Skip to content

Olimpijske igre u Francuskoj, otvorenje u duhovnoj oskudici

Pero Pavlović
Olimpijske igre u Francuskoj

Na ceremoniji koja je trajala 4 sata posebno je zanimljivo bilo scensko djelo u kojemu je prikazan lik grčkog boga Dionica

Pod egidom umjetničke slobode, izgleda, sve se može i sve je dopušteno. Kušaju opet Adam i Eva  zabranjeno voće

O ovim događanjima trebali bi se oglasiti hrvatski predstavnici u Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću Europske unije braneći Božju čast i dostojanstvo

Ljetne 23. Olimpijske igre u Francuskoj otpočele su u petak 26.7.2024. spektakularnim otvaranjem na obalama Seine  u Parizu i trajat će do 11.8.2024. Igre će se odvijati u još 16 gradova  kontinentalne Francuske i jednoj lokaciji na Tahitiju. Sve je ovdje u mega brojkama. Francusku će u ovo vrijeme posjetiti oko 40 milijuna turista. Osigurano je 10500 sjedala za predstavnike iz 204 zemlje. Na otvaranju je bilo 320 tisuća posjetitelja  na 124 tribine. U promet je pušteno 10 milijuna karata. Troškovi održavanja  igara procjenjuju se na 8 milijardi eura. Na nedavnim olimpijskim igrama više od polovice svjetske populacije gledalo je igre putem televizijskog prijenosa. Danas na svijetu ima oko 8 milijardi stanovnika i pretpostavlja se da će puno više od polovice stanovništva Zemlje gledati televizijski prijenos. Oko 75 tisuća vojnika  osiguravat će tijek igara, a tu su i snage policije i specijalnih službi. Još od antičkih vremena igre su bile simbol pomirenja između zaraćenih naroda i održavane su u čast bogova. U suvremeno doba zadržane su neke odlike igara. Za sadašnje možemo tvrditi da su u materijalnom pogledu raznovrsne, izdašne, raskošne, nikada do sada tako veličanstveno doživljene, a u duhovnom pogledu nikada siromašnije. Bar to njihov početak svjedoči. Grci su poštivali svoje bogove. Bili su to pogansku kultovi, ali su oni u njih vjerovali. Suvremena Europa davno je upoznala pravoga i jedinoga Boga. Europska kultura i civilizacija nikla je na kršćanskim temeljima. Toga nema ni u naznakama u preambuli Ustava Europske unije. Ono što je stoljećima i tisućljećima  vrijedilo na Zapadu o vjeri, moralu i kulturi sada se preko noći odbacuje. Ništa se u ovim olimpijskim igrama nije slučajno dogodilo. Sve je pomno isplanirano i organizirano. Službeni plakat igara izradio je Ugo Gattoni i predstavljen je početkom trećeg mjeseca. Na njemu su razne pariške znamenitosti. Na vrhu stiliziranog prikaza Doma invalida nema zlatnog križa. Umjesto njega je šiljak koji strši u nebo. Organizacijski odbor tvrdi da je to ”zaigrana umjetnička interpretacija” i još ”niti iscrpna niti vjerna stvarnosti”. Bože, kako mi to sami ne možemo zaključiti nego nam je potrebna tuđa interpretacija. Predsjednik Organizacijskog odbora OI-ja Tony Estanguet dizajnirao je olimpijske medalje. Na prednjoj strani ugrađen je žeton u obliku šesterokuta, a na naličju je lik grčke Božice Nike. Francuska je ipak katolička zemlja pa bismo donekle to mogli razumjeti da je npr. na jednoj strani ugraviran križ ili neki drugi kršćanski znak. Time bi se istakao kontinuitet igara. Na ceremoniji koja je trajala 4 sata posebno je zanimljivo bilo scensko djelo u kojemu je prikazan lik grčkog boga Dionisa (rim. Bakus) i transvestiti, drag queen, koji su se poredali uz njega duž stola. Dionis je u grčkoj mitologiji 1 od 12 olimpijaca, bog plodnosti Zemlje, berbe grožđa, vegetacije, vina, žena, voćnjaka i voća, plodnosti, svečanosti, ludila, religijskih proslava i kazališta. Rijedak je odrasli vjernik kršćanin koji bar jednom u životu nije vidio sliku Leonarda da Vincija na koju podsjeća prikazana scena. Vješto postavljenom scenom i izvedenom koreografijom glumci dočaravaju sliku Posljednje večere. Na prikazanoj parodiranoj Posljednjoj večeri glavni lik je gol i obojen plavom bojom. Ima tu još scena koje nisu za pisati. Glumci i umjetnici tvrde da je to samo umjetnički performans koji šalje razne poruke. Organizatori su unaprijed najavili da će preferirati manjinska prava i inkluziju, ma što to značilo. To bi onda mogla biti i ”Gozba bogova”,  a uz glavnog lika glumci mogu predstavljati članove grupacija LGBT, odnosno GLBT, transrodne, transseksualne, homofobne, transfobne, bifobne, nebinarne pojedince i zajednice. Pod egidom umjetničke slobode, izgleda, sve se može i sve je dopušteno. Kušaju opet Adam i Eva zabranjeno voće. Slične ”ljetne igre” smo nedavno gledali i na Eurosongu. Mislim da bi se o ovim događanjima trebali oglasiti hrvatski predstavnici u Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću Europske unije braneći Božju čast i dostojanstvo. Ukoliko bi se u istom položaju našli i predstavnici drugih vjera i svjetonazora trebalo bi koristiti iste demokratske mehanizme obrane. Isus je na križu molio za svoje progonitelje: ”Oče, oprosti im je ne znaju što čine!”  Za današnje aktere reći ćemo: ”Ovi danas dobro znaju što čine, a prave se veliki glumci, umjetnici i političari.”  Ili, u svojoj duhovnoj oskudici i praznini ne znaju ponuditi nešto vrednije? Još nam je navesti jednu Isusovu poruku: ”Tko se pred ljudima bude stidio što je Isusov i od njega okretao glavu, njega neće Isus priznati pred Ocem nebeskim i njegovim anđelima.”

Izvor: Večernji list, BiH

Optimized by Optimole