Miroslav Pelikan – KOORDINATOR
Naravno da nije bilo ni malo lako pronaći fascinantne ili barem zanimljive teme koje bi tisak obradio i od napravio prihvatljivu priču u nekoliko nastavaka. Jednostavno dođu takva vremena kada ništa nije čudo a prava čuda ne impresioniraju odviše.
Urednik me je poslao, ne znajući što bi sa mnom, u klasičnu novinarsku potragu za čudom, duboko osjećajući moju neugodu kada mi je priopćio radni zadatak, onako nehajno, jedva razgovijetno. Nekako se čudno smješkao, davno mi je rekao kako od mene novinara nikada neće biti jer posve je jasno, vidljivo i slijepcu da ja za to nemam žicu. Obično bi se tada prisjetio priče o njegovom dolasku u veliki grad iz primorskog mjesta koje se ukopalo u sivi planinski masiv. On je kao iskusni stranački kadar, kažu i sjajan političar na lokalnoj razini, premješten na bolje i važnije radno mjesto. No, kako dobrih slobodnih mjesta u politici i gospodarstvu trenutno nije bilo, morao se je zadovoljiti ulogom uredenika u centralnom dnevnom listu. Nije maltretirao novinare, no tražio je od svakoga od nas javno pokazivanje respekta prema njemu. Ja mu nisam dobro sjeo od samoga početka, nije me mogao probaviti. Što je to bilo tako odiozno na meni, nisam mogao pogoditi, U redu, nisam bio jedini. Razlika između prihvaćenih i odbačenih, kako smo se bez mnogo uviđavnosti titulirali, vidljiva je ponajprije bila na plaći.
Doista, u ovih nekoliko proteklih godina nekoliko je njegovih pulena dobilo godišnje novinarske nagrade, a i dosta su se visoko popeli u hijerarhiji lista… …
Pročitajte cijelu priču Miroslava Pelikana: KOORDINATOR
