Šapat Gromova dolazi kao prirodan slijed višestoljetnog stvaralačkog puta Rajka Jabučanina, koji je ovjekovječen u zbirkama Cetinjski akordi
Božidar PROROČIĆ
Pjesnik – kako to samo lijepo i gordo zvuči, osobito kada se takva titula sa pravom dodijeli jednom Cetinjaninu, montenegristi i umjetniku poput Rajka Jabučanina. Njegova zbirka odabrane poezije Šapat Gromova, koja je objavljena u prosincu 2024. godine, predstavlja ne samo krunu njegovog dosadašnjeg stvaralaštva, već i svjedočanstvo o snazi riječi koja se izdiže iz Lovćenskih visina, prelijeva preko prijestonog Cetinja i doseže samo srce Crne Gore – jedne, jedine i vječne.
Rajko Jabučanin je, kroz decenije posvećenog rada, ispisao stihove koji su postali trajni čuvari identiteta i duha Crne Gore. Njegova poezija odiše ljubavlju prema rodnoj grudi, ali i univerzalnim osjećanjima tuge, ponosa, borbe i nade. Izbor odabranih pjesama u zbirci “Šapat Gromova” dolazi kao prirodan slijed Jabučaninovog višedecenijskog stvaralačkog puta, koji je ovjekovječen u zbirkama Cetinjski akordi, Jahači crnih brda, Svjetionik sumraka, Jednom u vijeku i u rukopisu nove zbirke Izvorište cetinjske ponornice, čiji su stihovi već sada prepoznati kao poetski dragulji.
Naslov “Šapat Gromova” nosi dublju simboliku – on dočarava snagu Jabučaninovih stihova koji poput gromova paraju nebo iznad Crne Gore. Pjesme odjekuju i uzdižu se iznad plavetnih, ali i tamnih oblaka, prenoseći priče o ljudima, gorkom kamenu slobode kamenog prijestolja i sudbinama. One su u isto vrijeme i šapat i grom, tiha meditacija i snažan protest, duboko lično i univerzalno. Rajkova poezija svjedoči o neuništivoj vezi između pjesnika i prostora iz kojeg crpi inspiraciju. Lovćen, Cetinje, istorija i tradicija ovđe nisu samo motivi, već živa tkanje pjesničkog svijeta. Svaka riječ nosi težinu prošlosti, ali i svjetlost nade za budućnost. Pjesnik ovim stihovima ne samo da opisuje Crnu Goru, već je i brani, čuva i uzdiže na pijedestal vječnog trajanja. Ono što posebno impresionira u zbirci “Šapat Gromova” jeste autorova sposobnost da spoji klasičan lirski izraz sa modernim poetskim senzibilitetom. Njegovi stihovi posjeduju ritam koji priziva cetinjske akorde, snagu koja nosi duh jahača crnih brda, i svjetlost koja sija poput svjetionika u sumraku. Takva poezija nije samo umjetnički izraz već i manifestacija pjesnikove duhovne snage i istrajnosti.
Rajko Jabučanin nas kroz svoje stihove podśeća na važnost poezije kao čuvara identiteta, tradicije i univerzalnih vrijednosti. Zbirka “Šapat Gromova” nije samo izbor pjesama – ona je odjek pjesnikovog srca, gromoviti glas koji slavi Crnu Goru i njene istinske ljepote ljepote. Kroz ovu knjigu, Jabučanin nam pruža priliku da osjetimo snagu poezije koja nas nadahnjuje i uzdiže, ostavljajući neizbrisiv trag u crnogorskoj književnosti.
Rajko Jabučanin, pjesnik čije se stvaralaštvo prepliće sa duhom i ljepotama Crne Gore, u ciklusu “Cetinjski akordi” donosi poeziju koja odiše melanholijom, ljubavlju i promišljanjima o sudbini, vremenu i prostoru. Ovaj ciklus, simbolično nazvan po prijestonici Crne Gore, Cetinju, uspijeva uhvatiti ne samo specifičnost lokalnog koloriteta već i univerzalnost ljudskih emocija i stanja. Poezija ovog ciklusa oslikava bogatu lepezu ośećanja – od ljubavne tuge do egzistencijalne usamljenosti. Jabučanin koristi pitki jezik, blizak svakodnevnom izrazu, ali ga uzdiže poetskom slikovitošću i metaforama. Njegove pjesme, poput akorda, donose harmoniju, tuge i nade, Cetinja i svijeta.
