Predstavljanje knjige SJEĆANJA NA TOMU održano je 6. ožujka 2025. godine u Franjevačkom samostanu Hercegovačke provincije u Zagrebu, nakon svete mise služene u Crkvi hercegovačkih franjevaca
Uz brojne uzvanike, ovu jedinstvenu knjigu SJEĆANJA NA TOMU predstavili su recenzenti prof. dr. sc. Miro Jakovljević i književnik Ljubo Krmek te urednici knjige Ivan Barišić, Dinka Babić, Blaženka Grizelj, Tomislav Babić, Miroslav Barišić
U ovoj reportaži možete pogledati brojne fotografije s predstavljanja, 20 minutni video, tekstove recenzenata te sjećanja 30-ak suradnika na Tomislava Barišića.
Knjiga je podijeljena na tri poglavlja. Prvi dio koji nosi naziv Sjećanje na Tomu sastoji se od trideset i dvije ispovijesti – svjedočenja o životu i radu Tomislava Barišića, koji je osvijetljen obiteljskom i prijateljskom pozornošću. U drugom dijelu nazvanim Tomino podrijetlo – Rakitno i obitelj, osim uspomena na Dragicu i Josipa Barišića – Tomine roditelje, pronašle su svoje mjesto neke povijesne i ine datosti kroz koje je prolazio čovjek na širem posuškom prostoru. Treći dio Uspomene na Tomu sadrži uščuvanene uspomene kao Tomin Diplomski rad, osobne isprave, sadržaj iz njegove torbe, te brojne slike iz njegovog foto albuma koje potvrđuju sve ono što je o njemu napisano, pa i više od toga…
Ljubo Krmek: O JEDNOJ NEPONOVLJIVOSTI
(Sjećanja na Tomu, Tomislav Barišić 6. 3. 1958. – 25. 8. 1985., skupina autora, Matica hrvatska Posušje, 2024.)
Jedan kineski pjesnik i mudrac (Ciuang-Tse) je davno zapisao: „Život je san, a smrt je buđenje“. Ako se povedemo za njegovim riječima moramo se i zapitati umire li čovjek fizičkom smrću sasvim i definitivno?! Je li naš život samo san ili je naš san besmrtnost?! Je li naš ovozemaljski život ograničen isključivo na materijalnu i tjelesnu dimenziju?!
Mi kršćani u smrti vidimo vrata kroz koja prolazimo u pravi i autentični život. Kroz ta vrata prošao je 25. kolovoza 1985. Tomislav Barišić. Njegov odlazak u beskrajne prostore vječnosti gdje duševna sloboda počinje popraćen je tjelesnim i duševnim patnjama, kako njegove uže i šire obitelji, tako i kod mnogobrojnih kolega, prijatelja, profesora i poznanika. Dostojno je ispraćen na posuškom groblju gdje mu je obitelj podigla i spomenik kako se to i običava.
Četrdeset godina nakon Tomislavovog preranog odlaska njegova obitelj mu podiže i drugi spomenik – spomen-knjigu! Da, trebalo je proći vrijeme, trebale su donekle zacijeliti rane kako bi došao trenutak za ponovno oživljavanje uspomena, trenutaka… trebalo je baš toliko-40 godina. Kako su to i sada uspjeli, znat će oni koji su među korice ove knjige stavili sebe kroz Tomu i Tomu kroz sebe…
Svjedoci smo svakodnevnih odlazaka rodbine, prijatelja i poznanika, koji se u većini slučaja spominju jedno određeno vrijeme, a nakon toga nastane muk o njima kao da ih nikada Bog nije ni dao, čast iznimkama. S pokojnim Tomislavom Barišićem nije tako, on spada u ove časne iznimke… Knjiga koju imate ispred sebe je dokaz za izrečenu tvrdnju. Plod obiteljskog zajedništva, ljubavi, zalaganja, ponosa i napora utkan je u stranice ove knjige, i biti će trajni jamac da Tomislav nije i ne će pasti u zaborav, da će ostati i svjedočiti o jednom jedinstvenom ljudskom životu.
