Alan Vlahov: DNEVNIK ČAROBNJAKA

Alan Vlahov predstavlja kolekciju neobičnih bića kojima je naselio prostor galerije. Ponuđen je bogat znakovni repertoar izveden raznolikim tehnološkim postupcima

Eugen Borkovsky

   Alan Vlahov predstavlja kolekciju neobičnih bića kojima je naselio prostor galerije. Ponuđen je bogat znakovni repertoar izveden raznolikim tehnološkim postupcima. Pregledavanjem radova javljaju se mnoge asocijacije. Lakoća prispodobljavanja zrači iz radova kojima smo okruženi. Začudni likovi podastrti su postojanju na izuzetno šarmantan način. Predstavljen je raspon odnosa prema civilizacijskim i socijalnim aspektima života.

   Većina ovih radova pripada skulptorskom pristupu koji odaje edukaciju autora. Iako se neki vješaju na zid poput slika, i oni su uvijek višedimenzionalni – njihovi elementi znatno zadiru u prostor. I materijali koje rabi umjetnik ne pripadaju standardnom asortimanu likovnih građenja. Uz drvo, korišten je papier mache, gips, sintetičke smole. Tu nalazimo drvene elemente, neke kakvi su nađeni, neki bivaju dorađeni, a neki su sasvim stvoreni iz imaginacije autora. Svi ostvareni motivi iskazuju spontan pristup oblikovanju. Alan se ponekad ne libi koristiti dijelove svojih starijih radova koji su stradali u potresu. On kaže da ih nije želio popravljati jer je energija kad ih je stvarao bila drugačija. Iako se materijali i način obrade ponegdje preklapaju na više radova, u konačnici svaki pojedini rad biva završena cjelina.

Alan Vlahov: DNEVNIK ČAROBNJAKA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenja / aperture: subota / sabato, 2. XI. 2024. u 19.00 h

   Izbor kolora i oblikovanje forme autoru su podjednako važni. Kompozicije radova, iako povremeno zapažamo otklon, prodor u prostor, uvijek su stabilne. Kroz oblikovanje, autor znalački postiže spontanost. Iako radovi djeluju bogato i završeno, umjetnik koristi princip minimalne obrade. Kad su oblici prepoznatljivi, uvijek su obrađeni tek do definiranja željenog oblika. Ti oblici uvijek su znakoviti, često narativni. Tako su predstavljeni humanoidni oblici, ali i apstraktne kompozicije koje traže asocijativna čitanja. Alan se ne boji dodira s materijalom. Igra nije sputana tehnologijom. Intervencije unose u radove dodatna značenja. On kompilira oblike i daje im nove konotacije određujući ih kao novi mogući predmet zamjene za uobičajene estetske predodžbe.

   Vlahov je maštovit, radoznao i iskren. Njegova potreba za oblikovanjem naslanja se na eksperiment, nedosljednost, propitivanje smisla i oblika. Iako su likovi stilski i tehnički slično građeni, umjetnik uspijeva svakome iznjedriti šarmantnu osobnost i socijalnu karakterističnost. Autor polazi od interpretacije ideje oblika. Narativna figurativnost, spontani pristup oblikovanju i kolor karakteristike su ovih radova. Ponegdje nalazimo urez, plohu boje: trodimenzionalnom obliku dopuštena je linija koja definira detalj i koja tako postaje bitni nosilac izražajnosti. Začudnost interpoliranih elemenata ujednačena je dojmom cijelog rada. Svi akteri opskrbljeni su atribucijama koje označavaju karakter.

   Autor poštuje materijal i ne sakriva mu bit, unatoč tome što, vođen nakanom davanja novog smisla, drastično mijenja arhetipski standard doživljaja. Promišljanje izabranog oblika u smjeru autorove ideje rezultiralo je apliciranjem začudnih detalja. Uz to, Alan Vlahov ide u eksperiment kombiniranjem plošnog crteža s trodimenzionalnim objektom. Čini se da na pozadini formira crtež kao moguću sjenu objekta ispred ploče/plohe. Moguće je da ideja ovakvih kombinacija tek kreće i da će na ovakvim domišljanjima umjetnik još raditi.

   Umjetnik se povremeno koristi zamijećenim, pronađenim predmetima, pa su mnogi elementi izvedbi, oblikovani ili preoblikovani od nađenog. Slučajni materijal, koji ostaje skoro neskriven, i izravne gestualne akcije zamjenjuju standardne likovne elemente. No, svim radovima zajednička je značajka: naglasak na spontanost procesa stvaranja, uz poštovanje materijala. Likove koje uobličava autor prikazuje nezgrapnima. To čini eksploatirajući mogućnosti materije i u dosluhu s njome postiže identifikacijski odnos. Materija pamti osjećaje, dojmove i postupke izvedbe rada. Motivi su zaustavljeni u nekom znakovitom pokretu. Možda karikaturalno, ali nikada zlobno, isplivale su osobine koje i sami imamo. To se odnosi i na fizičke i na karakterne oznake, kako doživljavamo ljude i kako smo sami doživljeni. Vedar dojam koji izazivaju ovi radovi miješa se sa značenjskom porukom. Kao da se materijalizirao nemirni svijet mitova, snova.

