Eto dragi ljudi, kao po tko zna koji put ne mogu si pomoći, a da ne otvorim srce. Jer svakom sanjaru na stazi snova kompas je otvoreno srce. Gledajući gore u zlaćano lice svevoljenog Sunca pomislih, kako odoljeti njegovom zovu?
Walter William Safar
Osjećate li kako Sunce ljubavlju obavija Zagreb u zlaćanu haljinu da svijetli kao Snjeguljica na kraljevskom balu. Sjećate li se basne o Snjeguljici? Sažetak: …“Kraljica je postajala sve ljubomornija na Snjeguljicu i svakoga dana je postavljala jedno te isto pitanje svom čarobnom ogledalu: “Ogledalce, ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?” Ogledalo joj je svakoga dana odgovorilo da je ona ta koja je najljepša od svih, ali jednoga je dana ogledalce odgovorilo neočekivano i sasvim suprotno od onoga što je kraljica željela čuti da će joj ono odgovoriti. Ogledalo joj je odgovorilo da je Snjeguljica najljepša na svijetu.“
E sada dragi prijatelji, zaključite sami tko je tko: jesu li hrvatski političari Kraljica, a voljeni nam Zagreb – Snjeguljica.
Eto, teško je odoljeti sveljubljenom Suncu. Tako mi duše, obožavam trčati po Savkom nasipu , kad se Sunce najviše smije, e to mi je najveće zadovoljstvo. Treba biti pošten prema sebi i drugima, kada liječnici bratski upozoravaju ljude da u vrijeme toplinskih udara se ne izlažu previše Suncu, od podne do pet poslijepodne, treba to shvatiti ozbiljno. (Meni Sunce daje snagu, jer imamo posebnu duhovnu vezu) Najbolje trčim kada Sunce najjače ljubi Zemlju. Iako mi nije lako trčati, ne zbog godina, već mnogih ozljeda, koje ostaviše trajne posljedice po tijelo. Prije dosta godina bijah u Burmi, i to u vrijeme najbrutalnije vladavine diktatorske vojne hunte. (Koja nažalost i danas krvavo brutalno vlada , uz pomoć starijeg komunističkog tiranskog brata Kinu) Nažalost i danas, kao i u vrijeme kada sam ja bio u Burmi, vojska hunte radi ono što je uvijek činila, ali u većem opsegu: pali sela, pogubljuje političke zatvorenike; i namjerno gađa škole, crkve i velika okupljanja civila zračnim napadima radi sijanja terora i straha. Surovi primjer njihova terora, 11. travnja sami dužnosnici krvavog klana priznaše da su izveli upravo takav napad na društvenu dvoranu u kojem je ubijeno najmanje 165 ljudi, uključujući žene i djecu. Do danas su stotine tisuće umrle, a više od 4 milijuna ljudi je interno raseljeno. Izvještaji o silovanjima, mučenjima i odrubljivanjima glava su rašireni. Eto, u tom vrtlogu zla nađoh se prije više desetljeća, kada sam pisao za jedan Američki tjednik. Nakon što su me agenti vojne hunte uhitili i bez suđenja zatočili u vlažnu, prljavu tamnicu, bez hrane i kontakata željeli su mi slomiti duh. Ali pjesnički duh nije lako slomiti, dokazaše to prije mene mnogi pjesnici slaveći slobodu ne samo perom nego i djelom. Tako mi duše, tada pomislih, život je prolazan samo je duša vječna. Da skratim priču, jedan španjolski fratar, budista i djevojka iz pokreta za slobodnu Burmu me oslobodiše. Iz Naypyidaw-e krenusmo džunglom prema području Karenni State da nas suborci djevojke prebace u Thailand. Hvala Bogu, ubrzo nas preuzeše dva bivša časnika američkih specijalnih postrojbi, jedan bijaše ogroman, medvjeđi širokih ramena i šaka punih ožiljaka, a drugi sitan kameno tvrda pogleda i građe, onaj prvi bijaše hrvatskog podrijetla, iz Hercegovine, pokoj mu duši (jedan od suosnivača legendarnih SEAL Team Six)… Nažalost nisam ga slušao da u džungli moram gledati dolje, a ne gore, jer to nije staza snova već staza smrti, i stadoh na zamku za medvjede, što bijaše omiljena zamka vojne hunte. Koja je na taj način sprječavala izbjeglice na bijeg prema oslobođenih područjima. Bolovi bijaše nezamislivi, i tada mi stari budista zavije ranjenu nogu širokim mirišljavim listom stabla ‘života’ (kako zovu to stablo) i noga mi utrne a bol nestade, kao da dobih najsnažniju injekciju morfija.
(Zar to nije dokaz da drveće liječi ne samo dušu nego i tijelo čovjeka i daje čovjeku život?! Zrak bez kojeg nema života.)
