Sanja Simeunović Bajec kontinuirano otkriva nova, slobodna, ali i odgovorna činjenja unutar područja kreativnog
Eugen Borkovsky
Sanja Simeunović Bajec ODJECI PLAVETNILA
Sanja Simeunović Bajec predstavlja recentne rezultate vizualnih promišljanja. Radi se o slikarstvu s povremenim intervencijama crtežom. Umjetnica progovara koloriranom gestom, kombinirajući ju linijskom građom, ponekad urezima u kolor a ponegdje povlačenjem olovkom. Polazište je uvijek reminiscencija na plavi pejzaž. Rezultat je uvijek unutarnje stanje.
Panoramu, slikovni prikaz određenog teritorija, možemo pratiti od davnih vremena. Radovi Sanje Simeunović Bajec svojevrsni su kontrapunkt klasično obrađenim panoramama na koje smo naviknuli. Uvijek je to asocijacija na morski krajolik uz istraživanje ambivalentnosti omiljenog motiva. Iako radovi na prvi pogled djeluju apstraktno, pažljivim promatranjem zapažamo da autorica bira elemente i njima sklapa novu realnost. Sanja uvodi formacije nalik na ispružene vjenčiće listolikih formi, koje se nužno ne ponavljaju. Možemo prepoznati karakter prostora i stanje autorice: pomak od vidljivog ka skupu osjećaja koji oblik pretvaraju u proživljeni stav. Oblici više ne odražavaju promatranu stvarnost, već nutrinu autorice koja izgovara svoj doživljaj. Viđenom krajoliku mijenja se bit i poklanja mu se nova razložnost postojanja. Naslikana situacija postaje fiktivna scena za suočavanje.
Prolazeći postavom kojim dominiraju plavi tonovi, radove možemo doživjeti kao ideogramske otvore u bjelini galerijskih zidova. Ciklus nosi mnoge asocijacije i pozive na razmišljanja. Narativnost je svedena na minimum. Promatrajući slike, moramo zanemariti asocijativnost motiva. Ponuđeni artefakt pogledajmo čist, oljušten od hotimičnosti i predznanja. Trud se isplati: pred sobom imamo kolekciju izvrsnih „portreta“ osobnih stanja koja ne zanemaruju realnost okruženja. Insinuacija mogućeg materijalizira se u plošnom formatu slike.
Unatoč spontanosti izvedbe, umjetnica misli na promatrača pa mu se povremeno obraća prepoznatljivim znakovima koje treba iščitati. Ponuđene su pejzažne situacije, ali i određeni zapisi ornamentalnih oblika, linije, naznake atmosferskih karakteristika. Mnogi dijelovi kadrova su scene koje imaju otklon k apstrakciji. Očito je da autorica odustaje od doslovnog prikazivanja i usredotočuje se na doživljaj. Kadriranje i intenzivne raznorodne intervencije, strast igre, u dosluhu je s opažanjima fascinantne, ali promjenljive okoline.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan
Sanja Simeunović Bajec
ODJECI PLAVETNILA
samostalna izložba / mostra personale
Kustos: Eugen Borkovsky
otvorenja / aperture: subota / sabato, 7. IX. 2024. u 20.00 h
Umjetnici je važniji znak od realističkog prikaza. Važnija joj je priča, doživljaj koji interpretira. Unutarnja snaga te nove realnosti oslanja se na perspektivna, koloristička, značenjska iznenađenja. Prijelazi realnog u nerealno izgovoreni su kombinacijom pojednostavnjenog iskaza i odnosa perspektive. Na istoj podlozi nalazimo nadodane grupacije motiva koji u završnici imaju logičnu dosljednost. U postupku materijal je tretiran kao nosilac oblika, a odnos autorice prema obama krajnje je intimistički. Na površinama nalazimo intervencije: potez, sloj, premaz učinjen kistovima ili i drugim načinima.
Slične likovne činjenice pojavljuju se na mnogim radovima. Zbunjenost promatraču uzrokuje spoj gestualnosti, otvorenog kolora i kadriranje. Na svim radovima prisutan je energetski naboj: naglo zaustavljeni ritam. U asortimanu pronalazimo prikaze sukladnih postupaka, tonaliteta, energija, ali raznorodnih rezultata. Iako se tretman površina provlači kroz cijeli postav, tematska određenja dozvoljavaju uvjetnu podjelu ciklusa na dvije grupacije radova. U jednom su primjetni stilizirani prikazi otvorene površine mora. Drugi dio nudi manje formate kojima prevladavaju apstraktne kolorističke reminiscencije na glavnu temu projekta. Prema izjavi umjetnice, ali i predstavljenim nizom, postaje jasno da je poštovana osobna povijest doživljaja. Rezultati su transponiranje i kombinacije oblika/situacija prema kojima osjeća vezanost. Granica između doživljenog i realnog razbijena je. Umjetnica je na razmeđi između doživljaja i svijesti o mijeni. Šarmantna lakoća pristupa zadatku karakteristika je autoričina rukopisa. Ona se igra snatrenim oblicima. Pritom ostaje vedra, ali ne sakriva potpuno sinopsise doživljaja. Priklanja se suvremenom pa umjesto estetskog poštuje instinktivno. Ona voli miješanje stilova i tolerantna je prema rascjepkanosti i nejasnosti oblika. Naglasak je stavljen na igru, a ne na pravilo.
