Dobro slikarstvo je dobar čovjek. Chagall je rekao – dobar čovjek ima pravo napraviti lošiju sliku, ali loš čovjek ne može naslikati dobru sliku!
Miroslav Pelikan
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Frane Radak, autor iznimnog i nadasve sugestivnog opusa brojnih ciklusa ulja na platnu i crteža, kombiniranih tehnika na papiru, čest i uspješan izlagač na mnogim izložbama, nedavno je aktivno zakoračio u devedesetu godina svoga plodnog života kontinuirano slikajući u svom zagrebačkom atelijeru. Razgovaramo sa slikarom okruženi nizom novih slika.
Gospodine Radak, još malo pa devedeset? No i dalje predano slikate.
Da, početkom godine ušao sam u devedestu godinu. Slikam kontinuirano, slikam cijeli život.
Nedavno sam se sjetio jedne rečenice Pabla Picassa, tada je bio, tu negdje, u ovim mojim godinama. Rekao je: “Šteta, šteta, dolazi mi kraj, a još imam puno za reći u slikarstvu.” Ta mi se njegova rečenica jako dopala.
Ovih dana, danas, slikate u atelijeru.
Apsolutno. Svaki sam dan s mojim cvijećem u atelijeru. Ostao sam vjeran mojim motivima. Cvijeće je konstantno preda mnom. Volio bih ovdje imati vrt, sadio bih samo cvijeće i blitvu. Osim cvijeća zanimaju me i aktovi. Imam jedan model s kojim radim. Aktovi su brzi crteži. Spomenuo bih i motiv, pogled iz atelijera, pogled na niz malih kuća u Trnju koje okružuju zgradu, gdje sam u atelijeru ja na vrhu, na devetom katu.
Slikate rado i portrete.
Poznajem nekoliko zanimljivih osoba koje ja volim portretirati. Ne mogu svakog čovjeka portretirati. Izrađujem portrete na svoj način. Spomenuo bih da sam radio i nekoliko autoportreta.
Osobitost Vašeg slikarstva jest snažni, intenzivni kolor.
Uvijek sam smatrao da je slikarstvo čudesno iznenađenje. Nekada je bitan crtež, a nekada kolor, ali kada se nađu zajedno, onda je najbolje.
Što to niste stigli naslikati?
Ja sam entuzijast. Sjećam se svojih studentskih dana kada sam zavolio Cezannea, Matissea, Picassa i mnoge druge i njihove strasti prema slikanju do kraja života.
Što je po Vama dobro slikarstvo?
Dobro slikarstvo je dobar čovjek. Chagall je jednom rekao – dobar čovjek ima pravo napraviti lošiju sliku, ali loš čovjek ne može naslikati dobru sliku.
Što mislite o aktualnoj likovnoj produkciji?
Slabo obilazim izložbe, mada mislim da mladi ljudi jako jure. Slikarstvo nije izmišljeni parni stroj, slikarstvo je nasljeđivanje. Cezanne, Matisse, Picasso, još uvijek su moji očevi.
Kada ćemo u Zagrebu vidjeti Vašu retrospektivu?
Intenzivno se priprema jedna manja retrospektiva u Centru za kulturu Peščenica, moglo bi biti u šestom mjesecu.
Za kraj pitanje, niste nikada osjetili umor od slikanja, zamorenost motivima?
Ne, nikada. Oduševim se, kada vidim vani, na polju, dva tri cvijeta, srce mi zaigra.
Što je još novo u atelijeru?
Nedavno me, doista, uzbudila lubanja jednog vola. I to sam naslikao. Lubanja vola je također tradicionalni slikarski motiv. Ona je više kiparska forma s malo boje.