Ukratko stigosmo na slobodno područje. Bivši američki marinac, Richard, inače hrvatskog podrijetla, bijaše u prijateljskim odnosima, Semper fidelis, sa karizmatičnim plemenitim herojem, Eubank. Inače, također bivšim časnikom američkih specijalnih postrojbi. (Danas zaređenim kršćanskim svećenikom) , koji je pokrenuo Free Burma Rangers. Ne jednom sam citirao njegovu moćnu poruku, sa nadom da će je čuti vođe slobodnog svijeta: “We are not neutral, no way. Neutrality always favours the oppressors.” Kao i snažnu poruku američkog ratnika za slobodu: Fight for the world that we want to live in.
Poučna poruka vukovarskog heroja. Sve što možeš je ostati čovjek bez obzira što će tko o tebi reći i kako će te gledati. Najgore je kada se proda obraz i duša i onda očekuje da sve može biti kako je i bilo. Ostani svoj bez obzira na sve, nikada ne prodaj ono u što vjeruješ i što te vodi naprijed. Možda će u početku takav izbor boljeti i smatrat ćeš da si krivo odlučio ali nakon nekog vremena shvatit ćeš da tu nema dvojbe. Samo treba ostati čovjek. A američki ratnik dodaje: Thank you to all those who gave their lives that we might live free!
Zašto citiram ratnike? Jer ratnici i pjesnici su povezani nevidljivom uzvišenom niti – i jedni i drugi spremni su žrtvovati živote za slobodu.
Eto dragi ljudi, to je kratka priča s životnom poantom. Vjera pokreće ljude, ali ona iskrena vjera časnih ljudi, koji su spremni žrtvovati živote za slobodu i ljubav, a ne lažna ‘vjera’ farizeja i farizejki, kojima vjera služi kao odskočna daska za osobni financijski uspjeh – sve za vlasti i novac, pa i dušu. Kada vidimo koliko ima ratova, gladi , laži, bahatosti koje pokreće pohlepa, pomislimo kako izliječiti čovječanstvo? …Muzika i poezija rađa u čovjeku ljubav, a ljubav je lijek protiv svih bolesti, pa i bolesti svih bolesti – POHLEPE .
Što povezuje čovjeka i Svemir-‘song of the Earth.’
Tako mi duše, priznajem, eto, dragi ljudi, Pošteno je opet priznati ponajprije zbog vlastite savjesti. Niti za jedan članak, bolje napisati poruku, nikada nisam primio niti lipe, uvijek vođen svjetlošću ljubavi, a što je dokaz da je pisano zaista iz dubine duše. Nitko nije bez grijeha, bezbroj puta priznah da sam u životu znao griješiti možda čak i više nego oni koje kritiziram. I to je dobar put prema spoznaju vlastita Ja. Jer ne zaboravimo da nema većeg neprijatelja za čovjeka od samog sebe. Još u mladosti napisah u zbirci poezije, posvetu čovjeku – Kritika bez samokritike opija vlastiti Ego do mjere bolesne egomanije. Ako Saborski zastupnik, ima slobodu izbora, e onda i građanin ima pravo na slobodno pisanje i mišljenje, jer to je bit demokracije, u suprotnome imamo diktaturu kao u Myanmar-u. Jer sve ostalo je malodušje, pesimizam i predaja –a predaja je opijajući koktel za autokrate.
Ima ljudi koji nezadovoljno uzdišu kada je zima i kiša vapeći za Suncem, pa opet kada se nadviju teški oblaci, poput neke mračne zavjese nad pozornicu života, a gusta magla lijeno puže oko nogu statista, opet plaču za Suncem. A eto kada se opet pojavi zlaćano Sunce u svoj svojoj punini opet ne valja, sada je prevruće , e pa kako udovoljiti ljudima, vjerovatno se pita Sunce, kao i mudra magla. Eto dragi sanjari, sve je u ljudskom umu, kada uvjeriš samog sebe da magla djeluju umirujuće za ljudski um, da kiša zalijeva žedne duše, da Sunce djeluje ljekovito za um, dušu i tijelo brzo ćeš pronaći svoju stazu snova, jer – Samo u suživotu s Prirodom čovječanstvo može opstati .
Tek kada nas kušnje bace u duhovnu pustinju, shvatimo da je ljudska duša Sveto vrelo iz koje ljudski um utažuje žeđ za životom.
Dakle sanjari moji, tko šljivi lukave, dvolične i pohlepne političare i političarke i općenito pohlepne i bezosjećajne ljude glasaj za ljubav.. I ne srami se otvoriti srce jer kad otvaraš vrata svog srca cjeli svijet je tvoj prijatelj.
Joan Baez ~ 500 Miles
