MALI ŽENSKI RAZGOVORI S NAŠOM GRETOM THUNBERG, STUDENTICOM HANOM MATOVIĆ KOJA VOZI MONOCIKL KAKO BI SKRENULA PAŽNJU NA KLIMATSKE PROMJENE U SVIJETU TE POTAKLA MOĆNIKE DA RAZMISLE O PROMJENAMA SUSTAVA
Sustav koji je potpuno konzumeristički ne može živjeti dobro sa zdravim okolišem
Bežte ljudi ide ženska na jednom kotaču! To je parafraza na reakcije ljudi kada su prvi puta vidjeli automobil u Zagrebu. A na jednom kotaču studentica prve godine studija biologije Hana Matović. Hanu su tako zamijetili brojni ljudi, a ona vozi na jednom kotaču kako bi privukla ljude da se cijeli sustav promijeni radi dobrobiti klimatskih promjena. Ova mlada i samosvjesna žena pandam Greti Thunberg putuje na jedenom kotaču upravo zato da upozori one koji ne čuju vapaj prirode. No, čujmo što je Hana imala za reči.
Gordana Igrec
Odakle ljubav prema jednom kotaču?
Ljubav prema jednom jednom kotaču se javila isto tako u Samoboru na CUFUSU cirkuskom uličnom festivalu. Organizira Udruga CIR kulutra gdje sam ja aktivna.To je skupina cirkuskih artista, a ja sam aktivna kao koordinator volontera. K tome imamo jednom mjesečno po ljeti radionice za djece. To su radionica cirkuskih vještine. Djeci je to načelno zabavno. Super im je probati to što nisu imali priliku probati doma.
Tko Vas je naučio voziti se na jednom kotaču?
Naučio me voziti volonter na CUFUSU. Bila sam stara 10 godina ili 11 godina. Ja sam svoj nabavila rabljenog od tipa kojeg sam upoznala na CUFUSU, ali načelno se nabavljaju na internetu. To je najveći monocikl na tržištu i ima 36 inča. Nije me strah voziti se na monociklu. Eventualno na prometnicama. Rabljeni sam platila 200 eura. Preko internet se može naručiti za 30 eura.
Ima li još tako mladih entuzijasta koji su se odvažili za monocikl?
U Rijeci su još dvoje koji voze monocikl i u Samoboru djevojčica od 11 i njezin brat i onaj čovjek koji je mene naučio voziti monocikl.
Kako okolina reagira na Vaš monocikl?
Ljudi se većinom čude i uvijek se nasmiju na ulici i često čujem komentar da gdje mi je drugi kotač?
A kako se Vi osjećate pri tome?
Osjećam se dosta slobodno i osjećam kao da letim.
Koje ste gradove proputovali i posjetili na jednom kotaču?
Za sada ne toliko puno, ali cijelu Slavoniju proputovala sam na monociklu prošle godine; od Osijeka do Samobora. Taj put je trajao nekih pet dana. Za to vrijeme doživjeela sam tri toplinska vala i jedna oluja, dakle, u tih pet dana.
Gdje predahnete od vožnje monocikla?
Odsjedam većinom u šumama i uzela sam vreću za spavanje. Put bi bio drastično skup da plaćam smještaj svaki dan.
Što kažu vaši roditelji?
Moji nisu oduševljeni time, jer ih je strah za mene, ali su mi podrška.
Što ste si isplanirali za ovu godinu?
Ove godine sam odredila rutu od Prevlake do Iloka u 50 dana.
Koliko godina ste preko monocikla aktivni u borbi za spas okoliša?
Već pet godina se bavim klimatskim aktivizmom. Vladajuće i širu javnost educiramo o klimatskim promjenama i zaštiti okoliša, a kroz aktivizam želimo potaknuti vladajuće na promptnu reakciju, te tražimo od njih da se emisije od stakleničkih plinova i CO2 smanje i da se prestane ulagati u fosilnu industriju posebno u LNG terminal kod Krka, jer je plin isto fosilno gorivo.
Koji su Vam profesionalni planovi za skoriju budućnost?
Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Zasigurno ću se nastaviti baviti zaštitom okoliša. Ne vjeruujem previše, ali svejedno se ne prestajem boriti. Ako ja neću onda neće nitko utjecati na promjenu svijesti kod političara. Hrvatska obala se praktično prostituira za masovni turizam. Sustav koji je potpuno konzumeristički ne može živjeti dobro sa zdravim okolišem.
U kakvom svijetu biste voljeli živjeti?
U svijetu gdje čovejk nije tumor i ne uništava sve pred sobom! Fascinantna je tolika količina mržnje u ovom svijetu. Kod životinje mržnja nije prisutna. Možda je čovjek egoističan.
Do kojih vrijednosti najviše držite u životu?
Prije svega do shvaćanja drugih ljudi i tuđih postupaka, a s druge strane kada ljudi vide jednu malu travku iz koje niče novi život vidim da nije sve izgubljeno.
Kako ste si posložili prioritete?
Zapravo mislim da je sve jednako važno i da sve treba biti u jednoj homeostazi.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Moram priznati da je to onaj Hrvat u meni. Volim si popiti espresso, vožnja monociklom i volontiranjem u raznim udrugama. Ovisno u kojem sam gradu U Osijeku u Plantaži bavim se ekologijom i dobrobitim zajednice od ekologije do pomaganja starijim osobama.
Volite li čitati ili posječivati kina ili kazališne predstave?
Knjigu dugo čitam jer imam disleksiju i disgrafiju pa to onda traje, traje.
Volim, ali na žalost ne tako koliko bih voljela, jer je svijet postao jako brz.
Koji Vam je moto u životu?
O životnom motu nikad nisam razmišljala, ali možda, zašto ne?
Nije toliko poznato, ali Vi izbjegavate tehnologiju Vi star-mlada duša…
Poznajem par ljudi ali nisam aktivna u komunikaciji. Moram priznati da odbijam tehnologiju. Zato što mislim da se vrlo lako potroši i ono malo vremena, a svijet ima toliko novosti. Meni se osobno ne prate tisuće ljudi na društvenim mrežama koji se predstavljaju kao idealni.
Kako se osjećate kao volonter koja je na monociklu „digla veliku prašinu“?
Ponekad više, ponekad manje dobro. Iskustva od volontiranja sakupljam. To su iskustva koja će mi kasnije u životu biti itekako korisna.
