Jetmira Hodža, slikarica mlađe generacije iz Ulcinja, donosi u svojim radovima duh Mediterana i jedinstvenu simbiozu elemenata mora, rijeke i povijesti
Božidar PROROČIĆ
Ulcinj, grad na obalama Jadrana, oduvijek je bio mjesto susreta kultura i inspiracija za umjetnike. Na toj čarobnoj tački đe se plavetnilo mora susreće sa rječnim tokovima Bojane, talasima i galebovima, Jetmira pronalazi neiscrpan izvor motiva. U njenim slikama oživljavaju priče o ribarima, starim jedrenjacima, gusarima i mirisu soli koji lebdi nad horizontom. Njena platna su šapat vizuelnih prikaza – ona su melodije, zvuci Mediterana pretočeni u boje. Motivi njenih slika, od preplitanja talasa do apstraktnih prikaza jedrenjaka i morskih pejzaža, otkrivaju harmoničan spoj tradicije i modernog izraza. Ciklusi poput „Scene stealers“, slike i „Sea Skyscrapers“ govore o njenom talentu da uhvati dinamičnost mora i njegovu vječitu igru svjetlosti i pokreta. Kroz istraživanje apstraktnih linija i toplih tonova, Jetmira nam pruža pogled u sopstvenu interpretaciju Mediterana – đe istorija, priroda i emocije plešu u ritmu talasa. Uprkos tome što je dio mlađe generacije umjetnika, Jetmira svojim radom pokazuje zrelost u pristupu i duboko razumijevanje umjetničkog izraza. Njeni ciklusi, bogati simbolikom i jedinstvenim kolorističkim rješenjima, podsećaju na meditativnu snagu prirode i vječnu privlačnost mora. Njene slike pozivaju posmatrača da uplovi u ovaj svijet boja, linija i emocija, otkrivajući nove dimenzije doživljaja mora i života uz njega.
Jetmira Hodža svojom slikom „Waves of Dreams (1)“ prelazi granice jednostavnog umjetničkog izraza i ulazi u područje čulnog doživljaja. Ovo djelo nije deo nijednog ciklusa, već predstavlja poseban trenutak umjetničkog nadahnuća, dragulj uhvaćen u vremenu, u kojem se ogledaju more, talasi i nebo u neponovljivoj harmoniji boja i pokreta. Ova slika je prozor u svet đe priroda i emocije stvaraju simfoniju na platnu. U prvom planu, nježni talasi polako grle obalu, ostavljajući za sobom tragove sjaja. Refleksija zlatno-narandžastog svijetla zalaska sunca na površini vode podsjeća na trenutke kada more postaje ogledalo neba. Nebo, ispunjeno bogatim nijansama purpurne, narandžaste i crvene, prenosi priču o smiraju danaž o trenutku kada priroda diše u ritmu večnosti. U ovom radu, Jetmira uspijeva da prenese emotivnu povezanost sa pejzažom koji je neizostavan dio njenog svijeta. More nije samo motiv, već i simbol – simbol života, snova i stalne promjene. Talasi, kao vječiti pokretači, nose u sebi neizvjesnost, ali i nadu. Oni su tiha snaga koja povezuje magične snove ka nepoznatom horizontu.