Svojevrsni je to zbornik radova koji su napisala Tomislavova braća i sestre, brojne kolege, suradnici i prijatelji, gdje je svatko od njih donio ponaosob svoje uspomene na njega. Što bih osobno mogao reći o ovoj knjizi, a ne upasti u stupicu sebehvale, u koju se često upadne kad se treba govoriti o nekom. Pokušat ću biti objektivan. U netom rođenu zamisao obitelji Barišić o jednoj knjižici u koju bi zapisali svoje uspomene, te u nju stavili i uščuvane fotografije o pok. Tomislavu, spletom poznanstva s dr. Ivanom, upletoh se i sam. Da bih ublažio onu otrcanu kako zađoh u knjigu kao Pilat u vjerovanje, radije bih izgovorio da sam zašao kao pacijent među doktore…
Knjiga je podijeljena na tri poglavlja. Prvi dio koji nosi naziv Sjećanje na Tomu sastoji se od trideset i dvije ispovijesti – svjedočenja o životu i radu Tomislava Barišića, koji je osvijetljen obiteljskom i prijateljskom pozornošću. U drugom dijelu nazvanim Tomino podrijetlo – Rakitno i obitelj, osim uspomena na Dragicu i Josipa Barišića – Tomine roditelje, pronašle su svoje mjesto neke povijesne i ine datosti kroz koje je prolazio čovjek na širem posuškom prostoru. Treći dio Uspomene na Tomu sadrži uščuvanene uspomene kao Tomin Diplomski rad, osobne isprave, sadržaj iz njegove torbe, te brojne slike iz njegovog foto albuma koje potvrđuju sve ono što je o njemu napisano, pa i više od toga…
Čitajući po više puta pristigle tekstove, često i sa suznim očima, upoznavao sam Tomislava… Hercegovina je uvijek rađala talente… Tomislav Barišić je imao više Bogom danih talenata… između inih izdvojio bih ljubav… Tomislav je bio pun ljubavi… ljubio je sve ljude… bez predrasuda… provodio je himnu ljubavi iz Prve Pavlove poslovice upućene Korinćanima: Ljubav je strpljiva i dobrostiva, ljubav nije zavidna, ljubav se ne hvasta-ni puše, nije nepristojna, ni sebeljubna, nije razdražljiva-ni zlopamtljiva, ne raduje se nepravdi-a raduje istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (13,4-7)… Tomislavovo srce je bilo veliko… iskreno je volio ljude i ljudi njega… bio je omiljen u društvu… vjernik, veseljak, skroman, optimist, radišan, marljiv, pošten, strpljiv, tolerantan, blag, običan, originalan i neponovljiv… svoja znanja i spoznaje nije ljubomorno čuvao za sebe, nego ih je dijelio ne štedeći ni vremena ni truda, pritom često zaboravljajući na svoje potrebe… staloženo i mudro slušao je probleme i davao savjete…
Bez obzira koliko se o njemu zapisalo, stalno se čini kao da bi se imalo još štošta za reći i dodati. I dodavat će svi oni koji su zapisali slovo o njemu, kao i svi oni koji su ga poznavali, a pročitaju ovu knjigu. Vjerujem da bi i Tomislav bio ponosan na obitelj, kolege i prijatelje kada bi vidio ovu knjigu, kao što je bio ponosan na sve ono što je u životu radio. Ma zapravo vjerujem da jest ponosan i da i u ovim trenutcima na samo Bogu znani način ponosno gleda na svoju obitelj znajući u konačnici da je u svom kratkom životu proživio nečijih deset, zasigurno svjestan da je bio i ostao jedna od najdragocjenijih spona obitelji Barišić. Pitam se što bi rekao za knjigu, za namjeru, za autore…Vjerujem da bi izustio: „Nemojte ljudi, ja to ne zavrjeđujem!“
U ovoj jubilarnoj godini tisuću i stogodišnjici hrvatskog kraljevstva i imena našeg prvog kralja Tomislava s mačem u ruci, i četrdesetogodišnjici odlaska našeg Tomislava s fotografskim aparatomu ruci, osjećajmo ponos i duboku zahvalnost što hrvatske majke rađaju takve sinove. Na kraju bih osobno odao priznanje svima koji su sudjelovali u rođenju ove knjige, koju s najtoplijom prijateljskom susretljivošću i gostoljubljivošću predajemo čitateljstvu na uvid… od srca… Tomislavovski…
Vlado Čutura: SJEĆANJE NA TOMU
Srdačan pozdrav dame i gospodo, uz čestitke urednicima na djelu koje zavrjeđuje posebnu pozornost. Na 488 stranica, s tvrdim omotom i tehničkom izvrsnošću, urednici su vješto spojili i oplemenili sadržaj koji nije samo jedno sjećanje ili autobiografija.
Sama oprema čitatelja uvodi u znatiželju, a ona se može promatrati s više stajališta.
Razumijevanje njezina sadržaja i bogatstva može se promatrati s više stajališta, odnosno s različitih pristupa.
U njoj je povijest, socijalne prilike datoga vremena i prostora, jer sam kontekst neodvojiv je od povijesti Rakitna, Posušja, Zagreba… Premda se ukratko opisuje povijest samoga mjesta, ali autori i urednici vješte isprepliću život i prostor.
Svakako da knjiga ima i dodatnu vrijednost, jer prikazuje stablo Barišića, posebno Jojića.
No, sve je spojila jedna osoba koja je svojom plemenitošću nadišla prostor i vrijeme, a to je Tomislav Barišić. Ljubav njegova nas spojila, njegovi ideali, njegovo poštenje, plemenitost, vizionarstvo. Njegovo liderstvo nije nenametljivo nego je autentično od svjedoka toga vremena.
Dovoljno je pogledati 31 suradnika koji su nabrojani u kazalu te svojim prilozima pokazali da za Tomislava nije bilo lijevih i desnih; ovih i onih; ona je sve prihvaćao, ali sa svojim jasnim stavom bio je lider, lider ljubavi, vizionar bez straha. S ljubavlju je prikazan od svojih najbližih na čelu s bratom Ivanom. S ljubavlju se sjećamo Tomislava, a ljubav nikad ne umire. Nosimo njegove ideje i misli i sjećajmo ih se, posebno ovih riječi na koricama, bacimo i pogled na više od 380 fotografija, i one su povijest, jer jedna fotografija govori od tisuću riječi.
U spoju svih priloga, fotografija, uz čestitku priređivačima neka spomen na Tomislava i njegovu hrabrost te njegov životni hod bude stanoviti putokaz i današnjim generacijama, a Bog je sigurno nagradio.
Pri kraju predstavljanja knjige SJEĆANJA NA TOMU, prim. Ivan Barišić kratko je predstavio još jednu knjigu iz obitelji Barišić. To je knjiga FRA PETAR URBAN BARIŠIĆ, 1986.-1936., Rakitno, Rim, Mostar, autora Branka Barišića. Slijedilo je potpisivanje knjiga i druženje do kasno u noć.
){kind=link}