   Projekt nudi dva razmišljanja: pored sarkazma prema suvremenom društvu i uporabe neznatnog materijala, tu nalazimo upozorenje na ekološku zapuštenost naših svijesti. Ovi umjetnički mišljeni predmeti otkrivaju nam uzburkanu estetiku: svijeta koji emitira višak predmeta i novog svijeta u smislu drugog života običnog predmeta. Objekt nastao od nađenog i običnog predmeta kolažiranog u instalaciju, poput ovih, dobiva sociološku notu značajniju od značenja kad je predmet bio neotkriven, neoznačen posebnošću.

   Kompozicije većine radova funkcionalne su i uvijek naglašavaju sadržaj. Umjetnik uvijek oblikuje događaj, sekvencu u punini trenutka. Ovo su kratke priče. No, ovi radovi ne pripadaju uprizorenju sadržaja poznate bajke, već su dio asortimana osobne pripovijesti. Pripovijedajući o svojim likovima, otkriva i svoj stav. Blizak je pučkom, osjetljiv za nepravdu i neshvaćanje okoline, prijemčiv za drugačijost i sjetu. Propitivanja o tome predaje svojim likovima. Autor zapravo naglas, vizualno komentira okolinu. On propituje građanske datosti. Poneki sarkastični otklon govori o socijalnim reminiscencijama. Primjenjujući likovni postupak, uz kist koristi igru, a uz boju koristi nađene predmete ili formira zamišljene elemente oblika. Proces postaje igra, a igra je jedan od osnovnih fenomena ljudskog postojanja. Igra može biti namjerna, spontana, neophodna, ali uvijek svjedoči mijenu. Ona nam često otvara nove vizure i tjera ka hrabrosti poput one koje smo imali u djetinjstvu. Igra nas obuzima kako bismo poznato prepoznali u novom svjetlu. Spontanost igre u direktnoj je ovisnosti o stanju duha.

   Ove kompozicije igraju se relativiziranjem realnog. Vlahov ne želi prikazati stvarnost oponašanjem, već djeluje u registrima doživljaja. Imenujući radove određujućim naslovima, nudi gabarite doživljaja. Vedro oblikovanje, sklapanje, docrtavanje, bojanje, radost igre u dosluhu je s opažajem nesavršene okoline. Čini se da suvremenost odlikuje nesigurniji svijet. Naše doba kolektivitet zamjenjuje natjecateljskim individualizmom kao privilegiranim načinom postojanja u svijetu.

   Odnos mogućeg i bajkovitog umjetnik prelazi s lakoćom. On je čas u realnosti, čas u žaru maštarija. Umjetnik održava ravnotežu između sadržaja i spontanosti izvedbe. Ove su scene oslobođene herojskih, idealnih, aristokratskih ili spomeničkih konotacija. Socijalna i memorijska promišljanja ovdje su podignuta na razinu znaka. Univerzalnost je postignuta iskrenom neambicioznošću. Alter postmodernizam preoblikuje svijet prema ideji autora koji se usudi kreirati. O načinu, materijalu i sredstvima odlučuje idejni tvorac koji više nije Bog, već umjetnik, jedan od nas. Bog izvan nas ne postoji. Sumnja, dovođenje na upit, postaje način percepcije okoline. Ogden Nash kaže: „Ja ne vidim da se ima mnogo od toga što je netko najviši oblik života…“.  Uz edukaciju i percepciju stalnog tijeka i mijene svega oko nas i u nama, odustajemo od poslušnosti uobičajenim pravilima. Tako postajemo istovremeno buntovnici i kreatori. Ovaj niz radova govori o tome.

Alan Vlahov rođen je 1971. u Zagrebu. Maturirao u ŠPUD-u 1991. g. na Aranžersko- scenografskom odjelu. Diplomirao kiparstvo u klasi prof. Šime Vulasa na Akademiji likovnih umjetnosti 1996. g. Od 1999. do 2018. g. zaposlen je u Hrvatskom restauratorskom zavodu na Odjelu za kamenu plastiku te vodi ili surađuje na projektima obnove kulturne baštine. Od 2018. g. zaposlen je u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu. Aktivan je na likovnoj sceni od 1996. godine i do sada je izlagao na četrnaest skupnih i pet samostalnih izložbi.Izradio je nekoliko skulptura u javnom prostoru. Živi i radi u Zagrebu.