Kompozicija slike zrači mirnoćom i dinamikom istovremeno. Svjetlost se širi od centra slike, stvarajući osjećaj topline i harmonije. Ova svjetlost nije samo fizička; ona je i simbol unutrašnje energije, trenutka kada se sve usklađuje u potpunom skladu. Oblaci, razigrani i puni života, kao da prate ritam talasa, povezujući zemaljsko i nebesko. „Waves of Dreams“ govori o trenutku kada se umjetnica povezala sa prirodom na najdubljem nivou. To nije introspektivni trenutak u klasičnom smislu; to je povlačenje ka suštini, prema osjećaju jedinstva sa svijetom koji nas okružuje. Slika poziva posmatrača da uroni u tu atmosferu, da osjeti pokret talasa, da čuje tihi šapat vjetra i osjeti toplinu poslednjih zraka sunca. Tehnička postavka ovog rada je na visokom nivou. Paleta boja je bogata, ali skladna, sa pažljivim prelazima između tonova koji stvaraju dubinu i atmosferu. Tekstura platna doprinosi osjećaju pokreta, čineći da talasi i oblaci djeluju gotovo opipljivo. Jetmirina preciznost u detaljima, od svjetlosnih odsjaja na vodi do suptilnih oblika oblaka, govori o njenoj vještini i posvećenosti. „Waves of Dreams“ nije samo slika; to je osećaj, uspomena i inspiracija. U vremenu kada se umjetnost često gubi u konceptima i apstrakcijama, Jetmira nam vraća suštinu – ljepotu trenutka i povezanost sa prirodom. Ovo djelo ostavlja posmatrača sa osjećajem smirenosti, ali i podsjećanjem na snagu snova koji, poput talasa, nikada ne prestaju da teku.
Jetmira Hodža u ciklusu „Scene Stealers“ istražuje dublje slojeve ljudske percepcije, onaj trenutak kada pogled ulazi u nepoznato, đe granice između unutrašnje refleksije i spoljnjeg svijeta postaju fluidne. Slika „Scene Stealers (2)“ predstavlja fascinantnu sintezu haosa i harmonije, đe linije, boje i teksture djeluju kao tihi akteri na pozornici univerzuma. Ova slika je dio apstraktnog prikaza – to je dijalog između elemenata, đe svaki potez četkice i svaki sloj boje prenosi priču o kretanju, energiji i međuzavisnosti. Dominiraju vibrantni tonovi žute i narandžaste boje, simbolizujući toplinu i stvaralačku energiju, dok kontrasti tamnih, plavih i crnih poteza stvaraju osjećaj dubine i složenosti. Naizgled slobodne linije crne boje stvaraju dinamičnu mrežu, nalik na siluete vjetra koje presijecaju horizont. Jetmira ovom slikom izaziva posmatrača da pređe prag poznatog i uroni u slojeve koji simbolizuju tok misli i osjećanja. Ovđe nema direktne introspekcije, već povlačenja ka suštini, onom trenutku kada unutrašnja percepcija dolazi u dodir sa nepreglednim mogućnostima svijeta. To je proces otkrivanja kroz pokret, đe se posmatrač vodi kroz slojevite teksture koje podsjećaju na talase na vodi ili korijenje koje se širi kroz zemlju. Kompozicija slike nosi snažnu energiju. Na lijevom dijelu platna, tamniji tonovi djeluju kao snažna opozicija svijetlijim i toplijim djelovima desno, stvarajući osjećaj tenzije i ravnoteže. Ovaj kontrast se ne doživljava kao sukob, već kao prikaz neprekidnog dijaloga između suprotnosti – svjetlosti i tame, pokreta i smirenosti, haosa i reda. Posebna pažnja posvećena je teksturi. Gusta, gotovo taktilna priroda boje u pojedinim djelovima slike podsjeća na talasanje površine mora ili grubo kamenje obale, dok nježni prelazi i prozračni djelovi daju osjećaj vazdušaste lakoće. Ovo stvara vizualni ritam, pozivajući posmatrača da prati tok linija i boja, istražujući sve detalje slike.
„Scene Stealers (2)“ nije samo umjetničko djelo, već i metafora života. Linije, koje se čine nasumične, u stvari su pažljivo usmjerene, sugerišući da iza svakog haosa postoji određena svrha, skrivena logika koja nas vodi kroz svakodnevicu. Ova slika nas podsjeća da su naši životi, poput poteza na platnu, sastavljeni od spontanih trenutaka i promišljenih odluka. Jetmira Hodža kroz ovo djelo nudi posmatraču priliku da postane dio umjetničkog procesa – da u sopstvenim mislima pronađe refleksiju onoga što vidi. Slika nas poziva da prepoznamo snagu i ljepotu u složenosti svijeta oko nas, istovremeno naglašavajući važnost otkrivanja smisla u sopstvenom unutrašnjem doživljaju. „Scene Stealers (2)“ nije samo umjetničko djelo; to je iskustvo, trenutak tihe spoznaje u svijetu neprekidnog kretanja.
