Radićeva vještina u kreiranju autoporterta izrazita je i očita, ne samo da sjajno prikazuje fizički aspekt, nego i zrcaljenje unutarnjosti na licu, u gestama, pokretima, stavu
Miroslav Pelikan
Akademski slikar i donedavni profesor na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn, Davorin Radić, pripada malobrojnoj skupini najistaknutijih hrvatskih likovnih umjetnika, autor iznimnog nadahnuća i respektabilnog ugleda, 25. studenog ove godine predstavio je se u Narodnom sveučilištu Dubrava, u Galeriji Vladimir Filakovac izborom čestog motiva u atelijeru, a riječ je o autoportretima.
Autoportreti pripadaju različitim vremenima i jasno bilježe mijene , od mladog umjetnika do već pomalo umornog i zasićenog čovjeka.
Radićeva vještina u kreiranju autoporterta izrazita je i očita, ne samo da sjajno prikazuje fizički aspekt, nego i zrcaljenje unutarnjosti na licu, u gestama, pokretima, stavu.
O Radićevim autoportretima, Milan Bešlić u Predgovoru kataloga piše: U gotovo polustoljetnom razdoblju slikar je opservirao autoportret, ne samo kao jednu od najopsežnijih tema koja se u retrospektivnom snimku pokazuje i jednom od najvažnijih dionica u njegovu stvaralaštvu.
Radić je realizirao impozantan opus od portreta i autoportreta, ali i krajolika, aktova, figuralnih kompozicija, mrtvih priroda i apstrakcija.
Osebujna izložba autoportreta Davorina Radića u Galeriji Vladimir Filakovac otvorena je do kraja godine.
