Margareta nudi posljedice promišljenog rituala. Matrica zapravo više nije bitna. Mutacija postaje original. Uvjetni simulakrum
Eugen Borkovsky
Margareta Peršić: Brodarica u prvom licu
Neuobičajen način likovnog promišljanja nudi izložbena prezentacija Margarete Peršić. Autorica nas okružuje radovima na kojima nalazimo ponegdje promišljene, ili pak halucinatorne kombinacije oblika i znakova. Ponuđena je šarolika množina iskaza. Na putu od dosjetke ka značenju, radovi pomiču zanimanje ka rubu semiotičkog propitivanja. Da bi komentirali radove moramo očitati znakovni repertoar. Pored toga, možemo promišljati o autorskim i tehničkim postupcima autorice.
Ulazeći u prostor Bijele kocke, gdje nas dočekuju raznorodni artefakti, bivamo zbunjeni pitoresknošću ponude. Nizovi, kompozicije, cjeline, ostvarene su od artefakata izvedenih likovnim materijalima u kombinaciji s odbačenim pa ponovno otkrivenim/pronađenim predmetima. Tu su i tekstilne konformacije, povećala, sol, drvo, zapisi… Ove kombinacije imaju višestruko značenje: slobodu pristupa likovnom stvaranju i upozoravajuće, narativno-poučne antiuniformističke konotacije. Naglasak je stavljen na igru, a ne na pravilo. Citiram Davida Lodgea: „…suvremeni umjetnici posežu za postmodernim sredstvima i postupcima: parafrazom, plagijatom, ironijom, kičem, trivijalnosti, igrom…“
Gradska galerija Fonticus Grožnjan / Grisignana
predstavlja
četvrtak / giovedi, 8. VIII. 2024. u 20.00 h
Premisa od koje autorica kreće u avanturu interpretacije jest pregršt reminiscencija na mitsko biće: Brodaricu. Undina (lat. unda – val) ili vila brodarica zlatokosa je vodena vila koja može steći ljudsku dušu tek preko ljubavi s čovjekom. U indoevropskom folkloru Vodena vila, svojim čarima i pjesmom, zavodi ribare i mornare. U slavenskoj mitologiji imamo više vila: Mrka vila, vila brodarica, najada, morska djevica, diklica… Poput sirene, brodarica boravi uvijek uz vodu i kažnjava onoga tko zamuti vodu. Vjerovalo se da vile imaju krila, da mogu letjeti. Kažu da ova bića umjesto nogu, imaju kopita koja nagrđuju njihovu skladnost. Ova pretpostavka nije poganska, već je to utjecaj kršćanstva koje nastoji da se lik omalovaži. Prije katoličkih legendi, ovaj lik ponegdje postaje toponim. Ova magična bića živjela su izolirano u rijekama, potocima, izvorima, morima i šumama, ali su pokušavala uspostaviti kontakt s ljudima. U našem slučaju, Margareta Peršić jednoj od ovih bića predaje odgovornost za razvoj projekta.
Mitske su osobe uvijek nedefiniranog izgleda i nesigurnog karaktera. Margareta biva koncentrirana na Brodaricu kojoj pridaje neka značenja, ali ju podastire utjecajem svojih osobnih htijenja. Ona vizualizira sumnjajući i propitujući. Po načelu organiziranog kaosa, granica između doživljajnog i realnog biva razbijena. Autorica se igra. Znakove povezuje u priče. Kao u stripu ili na fresci. Ona ide i dalje: kao u križaljci, gdje se usklađuju pojmovi koji jedan s drugim ne moraju imati logične veze. Priklanja se suvremenom, gdje se umjesto samo estetskog poštuje instinktivan doživljaj.
Gomilanje pikturalnih detalja i eklekticizam koji dominira u radovima svojevrsni su način obračunavanja sa zatrovanim sustavom društva u kojem živimo. Ovi nas radovi mogu vratiti u prošlost, u nostalgiji za minulim, možda boljim vremenima. Margareta kreira osobno određene zapise izvodeći ih u nizovima. Ovim slikovnim pričaonicama inscenirana je relacija mogućeg. Radovi nas vode od viđenog/doživljenog do interpretacije koja priziva ideju mita. To je u duhu vremena: mitovi brzo nastaju i brzo bivaju zaboravljeni. Ovi radovi raspolažu nesigurnošću trenutka. Time ostavljaju mjesto za dojam. Postajemo svjesni da nam se život dramatično promijenio zbog utjecaja medijskih sustava pa se društvene konvencije više ne daju objasniti na osnovi tradicionalnih društvenih normi i vrijednosti. Opet se okrećemo znanosti, ali ona opet razočarava: znanost je dala glavne mehanizme društvenih podjela i nadzora, a kao rješenje nudi sredstava za umirenje, ublažavanje konstantnog stresa.