Jetmira Hodža, kroz sliku „Scene Stealers (3)“, otkriva slojeve unikatne energije, prelamajući unutrašnje impulse kroz eksploziju oblika i boja. Ovo djelo iz ciklusa „Scene Stealers“ nije samo apstraktni prikaz, već narativ koji balansira između spontanog izraza i pažljivo oblikovane kompozicije, evocirajući osećaj kretanja i povezivanja sa skrivenim djelovima naše svijesti. Platno je obasjano raznovrsnim, izražajnim nijansama, koje na momente djeluju kao proboj snage iz dubine. Topla narandžasta boja, koja dominira centralnim dijelom, podsjeća na vatrenu suštinu koja osvjetljava svijet, dok kontrastne zemljane i tamne sive površine unose osjećaj smirenosti i stabilnosti. Sve nijanse se nadovezuju poput orkestriranih poteza koji čine melodiju – ne samo vizuelnu, već i emotivnu. Ove nijanse ne djeluju kao vibracije, već kao pulsacija, kao otkucaji srca umjetničkog djela. Linije koje se provlače kroz kompoziciju kao niti života, usmjeravaju pogled posmatrača ka centru energije slike, dok se crni i bijeli kontrasti spajaju u dinamičkom ritmu, stvarajući osjećaj kretanja unutar statike. Ove linije djeluju kao putokazi, sugerišući priče koje su možda ukorijenjene u Jetmirinom ličnom univerzumu, ali ostaju otvorene za tumačenje svakog ko se zadrži pred ovim djelom. Tekstura boje na ovoj slici unosi dodatnu dimenziju – osjećaj taktilnosti. Gusto nanijeti slojevi narandžaste i crvene boje podsjećaju na vulkansku snagu prirode, dok suptilni prelazi sivih i bež tonova stvaraju vizuelnu dubinu koja evocira tihi, zemaljski balans. Ovaj spoj suprotnosti može se tumačiti kao dijalog između energije i smirenosti, između prošlosti i budućnosti. Kompozicija slike je dinamična, ali ujedno i skladna. Raslojavanje boja i obličja u donjem dijelu platna unosi osjećaj težine, dok se gornji dio otvara ka praznini, stvarajući prostor za razmišljanje. Ovaj odnos između „teškog“ i „lakog“ pruža vizuelnu metaforu za balans koji tražimo u svakodnevnom životu.
„Scene Stealers (3)“ predstavlja mapu emocija. To je djelo koje poziva posmatrača da preispita svoje unutrašnje prostore, ne kao introspektivnu potragu, već kao dublje uranjanje u vlastite slojeve percepcije. Jetmira uspijeva da kroz apstraktne forme i kontraste prenese univerzalnu poruku: energija i spokoj, haos i red – svi su oni dio iste životne struje. Ova slika može se shvatiti i kao manifest kreativnosti, kao podsjećanje da umjetnost ne mora uvijek da govori direktno; ona može šaputati, izazivati, nadahnjivati. „Scene Stealers (3)“ je primjer tog šapata, izraženog kroz boju, pokret i teksturu, a ostavljenog posmatraču da ga osluškuje i interpretira prema sopstvenom ritmu. Jetmirino djelo, u svojoj složenosti i spontanosti, ostaje otvoren prostor za istraživanje i susret sa samim sobom.
