POVODOM SVJETSKOG DANA NAPUŠTENIH ŽIVOTINJA
Gordana Igrec
Za svojih 13 godina koliko postoji na planetu Maja srednje veliki pasić težak 24 kilograma (uvijek se važe kod veterinara) nikada nije zalajala! To tumačimo tako što je bila maleno crno čupavo klupko koje je njezina današnja vlasnica Štefica iz Plančićeve vile na Šalati pronašla kod Kvatrića kako je sklupčana pored jednog muškarca okruženog psićima, a koji svira i pjeva na sav glas i tako zarađuje za život. Odmah je to malo crno klupko izloženo pogledima prolaznika uzela sebi na dlan i pod ruku, te je odvezla sebi u svoj dom.
Tako je Maja bila spašena od života na ulici. U moj život je ovaj Bundaš kako ja zovem Maju jer ima gustu crno-sivu dlaku ušla tiho prije devet mjesei kada sam i ja došla živjeti kao podstanar u vilu od Štefanije Subašić. Nakon par tjedana Maja mi je stavila svoje šape na moja koljena i tako mi zahvalila što sam je ja hranila sa delicijama i mazila jer je jako mazna. Njezina nenanmetljivost i to da nikada ne laje nego strpljivo čeka posramljuje ljude i uči ih njezinim vrlinama, a njezino crno, bistro oko pronosi svijetom istinu. Iako je danas starčica još uvijek k’o beba sa obje šapice ležući na podu zagrli svoju zdjelicu i jede hranu. Tako radi od malena. Danas je Maja moj prijatelj koji me uči strpljivosti i istonoljubljivosti u kojoj se zrcali kao i u maloj Elici i mačku Micku o kojima će još biti riječ, Božje stvorenje koje ima dušu i koja razumije čovjeka te ga voli i vjerna mu je više nego čovjek njoj. Čak mi se i smije. Inače, izrasla je u pravog urbanog pasića koji se zna ponašati u svim prilikama i u knjižnici i u ljekrani. Prostodušno pristupa svakome psu i svakom čovjeku čekjaući da svi primjete njezinu ljepotu i dobrotu te je počnu po lijepoj glavi maziti. Maja sve podnosi bez brnjice kod veterinara. Injekcije, čišćenje analnih žlijezda, kod frizera za pse: iščektavanje, šišanje i kupanje. Odmah do nje u Štefičinu stanu živi mala Elica mješanka debeljuškasta sa repićem kitnjastim poput vjeverice teška 14 kilograma i stara 14 mjeseci. Ona je pas čuvar i laje na sve živo i neživo glasajući se visokim C koji para uši, a kada netko dođe u kuću od straha pobjegne ispod stola ili kreveta. Do sada nismo uspjele napraviti psihoanalizu nad njom (ali ja ću se potruditi vidjeti uzroke njezine anksioznosti). Inače,proždrljiva je kao i Maja, ali za razliku od Maje ne umije čekati već halapljivo guta hranu. Uz put rečeno obje se motaju uvijek oko stola kada je i ručak i doručak i večera unatoč hrani za pasiće koju imaju u svojim zdjelicama. Elica, iako jako temperamentna je plaha i nježna, te se brzo primiri. Inače je znatiželjne prirode iako se od ljudi sklanjai vjerna je jedino Štefici i meni. Voli Maju i uvijek je zove da idu van na dvorište stalno je njušeći. Najsimpatičnije ju je čuti kada pije vodicu iz zdjelice kako glogoće i kada se rasprostre isto kao i Micko u njihovoj košari po podu pa spava zajedno s Majom. Micko je mačak donesen sa Hipodroma koji ima crnu dlaku kao ugljen i zelene prekrasne oči. Uglavnom, Micko po noći skita po kvartu, a po danu drijema u velikoj košari namijenjenoj Maji i Elici-Srdelici (kkao je ja zovem) sklupčan i to po 12 sati bez prekida. Tu i tamo znade šapom ošamariti Elicu koja ga je dugo ganjala i nije mu dala mira dok Štefica nije Elici koja je najpametniji pasić uz Maju na svijetu objasnila da Micka ne smije ganjati. I sada su prijatelji. Dapače one mu ustupaju veliku košaru, ali mu i popiju svo mlijeko koje dobiva. Micku to ne smeta, jer je mršavko i malo jede i malo pije, a spava u košari ili predući na prsima vlasnice Štefice baš kao i Elica koja s lakoćom skače na krevet kojeg je svega izgrizla, svoju posteljinu dok je bila jako mala i razigrana, pa po noći i grije Šteficu po leđima i zajedno s Majom budi Šteficu neka ih pusti van na piškinje i na veliku nuždu. Tu su točne k’o švicarske urice. Uvijek oko 6 sati u jutro. Elica je jako mazna i samo se okrene na leđa čekajući da je se mazi što ja s veseljem volim raditi i razgovarati s njom. I Maja i ona od veselja kada me čuju da dolazim „štrpću nogicama“ a ovaj zvrk od Elice se okreće poput ringišpila od radosti. Od kada su svi troje Maja, Ela i Micko ušli u moj život ništa nije kao prije. Uvijek ih dođem pozdraviti kada idem svoje poslove obavljati i objasniti im da to tako mora biti u ljudskom svijetu, jer dok me dugo nema Elica na mene laje i kori što sam je ostavila. A ja je nikad neću ostaviti niti Maju dok ću Micka ostaviti Štefici, jer joj je najprivrženiji. Kada netko sa strane gleda tu družinu tada bi mogao reći da je doista na Štefičinoj adresi na Šalati suživot životinja i čovjeka uspio. Jer se Štefica kao i ja brinemo ne samo da su zdjelice uvijek pune da se ide kod doktora za životinje nego da tim stvorenjima Božjim pružamo ljubav i razumijevanje čuvajući se međusobno od ljudskog zla koje vreba na ovom obezglavljenom svijetu.
