Razgovaramo s umjetnikom u povodu završetka oslikavanja crkve sv. Ivana Krstitelja u Puli
Miroslav Pelikan
Istaknuti akademski slikar Tihomir Lončar, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, autor respektabilnog opusa ulja i akrila na platnu, srednjih i velikih formata, kreator specifičnog rukopisa. Znatan dio svoga slikarstva Lončar je posvetio sakralnoj umjetnosti, posebice oslikavanju crkava od Zagreba, Pule, Gvozda, Tušilovića, Voćina.
Koliko je velika Vaša kompozicija u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Puli?
-Sama freska je dimenzija 12 m x 5,5 m, znači skoro 70 kvadrata. Centralni dio freske zauzima Raspeće koje prelazi u Uskrsnuće. S desne strane je motiv Krštenja Kristova na Jordanu s Ivanom Krstiteljem koji je ujedno patron crkve. S lijeve strane uz Svetohranište likovi su blaženog Miroslava Bulešića, ubijenog 1947. i Francesca Bonifacia ubijenog 1946.
Fresko slikarstvo je stara tehnika, no još uvijek je aktualna.
-Danas nema smisla slikati u mokru žbuku jer je tehnologija slikanja na suhoj žbuci akrilnim bojama jednostavnija i lakša te se slikar može više posvetiti likovnim i tematskim problemima slike a ne se iscrpljivati zahtjevnim postupkom slikanja u mokru žbuku. Tom tehnikom mogu izraziti svoje slikarsko viđenje teme a samu realizaciju freske provesti sam.
Koliko dugo ste radili na ovoj fresci u Puli?
-Radio sam više od mjesec dana i to 7-8 sati na dan. Bilo je jako zahtjevno i izazovno pogotovo zato što sam slikao sam te stoga i veće zadovoljstvo – naslikanim.
Kako ste krenuli u ovaj projekt?
-Na prijedlog naručitelja, franjevca konventualca p.Đure Hontića – izradio sam grube idejne skice. Kad sam došao u sam prostor i počeo slikati uz sugestije p.Đure oplemenjivali smo zajedno početnu ideju teološkim i kulturno povijesnim interesantnostima koje svjedoče o kršćanskoj i hrvatskoj povijesti same Istre i Pule.
Koliko je likova?
-Na fresci je 19 likova od kojih su povijesne osobe blaženici Bulešić i Bonifacio te fratri franjevci zaslužni za formiranje Župe. Tu su i biskup Dobrila i svećenik Božo Milanović koji su zaslužni za očuvanje kršćanske vjere i teritorijalne pripadnosti Istre Hrvatskoj. Tu je također i majka Miroslava Bulešića a ostalo su biblijski likovi.
Vi ste u proteklom razdoblju imali dosta angažmana u oslikavanju crkava u Hrvatskoj
-Prošle godine sam sa Lukom Paljetkom radio na unutrašnjem oslikavanju i uređenju crkve sv. Petra i Pavla u Gvozdu.
Luko je radio vitraje i fresku Dobrog Pastira u apsidi iza oltara. Pošto on nije mogao na skelu kako bi slikao, ja sam bio kist i ruka tom velikom i genijalnom eruditi i pjesniku. Nagrađen sam i oplemenjen tom suradnjom. Naučio me je lapidarnom slikarskom razmišljanju te da na temu ne gledam kao na zaseban događaj već da je sve povezano te da vrijeme nije linearno. U prošlosti je – sadašnjost, u sadašnjosti – prošlost.
Ja sam slikao temu Križnog puta u formi VIA CRUCIS; 14 postaja koja se nižu i pretaču jedna u drugu u dužini od 12 metara u tehnici akrila na panelu.
Na koru crkve naslikao sam Posljednju večeru u tehnici fresco buono tj. na suhoj žbuci.
Radili ste također u crkvi u Voćinu i Tušiloviću.
-U Tušiloviću kraj Karlovca, u crkvi sv.Ilije, slikao sam fresku s temom Uskrsnuća te prikazom egzodusa Bosanskih Hrvata koji su tu izbjegli poslije rata 91.
U Voćinu, za Pastoralni centar, naslikao sam Duhove, sliku dimenzija 370×175 cm.
Slikajući slikarsku tematiku kao slikar-vjernik, trudio sam se da slike budu tematski čitke, vjerniku prihvatljive, da se pred njima može moliti i razmatrati otajstva vjere, te da sve to bude naslikano likovno i slikarski pošteno i u duhu moje vlastite slikarske poetike.
Što je s ostalim slikarskim temama i motivima?
Pored sakralne tematike i dalje slikam svoje uobičajene slikarske motive, razrađujem ih i produbljujem, tražeći nova rješenja i nove slikarske postupke.
Pripremate li novu izložbu?
Gotovo da je nemoguće danas izlagati u uvjetima nakom potresa jer nema slobodnih prostora a potrebe za dokazivanjem – nemam, te prostor za dokazivanjem prepuštam mladima.