Slika „Scene Stealers (4)“ iz ciklusa Jetmire Hodže predstavlja pravo bogastvo fluidnosti i pokreta. Ovo delo hvata suštinu energije koja neprestano kruži, pretačući se iz jednog stanja u drugo, poput rijeke koja neprekidno mijenja svoj tok, ali nikada ne gubi svoj pravac. Ovđe se osjeća dinamička sinergija boja i oblika, dok se delikatni prepleti linija i tonova stapaju u vizuelnu simfoniju. Jetmira u ovom dijelu koristi bogat spektar nijansi – od dubokih plavih i ljubičastih tonova, preko živopisnih crvenih i narandžastih, pa sve do smirenih, ali toplih bijele i krem boje. Te nijanse, koje djeluju kao talasi koji se međusobno preklapaju, ne prenose samo estetiku, već i emocionalnu dubinu. Svaka boja ovđe ima svoju priču a njihov spoj stvara doživljaj pokreta i stalne promijene. Kompozicija slike je poput vrtloga – sve gravitira ka centru, ali istovremeno zadržava osjećaj beskonačnosti. Linije koje se šire i preklapaju podsjećaju na ples ili melodiju, pri čemu se jasno vidi umjetnička sposobnost da oživi apstrakciju na način koji poziva posmatrača da se preda svom osjećaju za ritam. Ovo nije samo vizuelna prezentacija; to je iskustvo koje podsjeća na kretanje vjetra, toka vode ili čak misaonih tokova koji nikada ne miruju. Platno odiše balansiranim kontrastom. Sa jedne strane, tu je smirenost plavih tonova koji nose osjećaj stabilnosti i dubine, dok sa druge strane topli, energični tonovi crvene i narandžaste unose strast i vitalnost. Ta ravnoteža je ključna za razumijevanje slike – ona simbolizuje suživot suprotnosti, energiju i spokoj, haos i harmoniju.
Tekstura na slici dodatno doprinosi njenom doživljaju. Glatki prelazi između boja suptilno sugerišu mekoću, dok odvažni potezi četkicom unose osjećaj snage i odlučnosti. Jetmira uspijeva da kroz ovakve detalje prenese osećaj fizičke prisutnosti umjetnice na platnu, kao da je svaki potez deo njenog trenutnog impulsa, povezan sa trenutkom stvaranja. „Scene Stealers (4)“ nosi u sebi univerzalnu poruku. To je slika koja nas podsjeća na to koliko je svijet pun pokreta, koliko smo i mi dio tog kretanja, i koliko su boje i oblici oko nas često refleksija naših unutrašnjih stanja. Ovo djelo ne postavlja pitanja, već nudi odgovore kroz ritam i sklad, kroz podsvjesnu povezanost sa prirodnim tokovima energije. Ovo je slika koja ne traži objašnjenje, već doživljaj. U njoj se krije poziv na istraživanje ne samo vizuelnog, već i unutrašnjeg svijeta, kroz tokove koji se preklapaju i stapaju, stvarajući jedinstvenu harmoniju. Jetmira ovđe dokazuje svoju umjetničku zrelost i sposobnost da stvori djelo koje komunicira sa posmatračem na nivou koji je istovremeno univerzalan i duboko ličan. „Scene Stealers (4)“ je umjenički impuls koji osluškujemo i osjećamo kao dio univerzuma pretočen u umjetnički izraz.
Ciklus „Sea Skyscrapers“ Jetmire Hodže evocira vječitu fascinaciju jedrenjacima – tim velelepnim građevinama mora koje se uzdižu ka nebu poput stihova iz knjiga poezije. Posmatrajući ove slike, osjećamo da su jedrenjaci metafora za sanjarenje, za čežnju koja nas gura preko horizonta. Baš kao što poezija Vladimira Nazora u pjesmi „Hrvatski kraljevi“ priziva duh prošlosti i legendi, tako Jetmirini jedrenjaci prenose priče o avanturama, smirenju i neprestanom kretanju.
