Enimagničnost novoga ciklusa Mladena Žunjića

Možda je pred nama samo zamišljajuća slika prirode u budućnosti, nakon svih raznoraznih klimatskih promjena

Miroslav Pelikan

Nakon stanovitog vremena zaranjamo iznova u kompleksni volumen stvaralaštva suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, slikara Mladena Žunjića.

Pred nama je novi ciklus u poznatom formatu platna 100 x 100 cm, u kombinaciji ulja i akrila.

Slikar ga naziva ciklusom misterioznog znakovlja.

Svakako, no radije bih istaknuo enigmatičnost cijele serije, čitavog ciklusa, osobito u motivici.

Ističu se oblici koje ponekad zapažamo na površini mramora, koje nam se tada čine slučajnima a opet dok promotrimo bolje sve te oblike, plohe, linije, ovale u njihovom međusobnom odnosu, razmišljamo kako je to izvedeno s namjerom.

S druge pak strane bijele forme iznad hektičnog svijeta, poput koordinata, poput pisma, poput znakova i u uz uvijek nazočne oči koje egzistiraju na svim Žunjićevim platnima ( tajanstveni mag promatra našu reakciju u suočavanju sa slikom).

Istodobno pomalo tamni, prigušeni kolor skriva gotovo sve o sebi.

Sve je zapravo vrlo enigmatično.

Možda je pred nama samo zamišljajuća slika prirode u budućnosti, nakon svih raznoraznih klimatskih promjena.

Slikar ističe skrovitost simbolike, važnost i značaj utišanog kolora, doista, na slikama se ne opaža postojanje zvuka, sve je pomalo letargično.

Umor ili zamiranje, predosjećaj kraja, svršetak civilizacije, finale života zapisan u misterioznom znakovlju ili je ipak riječ o ljubavnoj poemi  putnika davno prispjelog iz nepoznatog svijeta   ženi s ovih prostora.

Možda je bolje da svatko sam, odredi značenje arabeski koje se prostiru na ovim zgusnutim kompozicijama, glasno ih izgovarajući.

Tajnovit ciklus ulja i akrila, enigmatičan i izazovan.