Radovi Vanje Merviča zapravo i jesu i nisu slikarski. Oni bi više bili konceptualno-eksperimentalni
Eugen Borkovsky
Vanja Mervič: KONDICIONIRANJE MATERIJALA
Svakoga se dana budimo. Svakog dana barem malo drugačiji u odnosu na jučer. Ako ništa, stariji za nekoliko sati. Neznatne promjene, ali uvijek promjene. Shvatiti da sve teče, da se mijenja, da ima nezaustavljivi tijek, dano je rijetkima. Češće smo skloni uvjerenju kako dan, nalik na prethodni, nije donio ništa novo. U misli nam uđe crv monotonije. Potrebno je zrelo razmišljanje da shvatimo da to nije tako. Kako svaki novi trenutak više nije trenutak od maloprije.
Nizovima likovnih promišljanja predstavlja se Vanja Mervič. Zaustavlja se u galeriji da s nama podijeli fascinaciju mogućnostima igre. Kao i za veći dio njegova opusa, ideja premise je istraživanje, likovno propitivanje oblika i tehnologija. Eksperiment kao način vizualnog istraživanja ovdje se pojavljuje u zamisli i u izvedbi. U konačnici, rezultati su inicirani, djelomično spontani/slučajni ali, uvijek iskreni. Izložbu možemo percipirati na dva načina. Standardno: kao ponudu likovnih djela, oslanjajući se na viđeno. Uz to, možemo u doživljaj unijeti saznanja o postupku izvedbe ovih radova.
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
predstavlja
četvrtak / giovedi, 8. VIII. 2024. u 20.00 h
Pregledavajući postav, upoznajemo se s apstraktnim nizovima vizualnih zapisa. Radi se o uvijek ritmiziranim bilješkama raspoređenim u serije. One se razlikuju geometrijskim ili spontanijim oblicima. Poneke nose kombinacije navedenih načina. Mutiranje zapisa izvedeno je na eksperimentalan način. Autor, nakon nanošenja fizičkih linija/područja boje na aluminijsku podlogu sve odlaže, zamrzava u frižideru. Ovi, sada čvrsti blokovi akrilnog kolora, ujedinjeni zaleđenom vodom, bivaju postavljeni na slikarska platna i prepušteni svakodnevnim atmosferilijama, izvan područja hladnoće. Rezultati nude najčešće linijske kompozicije kojih se autor odriče. On ih potpisuje kao inicijator.
Umjetnik rezultatima nudi prisjećanje na apstrakciju u prošlom stoljeću. Tada ovaj smjer teži ekspresiji oblika, važnosti poteza i boja, uz tematsku nedefiniranost. Od svih stilova moderne umjetnosti, apstrakcija je izazvala najviše otpora kod publike. Jer, tada je zapadni svijet bio zaokupljen materijalnom egzistencijom. Nije vidio smisla za iskazivanje čistog duha i emocija. Tada avangardni umjetnici hrabro rastvaraju motiv želeći vizualizirati njegovu bit. Produkt toga su slike koje kao da su slikane „iznutra“. Umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu samo čiste likovne vrijednosti (linija, boja, kompozicija…) Djelo postaje pokazatelj stanja duha i ne prispodobljuje ništa iz materijalnog svijeta.
Na mnogobrojnim radovima ove izložbe prepoznajemo apstraktni znakovni repertoar sveden na mutiranje oblika. U plasmanu su radovi grupirani pa imamo na uvid nizove sličnog energetskog i vizualnog karaktera. Nudi se ideja kolaža, enformela, jer neki radovi nose tragove pucanja površine uslijed termičkih postupaka. Voda, vlažnost, kako nanesenog sloja boje, tako i atmosferskih stanja, ali i pozicije podloge, definiraju svaki od radova. Neki su radovi „sušeni“ okomito a neki ne. Tako „razlijevanje, putanja tekućine“ određuje svaki od nizova radova. Iako umjetnik koristi neke odlike spontanog nastanka likovnih oblika, on ipak kompozicije ostvaruje htijenjem i predznanjem, a djelomično dozvoljava „samotni put nakupina kolora/oblika“ uvjetovan spomenutim tretmanima.
Autor odbacuje narativnost. Slikarski akademizam koji, čini nam se, ipak prezire, on nadilazi provokativnim tretmanom materijala i ponudom motiva. Radovi Vanje Merviča zapravo i jesu i nisu slikarski. Oni bi više bili konceptualno-eksperimentalni. Vanja Mervič, nižući promjene i bilježeći ih, problematizira mijenu kao vizualni događaj. Mijena i kretanje su srodni pojmovi iako ne moraju biti uvjetovani jedni drugim. Pitanje sudjelovanja u mijeni izaziva više odgovora. Neko sudjelovanje želimo, neko ne. Ponekad želimo inicirati mijenu, a ponekad nam mijena predstavlja opterećenje. Princip determiniranosti je pokazao da ne možemo više sa sigurnošću precizno odrediti uzroke, položaj i vrijeme događanja u osjetilnom i materijalnom svijetu. Možemo tek odrediti postojeće tendencije događanja. U suprotnosti s mehaničkim pogledom na svijet, svijet se pokazao u drugačijem svjetlu: kao organska, ekološka i, nadasve, interaktivna cjelovita pojava.