Slika „Sea Skyscrapers (5)“ predstavlja spoj dinamičnog kretanja i tihe meditacije. Na njoj, jarboli i jedra lebde poput ruku koje dodiruju oblake, dok se refleksije na vodi prelivaju u harmoniji boja i svjetlosti. Jarboli se uzdižu poput kula, poput riječi u stihovima Antuna Gustava Matoša, dok ptice koje lete iznad djeluju kao simbol slobode – one koja pripada moru i nebu podjednako. Plavo nebo i zlatasti oblaci u pozadini stvaraju ambijent koji podsjeća na one rijetke trenutke kada se sve uskladi – trenutke đe priroda i ljudska kreacija funkcionišu u savršenom skladu. Ovo nije samo prikaz brodova na vodi, već vizija o suštini morskog pejzaža o pričama koje talasi šapuću onima koji žele da slušaju. Boje na slici su smirene, ali istovremeno i izražajne. Topli zlatni tonovi obala i oblaka stvaraju kontrast hladnijim plavim nijansama neba i vode, dok crveni akcenti jedara unose element strasti i pokreta. Sve to čini da slika pulsira energijom, ali i poziva posmatrača na kontemplaciju – na ponovno otkrivanje povezanosti sa morem i nebom. Jedrenjaci su ovđe simboli snova i težnji. Njihovi jarboli podsjećaju na stubove svoda po kojem lebdi poezija – nalik stihovima. Jetmira uspijeva da ovom slikom izrazi ne samo ljepotu morskog pejzaža, već i njegovu duhovnu dimenziju. Ovi jedrenjaci drevni brodovi – su simbioza drevnih pomoraca koji su svijetom brodili. „Sea Skyscrapers (5)“ predstavlja umjetničko djelo – to je poziv na putovanje, na istraživanje svijeta i sopstvenih dubina kroz ljepotu mora i njegovih zdanja koja se uzdižu ka nebu. U ovoj slici Jetmira Hodža ostavlja prostor za maštu i čežnju, podsjećajući nas na snagu prirode i neograničene horizonte naših želja.
Slika „Sea Skyscrapers (6)“ iz ciklusa Jetmire Hodže priziva viziju jedrenjaka koji se uzdižu između mora i neba, kao mostovi ka dalekim horizontima, na granici poznatog i nepoznatog. Jedrenjaci na ovoj slici su simboli slobode, avanture i tajanstvenosti, čuvari priča koje se kriju u dubinama mora i u mislima mornara. Platno odiše dinamikom i istovremeno smirenjem. Velika, gotovo monumentalna jedra su poput platna ispisanih vjetrom, dok njihove boje – plave, ljubičaste, zlatne i crvene – odražavaju svjetlost i sjenke koje se prelamaju u igri prirodnih elemenata. Ova jedra nisu samo funkcionalni elementi broda, već predstavljaju dušu svakog plovila, njegovu sposobnost da plovi ka pučinama i nosi svoje putnike u nepoznate vode. Kompozicija slike oslikava balans između monumentalnosti jedrenjaka i suptilnih detalja vode na kojoj plove. Površina vode je razigrana refleksijama, stvarajući iluziju dubine i kretanja. Talasi su gotovo nečujni, ali prisutni, kao da tiho prate brodove na njihovom putovanju. Nebo iznad, ispunjeno nježnim potezima četkice, stvara osjećaj beskonačnosti, prostor đe jedrenjaci mogu nastaviti svoje putešestvije bez granica.
