Skip to content

Vesna Štulić: Kada bi mogle otputovati jednom

“Kada bi mogle otputovati jednom,
otići zauvijek,
na onaj hrvatski Lezbos
otok pjesnika
stvoren božanskim nadahnućem,
u igri svjetla i sjene
na kome kao da je vrijeme stalo,
samo rastu borovi i masline…”

(dio iz pjesme Kada bi mogle, zbirke pjesama Maslina nedorečena, autorice Vesne Štulić)

Ima li nekog da nije čuo za ovaj hrvatski Lezbos, otok pjesnika, otok Prvić. Maleni je to otočić šibenskog arhipelaga, do kojeg se vrlo lako dolazi brodskom linijom. Iz Šibenika za nekih sat vremena, iz Vodica tek Vam par minuta treba. Oaza je to mira i inspiracije. 

Ne možete se ne zaljubiti u njega, bilo da ga posjetite u ovim vrelim ljetnim mjesecima, kada inspiraciju mreška popodnevni majštral ili u zimskim mjesecima kada jugovina “buba” u moždane. Kad god dođete ovdje dobro ste došli. Gostoljubivi mještani otvorena srca prihvate svakog gosta kao svojtu. 

Otok ne možete napustiti u isto vrijeme sretni što ste tu boravili nekoliko dana i tužni, jer otok Prvić Vam se uvukao pod kožu, i samo jedno znate da mu se morate vratiti. Uvijek mi suza krene kada je vrijeme rastanka. 

No ono što je mene iznenadilo iako je ovo otok moje majke, i oca naše velike pjesnikinje Vesne Parun jest činjenica da na ovom kao na niti jednom otoku ima toliko divnih pjesnika. Nešto je poetsko u zraku ili našim žilama teče težačka “rič”, pjesma u kamenu kao loza iznikla “trudom i žuljima pjesnika”, prenijeta s koljena na koljeno. I upravo tim povodom nas desetak živućih pjesnika korijenima vezanih za Prvić okupili smo se prošle subote u najljepši suton uz zvuk zvona s kampanela crkve sv. Jelene na pjesničko druženje uz stihove mora, kamena, škoja. Nismo zaboravili ni one koji nisu više s nama. 

U ovom mom “poetskom stažu” od nekih tridesetak godina, vjerujte nisam doživjela da toliko zaljubljenika dođe popratiti takvu jednu poetsku manifestaciju. 

Ovaj otok do sada nazivali su otok ljubavi, rajski otok, Faustov otok, no od sada dopustite mi da ga zovemo otok pjesnika.

Do nekog novog poetskog druženja i neka nam druženje postane tradicija, pozdrav sa Prvića, otoka Pjesnika!