Hajdemo nekud
Ova pjesma nosi ton eskapizma, duboko ukorijenjenog u čežnji za boljim svijetom. Strofe su protkane melodičnim refrenom: „Gdje srećni žive i ruža cvjeta“, što pojačava kontrast između realnog svijeta, opterećenog zimom i nesrećom i idealnog svijeta, prepunog ljepote i vedrine. Ovo je pjesma o nadi, ali i o bijegu o želji za prelaskom granica koje nameću svakodnevni problemi.
Kada
Ova pjesma evocira osjećaj prolaznosti i refleksije. Slike smiraja dana – zalazak sunca, sjaj mjeseca i spokoj noći – oslikavaju trenutke introspekcije, đe pjesnik, poput zatočenika, priziva slobodu. Kroz jednostavne, ali sugestivne slike, Jabučanin se bavi univerzalnim pitanjem: kako pomiriti unutrašnje nemire sa vanjskim mirom svijeta.
Između sna i jave
Ova pjesma donosi težinu egzistencijalne krize i ośećaj zarobljenosti u svakodnevici. Cetinjska magla i kiša postaju simbol duhovne zatvorenosti i nejasnih perspektiva. Strofe poput „Zakorovljeni smo u kući strave“ ostavljaju snažan utisak rezignacije, dok pjesnik prepoznaje vlastitu nemoć pred sivim vremenom i sivim mislima.
Naše gumno
Ova pjesma je oda śećanju i prolaznosti vremena. Gumno, simbol zajedništva i prošlih dana, postaje mjesto đe pjesnik oživljava mladalačke uspomene i posmatra kako nove generacije ispisuju sopstve priče. Prošlost i sadašnjost se prepliću u jednostavnim, nostalgičnim stihovima, dok gumno ostaje vječno u svom simboličkom značenju.
Ciklus “Cetinjski akordi” predstavlja početak stvaralaštva Rajka Jabučanina, đe se kroz jednostavan jezik i slikovite metafore isprepliću o śećanja, pejzaži i motivi Cetinja. Ove pjesme nisu samo odraz pjesnikove duše već i ogledalo svijeta oko njega, ispunjeno ljepotom, tugom i nostalgijom. Poezija Rajka Jabučanina nije samo glas prošlosti već i opomena budućnosti – da čuvamo ono što nas čini ljudima, a to su uspomene, emocije i veza sa rodnim krajem.
Ciklus “Jahači crnih brda” Rajka Jabučanina predstavlja zrelu fazu pjesnikovog stvaralaštva u kojoj se ośećaju značajni iskoraci u poetskom izrazu. Dok je prvi ciklus Cetinjski akordi donosio intimne i lokalne motive, u ovom ciklusu preovladavaju teme univerzalnih egzistencijalnih kriza, društvenih problema i snažnih emocionalnih stanja. Jabučanin ovđe spaja mitološke i savremene elemente, stvarajući jedinstvenu atmosferu koja odražava duhovne i kulturne dileme Crne Gore.
Jahači Apokalipse
Ova pjesma oslikava viziju opšte kataklizme, pri čemu jahači Apokalipse simbolizuju sile koje uništavaju ljudsku civilizaciju, ali i samu Crnu Goru. Stihovi „Pomamne hate tjeraju smjelo, za sobom siju kugu, smrt, glad“ evociraju destrukciju i strah, dok završna strofa donosi nadu u obnovu i snagu Crne Gore, prikazane kao svetilište. Kontrast između destrukcije i nade ključan je motiv ove pjesme, čineći je himnom opstanka.
Buntovnik Cetinjski
Ova pjesma je omaž cetinjskoj borbenosti i duhu otpora. Počevši od vizije budućnosti, stihovi „Sve će ovo jednog dana blistati od gordog stiha“ predstavljaju vjeru u trajanje kulture i identiteta. Pjesnik odaje počast borcima Cetinja, čije će ime i djelo živjeti kroz stihove, naglašavajući snagu riječi i śećanja.
Neizvjesnost
U pjesmi Neizvjesnost Jabučanin istražuje tjeskobu sadašnjeg trenutka i ośećaj gubitka nekadašnje slave. Stihovi „Što je bilo, sad se prepričava. Prošlosti su strane ispisane“ jasno oslikavaju melanholiju i svijest o prolaznosti. Ova pjesma nosi univerzalnu poruku o nesigurnosti budućnosti, dok motiv „koža mi sopstvena tijesna“ dočarava duboku egzistencijalnu nelagodu.
