Miješanje tehnika i postupaka autorici nije strano, slobodno i hrabro miješa slikarski postupak s crtačkim, poštuje gestu i preskače tradicionalni pristup motivu
Eugen Borkovsky
Lana Gržetić: VIZUALIZACIJE DOŽIVLJAJA
Pokret može biti bazična odrednica likovne prezentacije koju potpisuje Lana Gržetić. On se manifestira i kroz gestualni pristup oblikovanju, ali i kroz motiviku velikog dijela njenih radova. Iako je mlada autorica, iz njena već bogatog opusa, izdvojeni su radovi koji udovoljavaju ideji pokreta, tijeka, mijene, uz snažno prisustvo osobnog doživljaja. Iako na prvi pogled raznorodni, ovi radovi zadovoljavaju kompozicijama, motivikom, realiziranim vizualizacijama. Ekspresija potrebe za činjenjem i idejom motiva pretočena je, ekspresivnim gestama djelovanja, u likovna djela.
Miješanje tehnika i postupaka autorici nije strano. Ona slobodno i hrabro miješa slikarski postupak s crtačkim. Umjetnica poštuje gestu i preskače tradicionalni pristup motivu. Na podloge povremeno aplicira slojeve papira ili deblje naslage kolora. Poigrava se akvareliranjem, grebanjem, docrtavanjem. Okušala se uspješno i sa skulpturom manjeg formata. Najčešći motivi su joj ljudsko tijelo, uvijek u pokretu. Sklona je i apstrakciji koja također odaje njeno htijenje ka pokretu, gesti. Materijal je tretiran istovrijedno obliku, a odnos autorice prema obama krajnje je intimistički. Sve likovne sastavnice pojedinog rada u neraskidivoj su vezi s trenutnim emocionalnim stanjem umjetnice. Proživljavanje se očituje ekspresivnim činjenjem. Podloga zadržava, pamti osjećaje, dojmove i postupke izvedbe rada. Umjetnica ne poštuje dosljednost, već kombinira crtež i slikanje kako joj to nalaže
trenutak izgovora misli.
Lana Gržetić: VIZUALIZACIJE DOŽIVLJAJA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenja / aperture: subota / sabato, 2. XI. 2024. u 19.00 h
Autorica kao da je razapeta između ideje oblika i apstraktnog iskaza. U oba slučaja uspješno osmišljava podloge. Uvijek je naglašen akcijski pristup. To se očituje djelovanjem umjetnice – potezima, ali i hrabro izabranom, kombiniranom koloru. Nazire se sklonost oblikovanju, i najzahtjevnije gestualne pozicije oblika iskazuju se kao stabilna kompozicijska cjelina. Pregledavanjem radova nazire se sklonost eksperimentu. To je odlično jer oslobađa kreativca od bilo kakvog kanona. Umjetnost je živa stvar i tek se kasnije formira autorski rukopis. No, ovdje se već nazire traženje čije će se karakteristike iskristalizirati kroz vrijeme, proizaći iz iskustva dosadašnjih radova.
Ekspresivno ostvarene forme i apstraktni oblici unose pojam sumnje. Sumnja je oznaka tijeka. Dok ne sumnjamo, stvari su zaustavljene. Onog časa kad se rodi sumnja pokrećemo misao ka promjeni, bez obzira oslanjamo li se na doživljaj, mišljenje ili na fizičku analizu situacije. Tijek stalnih promjena, opisan u teoriji organiziranog kaosa i dokazan na području kvantne fizike, utječe na percepciju svijeta oko nas. Autorica sumnja, rastačući doživljaj okruženja u nejasne likove ili gestualne fleke, rastere poteza kistom ili nekim drugim sredstvom. Doživljaji postaju senzibilne vizualne nakupine.
Nižući kolorirane silhuete, često nagih tijela, poštujući sumnju, autorica istražuje ambivalentnost motiva. Akt, slikovni ili skulpturalni prikaz nagog ljudskog tijela, možemo pratiti od pretpovijesnih vremena. Kroz povijest on postaje jedna od glavnih tema, motiva likovnosti. Ovi aktovi svojevrsni su kontrapunkt kozmetički obrađenim tijelima koja viđamo u medijima i koja podliježu trendu mladog i lijepog. Prisutna je emotivna snaga poteza, boja, tonova. Figure su depersonalizirane. Ali možemo prepoznati ideju: pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik pretvaraju u proživljeni stav. Oblici više ne odražavaju promatranu stvarnost, već nutrinu autorice koja želi iskazati svoje osjećaje.