Jedrenjaci na ovoj slici ne otkrivaju odmah svoje tajne. Oni istovremeno i skrivaju i pokazuju – jarboli i užad formiraju mrežu koja štiti priče mornara, njihove snove i strahove, dok jedra zrače otvorenošću i hrabrošću. Svaki detalj slike djeluje kao dio slagalice, pozivajući posmatrača da zamisli šta se krije iza horizonta ili u tišini kabina brodova. Tekstura platna doprinosi osećaju pokreta i života. Potezi četkice su snažni i odlučni, ali nepretenciozni, unoseći osjećaj autentičnosti. Jedra izgledaju kao da se njišu na vjetru, dok brodovi u donjem dijelu slike podsjećaju na tihe čuvare, spremne da zaplove ili sačekaju povratak svojih mornara. „Sea Skyscrapers (6)“ nosi u sebi univerzalnu priču o čovjekovoj vezi sa morem, o vječitoj čežnji za daljinama i neistraženim prostranstvima. Jedrenjaci na slici simbolizuju samo drevna plovila oni nisu samo sredstvo, već i putovanje – neizvjesno, ali ispunjeno nadom i mogućnostima. U ovom radu, Jetmira Hodža uspijeva da prenese mističnost morskih plovidbi i trenutak kada more, nebo i čovjek postanu jedno, spojeni u potrazi za dalekim horizontima.
Jetmira Hodža u slici „Sea Skyscrapers (7)“ hvata suštinu jedrenjaka koji, poput ogromnih i živopisnih skulptura, lebde na vodi, spajajući nebo i more. Ovo djelo donosi harmoničnu sintezu dinamike i elegancije, dok jedra, u svojoj različitosti boja i oblika, evociraju atmosferu pokreta i tišine koja se osjeća u morskim lukama. Dominantna karakteristika slike je bogatstvo i slojevitost jedara, koja svojom formom i bojama podsjećaju na vatromet na vodi. Nijanse crvene, ljubičaste, plave i zlatne ne djeluju samo kao dekorativni elementi, već prenose energiju koja odražava vitalnost mora i njegovih plovila. Svako jedro govorim nam o putovanju o vjetrovima koji su ga pokretali i talasima koji su ga pratili. Kompozicija slike je dinamična, sa snažnim vertikalnim linijama jarbola koje se uzdižu prema nebu, dok se horizontalne refleksije na vodi smiruju i povezuju sve elemente u skladnu cjelinu. Brodovi u donjem dijelu slike djeluju kao osnova ovog „nebeskog pejzaža“, čvrsto usidreni, ali spremni za nova putovanja. Voda, sa svojim suptilnim refleksijama, dodatno pojačava osjećaj dubine i beskonačnosti. Tekstura platna doprinosi utisku živosti – potezi četkice su slobodni, ali precizni, stvarajući utisak pokreta i istovremeno trajnosti. Svjetlost na jedrima kao da dolazi iznutra, što sugeriše simboliku života i nade koje ovi jedrenjaci nose sa sobom.
Slika „Sea Skyscrapers (7)“ podsjeća na snagu morskog života, na trenutke kada su jedrenjaci dominirali horizontom, noseći sa sobom ne samo teret, već i snove mornara o dalekim obalama. Oni su svjedoci nebrojenih putovanja, nosioci tajni mora i priča o nepoznatom. Jetmira uspijeva da kroz ovu sliku prenese ne samo vizuelni spektakl već i suštinu morske egzistencije – spajanje prirode, čovjeka i mašte. „Sea Skyscrapers (7)“ je djelo koje nas poziva da se divimo ne samo ljepotama mora već i hrabrosti onih koji su ga ukrotili i njime plovili, tražeći nove horizonte.