Duša vilenjaka
U ovoj pjesmi pjesnik kreira mračnu atmosferu kroz sukob između čistoće i zla. Stihovi „Slutim kako neki čovjek-zvijer želi spržit dušu vilenjaka“ naglašavaju ośećaj ugroženosti, dok motiv suze koja para lice simbolizuje bol i nemoć. Ova pjesma je alegorija na borbu između unutrašnje svjetlosti i spoljnih prijetnji, što je čini posebno snažnom u kontekstu ličnih i društvenih izazova.
Ciklus “Jahači crnih brda” predstavlja značajan napredak u stvaralaštvu Rajka Jabučanina, ne samo tematski već i stilski. Poezija je ovđe ozbiljnija, promišljenija i univerzalnija, ali i dalje ukorijenjena u cetinjskom duhu i crnogorskoj tradiciji. Kroz ovaj ciklus, Jabučanin se profilisao kao pjesnik koji ne samo da ośeća težinu vremena, već i aktivno učestvuje u oblikovanju poetskog diskursa o opstanku, borbi i nadi. “Jahači crnih brda” su pjesnički svjetionik koji svjedoči o autorovoj umjetničkoj zrelosti i trajnoj posvećenosti snazi riječi.
Ciklus “Svjetionik sumraka” Rajka Jabučanina predstavlja poetsku meditaciju o vremenu u kojem živimo o njegovim krizama, iskušenjima i nadi koja opstaje uprkos svemu. Pjesme ovog ciklusa donose slojevite slike društva, pojedinca i kolektivne sudbine, upakovane u poetski izraz koji je duboko misaon, ali i emotivno snažan. Jabučanin kroz simboliku sumraka i svjetionika istražuje granicu između nade i rezignacije, između svjetlosti i tame.
Minervine sove
Ova pjesma donosi refleksiju o svakodnevnom životu u kojem vladaju monotonija i besmisao. Stihovi „Prolaze jednolični dani, mjeseci, godine, ništa se ne mijenja“ oslikavaju zamrznutost svijeta u kojem je čovjek sveden na vegetativno postojanje. Simbol Minervine sove, koja uzlijeće pred samu noć, sugeriše da mudrost i razum često dolaze prekasno, dok nevini već ispaštaju. Ova pjesma postavlja pitanje da li kao društvo prepoznajemo trenutak kada je promjena moguća, ili uvijek kasnimo.
Hodočasnici ludila
Pjesma je oštra kritika manipulativnih sila u društvu koje razmjenjuju nadu za beznađe. Stihovi „Ponudiše tamu za svjetlost, beznađe za nadu“ oslikavaju gorčinu prema političkim i društvenim strukturama koje upravljaju sudbinama naroda. Horor o kojem pjesnik govori nije fikcija već stvarnost, prikazana kao film koji traje neprekidno. Kroz ovu pjesmu, Jabučanin poziva na buđenje svijesti i kritički odnos prema stvarnosti.
Otpora ljudi
Ova pjesma portretiše društvo koje je postalo ravnodušno i nijemo pred nepravdom. Stihovi „Zadovoljni s mrvicama hljeba, srećni što još uvijek nema rata“ govore o svedenim očekivanjima i prihvatanju minimalnog kao maksimuma. Jabučanin ovđe izražava tugu zbog gubitka kolektivnog otpora i snage, dok demoni, simbol destruktivnih sila, dominiraju. Ovo je snažan poziv na buđenje i povratak ljudske solidarnosti.
Svjetionik sumraka
Ova pjesma je centralna u ciklusu i predstavlja pjesnikov lični manifest. Stihovi „Ja ću i dalje biti svjetionik lađama što mirnim morima plove“ oslikavaju pjesnika kao čuvara nade i smisla, čak i u vremenima sumraka. Svjetionik postaje simbol otpora i svjetlosti koja vodi izgubljene, dok pjesnik poručuje da neće pokleknuti pred izazovima, već će opstati uprkos svemu.
Crna Gora
Ova pjesma donosi emotivan i patriotski ton, duha Crne Gore kao kamene prijestonice prošlih i budućih dana. Stihovi „Da li se to ponovo budiš, ponosnice uspavana?“ evociraju buđenje ponosa i nade, dok pjesnik slavi istorijsku i duhovnu veličinu svoje domovine. Luča sa Cetinja, koja simbolizuje svjetlost i slobodu, postaje simbol nove zore za Crnu Goru.