U žiži su propitivanja vezana uz memoriju lokacija. Ovaj projekt nudi odsjaje osobnih trenutaka boravaka na memorijskoj i realnoj lokaciji. Naglašen ritam naglo je ustavljan u trenutke doživljaja. Pojedini rad dio je grupe, serije, niza što unosi ideju o mijeni. Naša, zapadna, bahata civilizacija oduvijek je imala olak pristup odnosu pasivno-aktivno, shvaćajući ritam i kontinuiranu mijenu kao višak stvarnosti umjesto kao djelatan princip. No, Svijet nije nepromjenjiva i sigurna situacija. Svijet je niz stalnih promjena u nama i oko nas. Ovo oblikovanje snažno progovara o univerzumu na najjednostavniji način: vizualizirajući obične i neznatne detalje doživljenog svijeta. Prisutan je osobni pečat kao dokaz impresije. Tako je postav ujedno i ispovjedni.
Umjetnica likovnim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire služeći se obrazovanjem i iskustvom, instinktom i memorijom. Ona upotrebljava umjetnost kao egzistenciju. Svaki put kada pregledavamo radove ili nasumce pogledamo na neki od njih, doživljavamo novu impresiju. Komunikacija s promatračem ostvarena je na dvjema razinama: promatrača i pojedinog rada i rada kao dijela niza ili grupe, što ovisi o postavu. Cijeli postav nudi ideju instalacije. Strategija ovog projekta signira odnos „bijele kocke“ i osobnog doživljaja. Autorica u neutralni prostor, izdvojen od vanjskih faktora, uvodi krokije osobnih doživljaja. Ona provjerava neutralnost/definiranost prostora. Galerija je realna, osjećaj je irealan. Ili obrnuto? U ovom slučaju, galerija postaje umjetničin prostor provjere.
Svi radovi imaju osmišljenu likovnu komponentu. Često raspršena, ali stabilna kompozicija, solidne dimenzije, bitne su karakteristike izložbenog projekta. Rezultat je niz snažnih likovnih artefakata. Radeći na ovom projektu, autorica kao da se kontrolira, primiruje, koncentrirajući motiviku unutar ideje. Ona ritual oblikovanja pretapa u osobno propitivanje. Sanja nudi promišljanje o doživljaju. Ona zaobilazi tradiciju i propituje kvalitativnost materijala i pristupa oblikovanju. Stečena navika praćenja tijeka zgusnuta je unutar trenut(a)ka.
Sanja Simeunović Bajec kontinuirano otkriva nova, slobodna, ali i odgovorna činjenja unutar područja kreativnog. Komentar možemo zaustaviti kod najjednostavnije interpretacije: Negdje na rubu kronologije doživljaja postajemo svjedoci. Umjetnica plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života. Ostvareno u materijalu, ovo promišljanje odiše lakoćom interpretacije.
Likovnim jezikom, intuitivnim djelovanjem, ponuđeno je suočavanja s varavom realnošću. Emotivni naboj progovara kroz izbor i kroz pristup motivima. Pred nama su doživljeni trenuci oblikovanja koji se ne mogu ponoviti. Dvojbenost pojma trenutka, značenje i definicija, mogu biti različito interpretirani. Trenutak može biti objašnjen sekundom, satom, danom, godinom, a može biti poosobljen i sveden na doživljaj individualne spoznaje. Senzibilitetu umjetnika često je samo trenutak pogleda na motiv dovoljna impresija za sjećanje i zapis. Ovdje je rezultat uvijek viđenje, a ne vidljivo. Proživljeno se ogleda u memoriji, a manifestira u likovnom zapisu.
Sanja Simeunović Bajec rođena je u Puli 6. studenog 1975.g. Završila je srednju školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli, te 1999. g. diplomirala na Filozofskom fakultetu u Rijeci Odsjek likovne kulture, slikarski odjel u klasi prof. Ksenije Mogin. Danas radi u srednjoj školi Primijenjenih umjetnosti i dizajna – Pula kao prof. stručnih predmeta. Uz umjetnički rad i rad u školi, Predsjednica je Udruge More, u kojoj je osnivač likovno kreativne radionice Artić, koja aktivno djeluje u Karlo Rojcu već 20 god. Do sada je imala tridesetak samostalnih izložbi koje su osim u svom gradu predstavljene i u mnogim drugim gradovima. Sudjelovala je na mnogobrojnim skupnim izložbama u inozemstvu. Značajniji ciklusi su “Između dva svijeta”, “Stvarnost ,opsjena i sjene”, ”Ona nit”,
“Recikliranje uma” itd. Članica je Hdlu-a Istre od 2000.g.