Ciklusi „Scene Stealers“ i „Sea Skyscrapers“ Jetmire Hodže predstavljaju duboko uranjanje u apstraktni i figurativni svijet koji je prožet prirodom i simbolikom. Iako tematski različiti, ovi ciklusi dijele zajedničku crtu – istraživanje pokreta, suštine i povezanosti čovjeka sa njegovim okruženjem. Dok „Scene Stealers“ istražuje unutrašnju dinamiku i odnose apstraktnih oblika, boja i linija, „Sea Skyscrapers“ simbolizujr monumentalnost jedrenjaka i njihovu vječitu povezanost sa morem i nebom. U „Scene Stealers“, Jetmira uspijeva da kroz apstraktnu estetiku oslika energiju koja djeluje neuhvatljivo a opet prisutno. Ove slike nose ritam, pulsirajući pokret koji podsjeća na trenutke kada se misli i osjećanja prelivaju iz jednog u drugo. Boje i linije ovđe komuniciraju u harmoniji, stvarajući dinamičku ravnotežu koja izaziva posmatrača da se prepusti istraživanju. „Sea Skyscrapers“ donosi potpuno drugačiju atmosferu, evocirajući nostalgiju za erom jedrenjaka, kada su brodovi dominirali horizontom, otkrivajući nepoznate predjele i čuvajući tajne dubokog plavetnila. Jetmira ovđe prenosi monumentalnost jedrenjaka, ne samo kao funkcionalnu pojavu, već kao poetski simbol snage, slobode i povezanosti sa prirodom. Jedra se uzdižu poput katedrala na vodi, dok refleksije na površini mora unose dubinu i smirenje. Kroz oba ciklusa, Hodža dokazuje svoju umjetničku zrelost i sposobnost da spoji apstraktno i konkretno, da kroz boje i oblike ispriča univerzalne priče. U njenim radovima prepoznajemo umjetnički glas koji je podjednako introspektivan i okrenut spoljašnjem svetu.
Jetmira Hodža pokazuje tematsku i tehničku povezanost sa radovima američko-francuske apstraktne umetnice Džoan Mičel (1925-1992) Mičel, koja je, poput Jetmire, istraživala dinamiku pokreta, energije i odnosa boja i oblika. Mičel je često koristila pejzaže i prirodne motive kao inspiraciju, preobražavajući ih u apstraktne kompozicije koje zrače životom i intenzitetom. Dok Mičel u svojim djelima često hvata fluidnost prirode kroz energične poteze i moćne kolorističke kontraste, Jetmira se više fokusira na specifične mediteranske motive, poput jedrenjaka i mora, dajući im univerzalnu dimenziju. Oba umjetnika dijele zajedničku težnju da preobraze emotivne i prirodne pejzaže u likovni jezik, stvarajući djelo koje je istovremeno lično i globalno razumljivo. Jetmirina specifičnost leži u njenoj sposobnosti da poveže apstrakciju sa figuracijom, prenoseći priču kroz prizmu bogate mediteranske baštine. „Scene Stealers“ i „Sea Skyscrapers“ tako postaju dva različita, ali komplementarna pogleda na svijet – jedan introspektivan, fokusiran na unutrašnje energije a drugi ekstrovertan, posvećen prirodnim i istorijskim simbolima. Ovi ciklusi čine snažan umjetnički opus koji nosi ne samo estetsku vrijednost već i univerzalnu poruku o povezanosti čovjeka, prirode i kreativnog impulsa.
Iz bogate biografije Jetmire Hodža izdvajam:
Jetmira Hodža, rođena 12. oktobra 1993. godine, živi i stvara u Ulcinju. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu, a svoje obrazovanje nastavila na Univerzitetu umjetnosti u Prištini, đe je diplomirala na smjeru Scenografija i kostimografija. Dalje usavršavanje nastavila je kroz master studije na Modulu scenskog dizajna. Tokom studija, Jetmira je radila u raznim oblastima umjetnosti i kulture, uključujući pozorište, film, marketing i dizajn, ali je uvijek ostajala posvećena svojoj najvećoj strasti – slikarstvu. Njene radove javnost je imala priliku viđeti na brojnim izložbama tokom njenog obrazovanja na Kosovu. Njena ljubav prema slikarstvu razvijala se od djetinjstva, inspirisana bojama i stilom Vinsenta van Goga, što joj je pomoglo da stvori jedinstveni umjetnički identitet. Studije scenografije i rad u pozorištu dodatno su oblikovali njen izraz, unoseći koncept gradnje boja nalik na pozorišne scene. Ciklusi njenih slika spajaju unutrašnji i spoljašnji svijet, sa nesvjesnim formama koje povezuju stvarnost i maštu, dok emocije zauzimaju centralno mjesto.