Ciklus “Svjetionik sumraka” Rajka Jabučanina je poetsko svjedočanstvo o vremenu prepunom tame, ali i o trajnoj potrebi za svjetlošću i nadom. Kroz simboliku svjetionika, pjesnik se postavlja kao vodič kroz sumrak, kao glas koji poziva na promjenu i buđenje. Jabučanin kroz ovaj ciklus pokazuje duboko razumijevanje društvenih i ličnih dilema, istovremeno nudeći poetski izraz koji je snažan, kritički i univerzalan. Svjetionik sumraka je himna opstanka i nade, ali i opomena da ne smijemo ostati nijemi pred tamom koja nas okružuje.
Ciklus “Jednom u vijeku” Rajka Jabučanina predstavlja snažnu refleksiju o čovjekovoj sudbini, društvenim paradoksima, borbi za opstanak i univerzalnim pitanjima smisla. Pjesme ovog ciklusa odišu dubokom emocionalnom i intelektualnom snagom, pri čemu Jabučanin ostaje vjeran motivima Crne Gore, slobodarstva i čovjekove vječne potrage za pravdom. Svaka pjesma donosi jedinstven pogled na stvarnost, kroz prizmu autorovih ličnih refleksija i univerzalnih vrijednosti.
Azil
Ova pjesma istražuje nametnutu sudbinu i apsurd društvenih hijerarhija. Stihovi „Često moramo živjeti životom kakav nam nameću“ odražavaju gubitak individualne slobode, dok snobovi, koji traže svoje mjesto „na groblju velikana“, simbolizuju ispraznost društvenih ambicija. Jabučanin kritikuje sistem koji favorizuje površnost i licemjerje, dok pojedinac ostaje zarobljen u egzistencijalnom „azilu“.
Kraljica bola
Pjesma je oda Crnoj Gori, prikazanoj kao simbol stradanja, ali i slobodarstva. Stihovi „Tvoji su vjekovi krvlju zaliveni, kraljice bola – kupana suzama“ oslikavaju istorijske patnje i ponos Crne Gore. Motivi jatagana, barjaka i dvoglavog orla podśećaju na narodnu borbu, dok završni stihovi slave nepokolebljivu snagu zemlje čija su djela „vječito živa“.
Cetinju
Ova pjesma odiše brigom za duhovni i kulturni opstanak prijestonice Crne Gore.
„Ne dozvoli
Da budeš uspomena,
Usnuli grade časti,
Jer popadaće pred tobom oni
Što te htjedoše ukrasti.“
Jabučanin u kratkoj, ali snažnoj formi upozorava na opasnost zaborava i propadanja Cetinja, grada simboličkog značaja. Završni stihovi izražavaju vjeru u snagu Cetinja i njegovu sposobnost da se odupre onima koji pokušavaju da ga prisvoje. Ova pjesma je apel za očuvanje identiteta i duha prijestonice.
Jednom u vijeku
Pjesma nosi duboko ličnu refleksiju o sudbini i iskušenjima života. Stihovi „Jednom u vijeku takva zora sviće, košmarno svanuće bez poja kokota“ slikovito opisuju rijetke trenutke prekretnica u životu. Pjesnik kroz motiv Ostroškog sveca priziva duhovnu snagu, dok završni stihovi donose mirenje sa prošlim bolom i svjesnost da povratka u prošlost nema.
Ne huli nikad
Ova pjesma je snažan patriotski manifest u kojem pjesnik poziva na poštovanje prošlosti i tradicije Crne Gore. Stihovi „Ne huli nikad na Crnu Goru jer tako huliš na sebe sama“ ističu neodvojivost ličnog i kolektivnog identiteta. Kroz motive grobova prađedova i vučedolskog srca, Jabučanin naglašava važnost očuvanja slobodarskog duha.
Osuđen da živi
Ova pjesma je alegorija na čovjekovu sudbinu kao neprekidnu borbu. Stihovi „Rodio se u najljepšem kazamatu na svijetu“ opisuju paradoks života kao ljepote i patnje. Pjesnik koristi motive svetaca i Sizifovog kamena kako bi oslikao mukotrpni put čovjeka koji, uprkos svemu, nastavlja da korača ka svom cilju. Ova pjesma je ohrabrujuća poruka istrajnosti i nade.
Ciklus “Jednom u vijeku” oslikava Jabučaninov književni vrhunac, đe pjesnik istražuje teme sudbine, slobode i borbe kroz prizmu crnogorskog duha i univerzalnih ljudskih vrijednosti. Svaka pjesma donosi slojevitu refleksiju, bilo kroz kritiku društva, meditaciju o sudbini ili simbiozu nepokolebljive snage Crne Gore. Jednom u vijeku je zbirka koja nadilazi pjesničke granice, ostavljajući univerzalnu poruku o ljudskoj sposobnosti da se nosi sa izazovima i da kroz borbu pronađe smisao.
