29. SLAVONSKI BIENNALE: Institut nevidljivog – prostori percepcije
Katica Runje
U četvrtak, 9. siječnja s početkom u 19 sati muzejska savjetnica u MLU i kustosica izložbe Valentina Radoš održat će stručno vodstvo kroz postav izložbe 29. slavonski biennale: Institut nevidljivog – prostori percepcije. Vodstvo će se održati u Kulturnom centru Osijek. Ulaz na vodstvo je slobodan.
Kustosica izložbe: Valentina Radoš, muzejska savjetnica MLU:
Slavonski biennale je skupna, žirirana izložba na kojoj se predstavlja suvremena vizualna umjetnost po izboru Ocjenjivačkog suda u sastavu: Janka Vukmir, predsjednica, Ana Knifer, Matej Knežević, Dalibor Prančević Valentina Radoš, kustosica izložbe naslovljena Institut nevidljivog – prostori percepcije. Za 29. izdanje slavonskog biennalea, Ocjenjivački sud odabrao je radove 46 autora i autorica te umjetničkih suradnja koji će na ovogodišnjoj izložbi, iz ukupno 228 rada pristiglih na natječaj iz više od 30 država svijeta, izlagati.
Imena odabranih autora/ica i autorskih suradnja su: Marija Ančić, Dino Bićanić, Pasko Burđelez, Eric del Castillo, Tanja Dabo, Tin Dožić, Igor Eškinja, Tina Gverović i Ben Cain, Ivan Gundić, Hrvoje Hiršl, Ana Hušman, Nikica Jurković, Anas Kahal, Mihael Klanjčić, Beáta Kolbašovská, Božena Končić Badurina, Alem Korkut, Jelena Kovačević, Zlatko Kozina, Radovan Kunić, Pei-Han Lin, Ivica Malčić, Ines Matijević Cakić, Toni Meštrović, Niko Mihaljević, Kata Mijatović, Nevidljive, Vladimir Novak, Francesco Paolucci, Zoran Pavelić, Predrag Pavić, Viktor Popović, Josip Pratnemer, Marina Rajšić, Jasenko Rasol, Nenad Roban, Igor Ruf, Neli Ružić, Bojan Stojčić, Damir Sobota, Marijana Stanić, Krunoslav Stipešević, Mare Šuljak, Nataša Takač, Sunčanica Tuk te Anabel Zanze.
„Naslovom Slavonskoga biennala želimo propitati i predstaviti umjetnost kao životno i sudbinsko opredjeljenje, kojem se pristupa beskompromisno, i vrlo često bez razumijevanja okoline. Unutar naslova povezujemo također dvije činjenice koje su značajno utjecale na koncepcijski pravac 29. inačice te manifestacije: u 2024. obilježava se 100 godina od rođenja Julija Knifera upravo u Osijeku te 70 godina od osnutka Galerije (danas Muzeja) likovnih umjetnosti. Obje obljetnice čine okosnicu izložbenog koncepta: život i rad Julija Knifera kao primjer beskompromisnoga i dalekovidnoga umjetničkog ustrajanja, dok je naglasak na muzejski jubilej prilika da se komentira uloga baštinskih i izlagačkih ustanova te njihov perpetuirajući učinak na (ne)shvaćanje (suvremene) umjetnosti. Kao kustosi postavljamo si pitanje kako postaviti izložbu čija je tema nevidljivo, i najčešće neshvaćeno, umjetničko htijenje, u Muzeju koji kao bastion kulture u svojoj jubilarnoj godini i sam postaje nevidljiv, tj. zatvoren zbog rekonstrukcije fizičkoga izložbenog prostora? Također postavljamo pitanje umjetnicima o istinskoj prirodi njihova rada – kako činiti vidljivim ono što je nevidljivo, neopipljivo, nedodirljivo… Naslov izložbe, Institut nedvidljivog,promovira ideju kao takvu i zanimaju nas umjetnička nastojanja za koje nije nužno da im odmah pronalazimo ili vidimo fizički obris. Podnaslov izložbe, prostori percepcije, odnosi se upravo na tu kategoriju bivanja: ponekad latentni, ali ništa manje potentni, prostori umjetnikova duha. Kustoska ideja nošena je snagom uvjerenja da upravo u tom prostoru počiva snaga umjetničkog htijenja.
Pozivni tekst za natječaj iznjedrio je respektabilan broj tuzemnih i međunarodnih prijava među kojima je prosudbeno povjerenstvo izabralo 46 radova raspoređenih u tri izložbena prostora i na nekoliko javnih gradskih lokacija. Unutar postava izložbe isprepleću se radovi od kojih svaki na sebi svojstven način korespondira s našim pozivom – i progovara o samoj biti umjetničkog nastojanja u prvom licu jednine. Kao što svaka skupna izložba govori svojim jezikom koji može spojiti nespojivo, a u isto vrijeme okupiti slično i isto, Slavonski se biennale vidi kao mjesto kolektivnog zagovaranja autorskog htijenja, znanja i slobode. Usprkos svijetu i vremenima koji najavljuju sve samo ne dolazak novog „zlatnog doba“, želimo stvoriti siguran prostor koji u sebi nosi duh umjetnika – gostoljubiv i postojan – neovisno o svojoj pojavnosti. Ili riječima predsjednice ovogodišnjeg žirija Janke Vukmir: Možda je baš Osijek u ovom povijesnom momentu u kojem je povećanim koracima krenuo u svoj novi razvoj pravo mjesto za osvrtanje na nevidljivo, ali samo ako uvaži da se njegov razvoj odvija unutar Slavonije koja doslovno blijedi u svojoj fizičkoj pojavnosti. Možda Osijek na putu svojeg osnaženja može anticipirati nužnu uzajamnu solidarnost, povjerenje i razumijevanje, ne samo prema svojoj najbližoj okolini već i daleko preko njezinih granica, a Slavonski biennale već je dugo međunarodna izložba. Možda ništa od ekonomske mjerljivosti ne može pomoći politici ako se ona ne osvrne prema nemjerljivoj vrijednosti poetike. Možda se kotač – sve ima cijenu, ali ništa nema vrijednost – ipak konačno okrene, makar nakratko, dok traje ova izložba koja osvjetljava što je nevidljivo. Odgovorima koje su nam umjetnici ponudili u natječaju za 29. slavonski biennale želimo potvrditi ideju umjetničke autonomije često nevidljivih obrisa, ali zato vječnog trajanja, o umjetnosti kao društvenoj i osobnoj potrebi koja nam je povjerena na čuvanje, vrednovanje i na tumačenje. I to je što u ovoj izložbi želimo istaknuti – umjetnost kao život.“
Izložba je otvorena do kraja veljače 2025. godine .Postavljena je na više lokacija u Osijeku – Kulturni Centar, Gradske galerije Waldinger, zamjenski izlagački prostor Muzeja likovnih umjetnosti u Kapucinskoj ulici br. 36, Studentski centar Osijek Rektorat Sveučilišta J. J. Strossmayera te ograda Muzeja likovnih umjetnosti.