Ovdje na neki način bivamo usmjereni suvremenosti. Umjetnik plasira obični slikarski materijal kao bitan – jer, danas materijal, ukoliko nije važan za profit, biva zapostavljen. Elementi, aktualni vrijednosni resursi postavljaju se na vrh vrijednosti. Sve ostalo, pa i osobni osjećaji pojedinca, bivaju razglašeni kao nevažni. Za razliku od plasmana i eksploatacije nekih prirodnih resursa, ovdje umjetnik izvlači benigne ideje ponašanja materijala pri jednostavnim temperaturnim transformacijama. On ne propituje uran, litij ili nešto slično. On u maniri umjetnika svoj materijal izvrgava jednostavnom postupku koji je daleko od Cerna i njegovih istraživanja (ubrzivača sudaranja čestica protona). No, rezultati iznenađuju i njega i promatrača. Ponašanje standardnog likovnog materijala (akril) otkriva mnoštvo senzacija. On se širi, hvata za podlogu, puca po površini, ali zadržava od autora zadani osnovni oblik i kolor.
Moguće je da Vanja Mervič i nije promišljao sve situacije koje interpretacija nudi, ali je do njih došao instinktivno problematizirajući tijek i mijenu (materijala) u vremenu. Recentno, poodmaklo postmodernističko vrijeme radnje odvodi nas na područje igre, sumnje, otkrivanja ideje oblika. Premisa, koju pokreće sumnja, nameće spoznaju da svijet nije objektivno stvaran. Karakteristika stvarnosti je mijena a potraga za spoznajom je neizbježno svedena na stalne čine interpretacije i reinterpretacije. Slikarstvo ipak nije mrtvo. Ono je drugačije. Ovdje nas dočekuju nizovi kompozicija bez prepoznatljivog. Prisiljeni smo pronaći unutrašnju poveznicu koja govori o smislu umjetnosti i vremenu unutar kojeg se ona događa. Ovaj projekt nudi ideju kreativne igre. Kreativnost i igra su putovanja koja izazivaju provokaciju. Naravno, temeljem obrazovanja, iskustva, senzibiliteta. Upravo takve dojmove možemo ponijeti s postava Vanje Merviča.
Kreativnost i igra su putovanja u nepoznato. Radoznalo i čulno reagirati oblikom može samo umjetnik. Bez kalkulacija. Igrajući se. Naravno, temeljem iskustva i senzibiliteta. Homo ludens. Čovjek-igrač. Autor nas podsjeća da su razumijevanje i spoznaja uvijek provizorni procesi koji zahtijevaju stalno razmatranje i koji nemaju svršetka. Ideja o prolaznosti i promjenjivosti svega i činjenica artističkog artefakta tu i sad, percipiranje radova postavlja na područje evokacije energija. Pomirenje nalaze u činjenici da je materija jedan vid energije. Mervič u premisi eksperimentira, a u rezultatu provocira. On svoje propitivanje pretvara u akciju. Nesigurnost oblika pretvorena je u krhku sigurnost trenutka. Upozoreni smo na novi poredak stvari koji je recipročan kreativnoj energiji autora i zanimanju promatrača.
Opet citiram E. Noldea: „Volim kad neka slika izgleda kao da se sama naslikala.“ Autor nije htio, on je jednostavno činio. Slutio je određenu interaktivnost. Ostale detalje učinila je voda u koloru i njen sraz s poroznim podlogama. Uvijek je važan akt kretanja ka činjenju i potreba za izgovorom. Kad se to pomiješa s iskustvom, spoznajama, senzibilitetom, iskrenošću, rezultat nije upitan.
Vanja Mervič, rođen je 1973. godine u Jugoslaviji. Slikarstvo studira na akademiji u Veneciji i Milanu, gdje je diplomirao 2001. godine. Magistarski studij videa i novih medija nastavlja na ALUO u Ljubljani kojeg, uspješno završava 2008. godine (mentor prof. Srečo Dragan). Studijski se usavršava u Belgiji, (Hoogeshool, Gent); Na Novom zelandu, (UCOL, Wanganui) te u Austriji (FH Digital media, University of Applied Science, Hagenberg). Svoje je radove predstavljao na mnogim samostalnim i grupnim izložbama, likovnim projektima i festivalima diljem svijeta: Australija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Danska, Grčka, Hrvatska, Italija, Kolumbija, Meksiko, Njemačka, Palestina, Portugal, Rusija, Saudijska Arabija, Slovenija, Španjolska, USA, Velika Britanija… Učestvovao je na mnogim umjetničkim rezidencijama, kolonijama. Nagrađen je više puta: Nagrada ZDSLU, 2015.; Sarajevska zima, 2018.; 60Seconds Festival, Copenhagen, Danska, 2020. Djeluje kao samostalni umjetnik. Živi i radi u Novoj Gorici (SLO).