Ciklus “Izvorište cetinjske ponornice” Rajka Jabučanina predstavlja djelo u nastajanju koje kroz poeziju oslikava duboke lične i kolektivne emocije. Ove pjesme, kao arabeske pjesnikove duše, reflektuju ljubav prema Crnoj Gori, njenim istorijskim mukama i ljepotama, kao i univerzalnu ljudsku borbu za dostojanstvo, slobodu i smisao. Jabučanin u ovom ciklusu majstorski kombinuje slike prošlosti, trenutnog stanja i nade za budućnost, dajući svojim stihovima snagu svitanja i poetske luče koja osvjetljava put.
Nespokoj
Pjesma Nespokoj oslikava borbu između straha i nade, prošlosti i budućnosti, dok je Crna Gora personifikovana kao zemlja rana, ali i ponosa. Stihovi „Tvoje je kamen iznjedrio pero, mač i slobodarstvo“ simbolizuju trajnu vezu između kulture, borbe i identiteta. Autor koristi kontraste između vatre i leda, horizonta i tame kako bi izrazio duboku egzistencijalnu napetost, dok završni stihovi slave jedinstvo naroda kroz simboliku sokolova koji čuvaju dostojanstvo.
Šapat gromova
Ova pjesma, koja je i naslov zbirke, nosi univerzalnu snagu introspektivnog hodočašća. Stihovi „Ovo su noći moga hodočašća, a dušu miluje šapat gromova“ oslikavaju trenutke duhovne obnove i suočavanja sa sopstvenim bićem. Simbolika šapata gromova ukazuje na moć tišine, introspekcije i trajanja – sve ono što je suštinsko u procesu razumijevanja sopstvene prošlosti i identiteta. Pjesma naglašava kako se kroz oluje i izazove rađa nova snaga, dok se prošlost preobražava u nadu za budućnost.
Suze nerođene đece
Pjesma nosi snažnu emotivnu i simboličku težinu, baveći se temom bola generacija koje nisu ni imale priliku da žive. Stihovi „Koliko će još vrelih suza poteći iz očiju nerođene đece?“ predstavljaju krik protiv nepravde i beznađa. Pjesnik odbacuje lažne istine i poziva na povratak pravim vrijednostima, oličenim u borbi perom i mačem, koji su simboli kulturnog i slobodarskog identiteta Crne Gore.
Ogledalo sunca
Ova pjesma evocira tamu svakodnevice, ali i svjetlost koja probija kroz simboliku „Majske zore“. Stihovi „Potonuće naum svih naših dušmana, a Majska je zora tvoje ogledalo!“ slave Crnu Goru kao neuništivu zemlju, sposobnu da se podigne iz najtežih trenutaka. Ogledalo sunca postaje metafora za refleksiju nade i svjetlosti, koje su ključne za opstanak i budućnost.
Luča
Pjesma Luča je centralna tačka ovog ciklusa, oličenje pjesnikove vjere u vaskrsenje prošlih vjekova i trajnost slobodarskog duha Crne Gore. Stihovi „Još ne gasne užežena luča, najljepše je nebo poslije kiše“ simbolizuju nadu, obnovu i duhovnu svjetlost koja vodi kroz najmračnije trenutke. Autor povezuje mač i pero kao simbole borbe i kulture, dok završni stih „Vječnost to je naše jevanđelje“ donosi poetsku snagu besmrtnog identiteta i slobode.
Ciklus “Izvorište cetinjske ponornice” predstavlja duboko emotivnu i misaonu arabesku Rajka Jabučanina, u kojoj se reflektuje složena priroda lične i kolektivne sudbine. Kroz pjesme poput Luče, Šapata gromova i Suze nerođene đece, autor gradi poetsku refleksiju probljeskujući snažnim vizijama i oslanjajući se na univerzalne simbole nade, slobode i identiteta. Jabučaninov poetski glas u ovom ciklusu nije samo svjedok, već i luča koja vodi kroz sumrak ka svitanju.
