Monumentalno djelo o biljkama mediteranskog područja oslikano kroz iscrpne podatke i autorske pjesme
Goran Sudar
U svojoj arkadijskoj Hercegovini pjesnik, medicinski biokemičar i akademik Pero Pavlović našao je svoje utočište i tu stvara umjetnička djela
Najnovija knjiga neumskog književnika Pere Pavlovića nosi naslov ”Molitvenik za bilje”. Knjigu je objavio Ogranak Matice hrvatske u Čitluku. Za njeno objavljivanje najzaslužniji je agilni kulturni djelatnik Andrija Stojić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čitluku. Taj ogranak je jedan od najboljih u BiH. Pogledamo li ukupan broj objavljenih knjiga i publikacija, te predstavljanja Matičinih djela, osvjedočit ćemo se o toj tvrdnji. Knjiga je izašla u ediciji Priroda BiH, knjiga 4. Opremljena je vrlo luksuzno. Ima tvrde korice.
Na 230 stranica opisane su razne ljekovite biljke, uglavnom užeg mediteranskog područja. O svakoj biljci autor je napisao pjesmu, tu je i fotografija biljke u boji i kraći tekst u kome je latinski naziv biljke i sva hrvatska imena, njene karakteristike, ljekovita svojstva i ljekoviti pripravci. Spominju se ljekoviti pripravci koji se nalaze u literaturi, a tu su i originalni autorovi postupci za izradu raznih ljekovitih pripravaka, čajeva, uljnih preparata, masti, krema, melema i alkoholnih iscrpina. Sretan je to spoj autorovog stručnog i znanstvenog iskustva i pjesničkog nadahnuća. U svojoj arkadijskoj Hercegovini pjesnik, medicinski biokemičar i akademik Pero Pavlović našao je svoje utočište i tu stvara umjetnička djela koja ga vežu za zavičaj i cijeli svijet.
U biografiji nalazimo podatke o autoru. Pučku školu polazio je u rodnom mjestu i Hutovu, a gimnaziju u Metkoviću. Studirao je medicinsku biokemiju u Zagrebu, gdje je diplomirao i magistrirao. Za uspješno studiranje dobio je Rektorovu nagradu, Dekanovu nagradu i nagradu Hrvatskog farmaceutskog društva. Studij je završio u najkraćem mogućem roku od Drugog svjetskog rata do dana diplomiranja. Živi i radi u Neumu. Godine Gospodnje 1979. objavio je svoju prvu knjigu pjesama ”Plavi svirač” i od tada našoj kulturnoj i književnoj javnosti podastire nove zbirke koje su po mnogočemu posebnost suvremenog hrvatskog pjesništva. Veliki dio pjesničkog opusa autor je posvetio ljekovitom bilju mediteranskog područja. Više autora koji su književni znalci ističu činjenicu da još nitko nije u svijetu duhom tako duboko zašao u svijet trava, njihova nazivlja, opisa i sanjarenja, učinka i nadahnuća, kako i koliko je to učinio pjesnik Pavlović. Inače, Pavlović je naš neologistički bardu uvođenju novotvorenica u pjesnički izričaj. Pjesnik je uvršten u više pjesničkih antologija, domaćih i stranih, u školsku lektiru i čitanke. Piše književne i likovne kritike, osvrte, prikaze, kulturološke i novinske članke. Pjesme su mu prevođene na petnaest stranih jezika. Dobitnik je desetak prestižnih književnih nagrada, domaćih i inozemnih. Njegove knjige su do sada uglavnom biljnim motivima ilustrirali Vlado Puljić, Ivan Lacković Croata, Mirko Stojić, Stjepan Katić, Srećko Kriste, Stipe Zoraja i Josip Botteri Dini. O autorovom pjesničkom stvaralaštvu obranjena su tri diplomska rada i dva završna rada za prvostupnike.
U knjizi ”Molitvenik za bilje” Andrija Stojić s ekipom dobrih suradnika uspio je predstaviti ono najbolje u ukupnom opusu o ljekovitom bilju. Vidljivo je to i u prezentaciji koja je nedavno održana na Danima berbe grožđa Brotnjo u Međugorju. Recenzentica, književnica i slikarica Božica Zoko reći će za njegovu poeziju: ”Kritičari ističu da su Pavlovićeve zbirke po mnogočemu posebnost suvremenog hrvatskog pjesništva. Sredozemlje u njegovim pjesmama niče ljekovitim biljem i Pavlović mu je posvetio veći dio svog pjesništva. Što bi rekli Dubrovčani – Pavlović je duboko zatravljen pjesnik. Zatravljen travama. On im zna nazivlje, učinke, opisuje ih i nadahnjuje se njima. Budno sanjari. Pjeva i stvara nove riječi svojom pjesmom. Novotvorenice cviću svoj postanak i svoj bitak. Kada netko cviće to znači da ulazi u bit na cvjetni način. Biva cvjetno biće. Pavlović ostaje na putu svoje vlastite milopjevne ornosti. Tankoćutne pamtljivosti sve do svetog samozaborava što suvislo bunca, a ipak u svakom trenu dobro zna da nismo – samo trava! Mi smo sve što stane u riječ. Stanice, udovi… Krist – glava! Sve što stane u ljubav. Usred srijede Božjeg srca. Pčele učiniše svoje – sad ti vrcaj!” Druga recenzentica knjige Lidija Pavlović-Grgić za njegovu poeziju kaže: ”Još od vremena kada se u prvim zbirkama te u časopisima javio pod pseudonimom Viktor Humski, isticalo se da je Pavlović umjetnik koji će zasigurno zasjati visoko na ovdašnjem književnom nebu. Na radost štovatelja književne riječi to se i dogodilo. Njegov snažan poetski potencijal ostvario se u njegovim mnogobrojnim djelima. Kruna je to bogate karijere koja je ispunjena brojnim naslovima, nagradama i priznanjima, prijevodima na više stranih jezika, uvrštavanjem u važne antologije, školske lektire i čitanke. Knjige je objavljivao u Neumu, Gracu, Mostaru, Sarajevu, Splitu, Zagrebu, inozemstvu…, a njegovom se poetikom bave ugledni književni kritičari i stručnjaci pozicionirajući ga među najistaknutija imena našega pjesništva. Borislav Arapović je u pogovoru knjizi nebeske latice iz 2001. zapisao: ‘Drinovci imaju svoga Šimića, Udbinja Krkleca, Vrgorac Ujevića, Zakučac Kaštelana, a i Pavlović Neum diže u parnas malih mjesta velikih imena’. Ako se može sažeti sve ono o čemu Pavlović pjeva, onda je to sam pjesnik učinio u pjesmi ‘Što pjesnik nosi u torbi’.”
Autor: Goran Sudar, Večernji list, izdanje za BiH
Tiskovna konferencija povodom nadolazećeg Susreta hrvatske katoličke mladeži (SHKM)
Susret hrvatske katoličke mladeži Požega 2026. Priredio: Boris Markuš U Dvorani bl. Alojzija Stepinca u Biskupskom domu u Požegi, u…