Lana Gržetić kao da nam želi kazati da je tijelo ranjivo i podložno promjenama. Ona naglašava dvije vrste mijene. Jedna promjena je ona koja se manifestira u tijeku vremena i zapaža se sporije. Druga je mijena, vezana uz tijelo, ona u vidu giba, pokreta koji možemo pratiti našim osjetilima. Ove dvije mijene autorica vješto prepliće, i pred nama se pokazuju tijela koja su u isto vrijeme i mlada, i stara, i mirna, i u pokretu. Snaga krhkosti donesena je dramatičnim potezima, zamrljanim tonovima. Autoricu ne zanima ambijent, i namjerno nas lišava asocijacije koju bi donio detalj iz pozadine. Samoća pojedinca naglašena je interpretacijom problematike kroz niz, zbirku. Umjetnica niže prikaze tijela koja tako postaju ne-sama. No, unutar pojedinog formata, tijela često ostaju osamljena, bez obzira jesu li na svijetloj ili na razigranijoj pozadini. Uostalom, kao i u životu, samoća zapravo ostaje jedina konstanta koja nas prati. Ponekad samoću nazivamo osobnošću, ali unutar samoće, pokretali se ili ne, uvijek ostajemo sami.
Moguća analiza, komentar, traži od nas odgovornost doticanja mnogih područja koji su svjesno ili nesvjesno apsolvirani kako bi se dobio podastrti rezultat. Inicijalni pokretač u radovima Lane Gržetić uvijek je osjećaj. Rezultat je uvijek viđenje, a ne vidljivo. Autoricu zapravo ne zanima ambijent, oblik motiva ili položaj. Motiv joj je potreban kao polazište, kao bojno polje. Umjetnica ne nudi naraciju. Više je sklona ilustraciji, vizualizaciji stanja aktera.
Ovu seriju možemo doživjeti kao svojevrstan dnevnik. Ponekad gestualno, ponekad primireno, čak i na jednom radu slijedom očitavamo bilješke raspoloženja. Umjetnica govori direktno oslanjajući se na znakove. No, više od znakova govore potezi, smislene nakupine boje, kompozicija. Čini se da autorica iskreno ocrtava situaciju u kojoj se nalazi: otvorene prostore mogućnosti koje već zasjenjuje iskustvo. Ona kontinuirano otvara nova, slobodna, ali i odgovorna činjenja unutar nepredvidivih područja kreativnog. Komentar možemo zaustaviti kod najjednostavnije interpretacije: Negdje na rubu kronologije doživljaja postajemo svjedoci. Umjetnica nam podstiče otkrivanje oblika i značenja. Ona plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života. Ostvareno u materijalu, ovo promišljanje odiše lakoćom interpretacije. Ostale asocijacije, koje zasigurno nisu neznatne, ostavljamo senzibilitetu promatrača koji sudjeluje u ovoj igri.
Lana Gržetić rođena je 28. VI. 1995. godine u Rijeci. Od rane mladosti aktivno se bavila klasičnim baletom (skupni i solo nastupi). Od 2017. – 2022. godine članica je kazališta „Kamov“ i pohađa Učilište HNK „Ivan pl. Zajc“, u Rijeci, Sekcija balet i suvremeni ples. Za plesne/baletne izvedbe nagrađivana više puta. Nakon završetka srednje Škole primijenjene umjetnosti u Rijeci, završava dodiplomski i diplomski studij na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, 2019. godine. Sudjelovala je na nekoliko likovnih, kiparskih radionica: Bale, Labin, Rijeka, Ronjgi, Rovinj (HR); Čepovan, Šmartno (SLO); Zlakusa (Užice) (SRB). Izlagala na više samostalnih i kolektivnih izložbi: (Villach (A); Kranj (SLO); Beograd (SRB); Grožnjan, Kastav, Pula, Rijeka, Ronjgi, Zagreb (HR). Za svoje likovne radove nagrađivana je nekoliko puta. Član je HDLU Istre, ULUPUH-a i KIE (Kreativna industrija Europe). Živi i radi u Rijeci.