Miroslav Pelikan GALERIST
Aurel Banek, lijeno se premještao s noge na nogu, u uređenom podrumu ispod galerije, koju je vodio uspješno sa cijelom obitelji, promatrajući površno uredno poslagane nizove slika, većinom kvalitetno opremljenih skupocjenim okvirom, uglavnom ulja na platnu, srednjih i većih formata, poznatih, istaknutih imena domaće likovne produkcije.
Kada je promatrao te nepomične nizove, Aurel je razmišljao samo o putovima koje su te slike prošle i na koncu završile u njegovoj popularnoj galeriji.
Bilo je tu i djela starih gotovo sedamdeset ili osamdeset godina ali, naravno, i slika suvremenih autora.
Aurel uopće nije krio nedostatak bilo kakvih osjećanja, ni prema pojedinom autoru ili njegovoj slici. Za njega, Aurela, te su slike bile samo roba koju će on uvijek uspješno prodati ili bi ponekad finije rekao, one su bile njegova šutljiva pratnja kao glineni kineski vojnici u carskim grobnicama.
Otkupljivao je vješto ono što ga je zanimalo, često arogantno odbijajući prve ponude, da bi na kraju ponuđač na kraju prodao vrijednu sliku za desetak posto vrijednosti
Imao je sjajno pamćenje, fotografsko pamćenje i mogao je opaziti i najmanju oscilaciju u potezu kistom, u odabiru boje ili stanovitom otklonu od izvornog motiva.
Aurel je bio poznat i po tome što je odmah isplaćivao dogovorenu sumu, na ruke. Kupljenu sliku bi odmah prepustio nizu u podrumu, kao posljednju u nizu.
Aurel nikada nije osjetio neko neobjašnjivo unutarnje zadovoljstvo promatranjem pejzaža, portreta, mitološke scene…. Za njega je slika bila odmjereni sinergijski proizvod platna, boje i ruke slikara.
Kroz niz godina galerija je vrlo dobro poslovala s uključenim angažmanom cijele obitelji… … …
Pročitajte cijelu priču Miroslava Pelikana: GALERIST !