Autorica je svjesna da nas recentno vrijeme odvodi na područje igre i sumnje. Impulsi koje možemo čitati s radova mogu se naslanjati na nadrealizam, simbolizam i enformel. Ponegdje kinetički, ponegdje simulirani znakovi na promatrača ne navaljuju, već mu nude raznorodne kompozicije koje on otkriva kao područja igre. Svako je likovno oblikovanje vid igre i za umjetnika i za promatrača. U igri se, ne samo prelazeći od jednog do drugog rada, već i pri svakom sljedećem pogledu uperenom na isti rad, sve neprestano mijenja. Ovdje maštovita igra prezentira doživljaj. Umjetnica uvodi raznolike tekstove u likovno djelo. Istina je da su slova vizualni znakovi, ali u zapisima ona postaju pojam i prestaju biti samo likovni znak. Margareta je odana promatraču. Na svim predstavljenim radovima, pored motiva, nalazimo čitljive zapise, poput posveta ili grafita. Ponegdje je upisani tekst oblikovan samo velikim slovima koja naginju kaligrafiji, a ponegdje je tekst ispisan rukopisom, što predstavlja spontaniju verziju iskaza. Smisleni slovni niz uvodi poetsko-stripovski element. Zapisi se obraćaju promatraču sa željom za čitljivošću. Sve poruke zvuče afirmativno iako neke djeluju dramatično, a poneka nosi dozu sarkazma. One izgovaraju stanje, a odašilju sugestiju za percepciju radova. Autorica ipak ostavlja distancu jer zapisi kazuju doživljaj, ali ne definiraju stav. Percipiramo ih kao poruke. Autorica inzistira na poziciji između sadržaja i značenja, tvoreći mitsku vokaciju projekta.
Ovu prezentaciju predstavljam kao projekt jer nudi ideju cjeline. Prezirući artificijelnost likovnog jezika, autorica ga izvrgava neuobičajenom gradbenom materijalu. Svoje likovne zamisli ona pretače u radove koristeći često pomoćna sredstva poput štapa, povećala, doslovnog unosa soli u galeriju, formiranjem lutke kao nositeljice ideje naslova, ispisivanja tekstova na tekstilu koji asocira na jedra, i sl. Nudi nam se novi realizam snažne višeslojne narativnosti. Objekt nastao od izabranih/nađenih predmeta kolažiranih u instalacije poput ovih, dobiva sociološku notu značajniju i od značenja kad je predmet bio nov. Mnogi artefakti, osim kao koncept autorice korišten u projektu, nude promišljanje o ubrzavanju ritma civilizacije i neekonomičnosti potrošačkog društva, nemogućnost apsorpcije viška sredstava za ugodu, brzo odbacivanje pomodnih oznaka, manjak kvalitete u odnosu na vijek uporabe… Ove i slične situacije koje potrošačko-profiterski kapitalizam skriva pod pojam demokracije i/ili globalizma, ovdje se pokazuje redefiniranom estetikom.
Autorica pasionirano oblikuje predmete koje usklađuje s osobnim doživljajem. U fokusu su: ideja primorja, mitsko biće, zapisi/verbalni iskazi i mnoga narativna sredstva koja formiraju ponuđeni arhipelag promišljanja. Realizacija prezentacije ideje udaljava projekt od čiste likovnosti. Naracija, kroz tekstove, ali i kroz objekte, oslanja se na propitivanje uz upliv emocija. Tu su zapisi s tendencijom općih mjesta i/ili naglašenim odjecima osobnih traženja. Mnogo uvedenih i re/vizualiziranih medija uvlači nas u ponudu blisku populističkom načinu, ali vrijeme kasne postmoderne može podnijeti ponuđeno. Kao i u vrijeme afirmacije pojma, i danas akteri umjetnost doživljuju kao poprište avangardi i/ili utopija. Kriza vrijednosti, zamjena vrijednosti i sumnja u povijest odražava se u kreativnosti mijenjanjem i nepoštovanjem klasičnih pristupa, tehnika i plasmana umjetničkog predmeta. Upotreba gotovo svega i podvođenje umjetniku na odlučivanje što će biti, a što neće biti umjetnički materijal ili tema, izložbenim projektom Margarete Peršić dobiva još jedno propitivanje.
Margareta nudi posljedice promišljenog rituala. Matrica zapravo više nije bitna. Mutacija postaje original. Uvjetni simulakrum. Provokacija suradnje s mističnim bićem, plasirana kao završeno djelo, atribuira činjenicu promjene. Ova kolekcija poigrava se promatračevom percepcijom na planu vizualnog i smislenog. Saznanje premise o motivu dodaje istraživačku, dokumentacijsku notu. Tek pažljivo uživljavanje na razradu kolekcije nudi artistički predznak i zaokružuje dojmove.
Margareta Peršić, rođena je 1976. u Zagrebu. Pedagošku akademiju završava 2000. godine. 2017. diplomirala na Institutu za waldorfsku pedagogiju u Zagrebu (IWP). Sudjelovala na mnogim pedagoškim projektima u Hrvatskoj i inozemstvu, te vodila brojne lutkarske, dramske, pripovjedne i likovne radionice. Proteklih dvadeset i osam godina aktivno živi umjetnost; piše, slika, ilustrira, žonglira, oblikuje lutke i igračke, režira, izrađuje scenografije, pripovijeda. Kao pripovjedačica, posljednje 22. godine aktivna je u predstavama u sklopu kulturno / umjetničkih manifestacija (knjižnice, muzeji, odgojno – obrazovne ustanove). Vanjska je suradnica Školske knjige na književnim susretima. Osmislila je i vodila evropski projekt „Knjige naših ulica” (autorica pripovjedne predstave: „Ples uz vjetar”, i monodrame „Regoč i ja”, u čast I. B. Mažuranić. Ilustrirala je devetnaest slikovnica. 2022. pokreće projekt u kojem spaja 4 elementa: vodu, zrak, vatru i zemlju pod nazivom Brodarica. Dobitnica je nekoliko nagrada za svoj rad. Predstavljala se na pedesetak samostalnih i devedesetak kolektivnih izložbi. Članica je ULUPUH-a, HDLU-a Zagreb. Od 2010. godine ima status samostalne umjetnice – HZSU. „Živi i stvara gdje se nađe, s adresom u Zagrebu.“
