta izloženih u sklopu izložbe “Ono neizrečeno-bez celofana”.

Kako su se Vaša djela uklopila u Gradski muzej Virovitica?

Gradski muzej Virovitica smješten je u prekrasnom Dvorcu Pejačević. Gradski muzej Virovitica je institucija koju iznimno cijenim i čiji rad s oduševljenjem pratim. Nominiran i nagrađivan na više razina, od kojih su svakako najzvučnije nagrada Forum of Slavic Cultures – ŽIVA 2022. za najbolji slavenski muzej, nominacija Europskog muzejskog foruma za najbolji europski muzej – EMYA 2022., nominacija Europske muzejske akademije za najbolji europski muzej – EMA 2023., te godišnja nagrada u kategoriji marketinško-propagandni program za novi vizualni identitet muzeja, Hrvatskog muzejskog društva (2024.). Takav izlagački prostor definitivno izaziva pozitivnu tremu i veliku odgovornost kod izbora koncepta izložbe.

Do kad se izložba može pogledati, imate li izložbeno isplaniranu ovu godinu?

Isti koncept bit će nakon odmora izložen u srpnju i kolovozu u Galeriji Oblok Knjižnice Grada Zagreba.

A kako sve skupa izgleda, možete vidjeti u Virovitici do 10. travnja 2025. godine. Kustosice izložbe su Nikolina Hećimović i Anja Brabec Žeravica. Zahvaljujem Gradskom Muzeju Virovitica i cijelom timu zaposlenika na profesionalnosti, gostoprimstvu i susretljivosti. Naime, u ovom projektu osim navedenih kustosica, itekako je sudjelovala i ravnateljica Mihaela Kulej te ostatak tima Muzeja.

Vaše umjetnosti se i dalje nadopunjuju, isprepliću.
Želja mi je i dalje nastaviti paralelno i slikati i pisati. Bolje reći, nasušna potreba nego želja. Oba su mi načina izražavanja nužna metoda u pronalasku i osnaživanju sebe same – hrana i radost ispunjenja koju predstavlja svaka završena slika, pjesma, priča. Svaki milestone. Ne utonuti pritom u izlizane forme, ne držati se sigurnosti plićaka, tražiti i zadržati svoj jedinstven potpis – onaj vječiti, nimalo originalni cilj svih koji su na tom putu. Ne producirati nužno ono što tržište traži, motiv, oblik, poput vrsti pripreme kave na automatu i ponuditi kao “uslugu”. Uz mogućnost usluge pakiranja za poklon u istoj rečenici. Slikam i dalje isključivo ono što osjećam, moje neizrečeno. BITI i kontinuirano stvarati, sjajno je.