Rajko Jabučanin, pjesnik Cetinja i Crne Gore, autor je koji kroz izbor poezije “Šapat gromova” potvrđuje svoju jedinstvenu pjesničku individualnost i luču stvaralaštva. Ova zbirka odnosno njen izbor predstavlja sintezu njegovog višedecenijskog rada, ali i poetski manifest u kojem se ogleda snaga njegove ličnosti, dosljednost njegovog umjetničkog izraza i nepokolebljiva vjera u Crnu Goru i njene vrijednosti. Jabučanin je pjesnik čija se poetika razvijala kroz zbirke Cetinjski akordi, Jahači crnih brda, Svjetionik sumraka, Jednom u vijeku i rukopisnu zbirku Izvorište cetinjske ponornice. Svaka od njih donosi specifičan doprinos njegovom književnom opusu, ali upravo Šapat gromova predstavlja vrhunac njegovog stvaralaštva. U ovoj zbirci očituje se napredak kroz zreliji stil, produbljene refleksije i bogatstvo simbolike koje osvaja svojom univerzalnošću. Jabučaninova poezija odiše ne samo ljubavlju prema Crnoj Gori, već i hrabrošću da se suoči sa njenim stradanjima, unutrašnjim borbama i izazovima. On je pjesnik koji crpi snagu iz svog montenegrizma – iz tradicije, istorije i identiteta Crne Gore. Njegovi stihovi nisu samo slika prošlosti, već i vodič kroz sadašnjost i opomena budućim generacijama. Kroz slike krša, sokolova, luče i majskih zora, Jabučanin gradi poetski svijet koji je istovremeno duboko ličan i univerzalno razumljiv.
Posebna vrijednost Jabučaninove poezije leži u njenom integritetu. On je dosljedan svom umjetničkom i etičkom uvjerenju. Njegova riječ je čista i hrabra, posvećena očuvanju duha Crne Gore i borbi za istinu i pravdu. Svaka njegova pjesma nosi prepoznatljiv pečat njegove poetske individualnosti, koji je satkan od iskrenosti, simbolike i snage emocija. Jabučaninova luča pisanja osvjetljava ne samo tamne predjele istorije i sadašnjosti, već i one najskrivenije kutke ljudske duše. “Šapat gromova” ne predstavlja samo izbor ove vrsne poezije; to je krik pjesnika koji ne zaboravlja prošlost, ne odustaje od sadašnjosti i ne prestaje da vjeruje u budućnost. Njegovi stihovi su poput gromova koji paraju crnogorsko nebo, ostavljajući za sobom trag svjetlosti i nade. Oni su svjedočanstvo pjesnikovog napretka, njegove nepokolebljivosti i trajne veze sa Crnom Gorom. Rajko Jabučanin ostaje svijetla tačka crnogorske književnosti, čiji integritet i snaga montenegrizma zrače u svakom stihu, potvrđujući ga kao jednog od najautentičnijih glasova savremene poezije.
Rajko Jabučanin, svojim izborom poezije “Šapat gromova”, pokazuje duboku i neizbrisivu vezu sa Crnom Gorom, njenom istorijom, prirodom i ljudima. Ova zbirka nije samo književno djelo već poetski spomenik Crnoj Gori, njenim ponosnim gorštacima, njenim stradanjima i nepokolebljivom duhu. Jabučanin je pjesnik koji ne samo da pjeva o Crnoj Gori, već i kroz svoje stihove ovjekovječuje njenu suštinu – kamenitu, ali ponosnu; stradalničku, ali nepobjedivu. Jabučanin je pjesnik čije stihove odlikuje snažna crnogorska individualnost, nepokolebljiv osjećaj za pravdu i neiscrpna ljubav prema rodnoj zemlji. Njegova poezija čuva vrijednosti slobodarstva, časti i solidarnosti, istovremeno ukazujući na izazove savremenog društva. Pjesnički integritet Rajka Jabučanina ogleda se u njegovoj dosljednosti – njegov stihovi nikada ne skreću sa puta istine, niti se povijaju pod teretom prolaznih trendova. On je pjesnik koji vjeruje u snagu riječi i koristi je da osvijetli put kroz sumrak društvenih izazova i ličnih dilema. Njegova luča pisanja ostavlja neizbrisiv trag, svjedočeći o nepokolebljivosti duha Crne Gore i crnogorskog naroda. Na kraju, reći ću: Rajko Jabučanin je Crnogorac starog kova. Njegova poezija odiše čašću, hrabrošću i ljubavlju prema domovini. On je pjesnik koji ponosno nosi breme prošlosti, ali i svjetlost nade za budućnost. Njegova riječ je trajno svjetionik i testament jedne zemlje i jednog naroda, svjedočanstvo o ljepoti, stradanju i ponosu Crne Gore.
