MALI ŽENSKI RAZGOVORI SA NEKADAŠNJOM UREDNICOM „ZDRAV ŽIVOT“ U VJESNIKU, A SADAŠNJOM UREDNICOM ČASOPISA ZAŠTITA, NATAŠOM GAJSKI KOVAČIĆ
Jedino mi je žao kada prolazim kraj te naše oronule zgrade Vjesnika iz koje je iscjeđen sav život
Gordana Igrec
Novinari jednih od najboljih novina na ovim prostorima Vjesnika razišli su se po svijetu k’o rakova djeca. Urednicu „Zdrav život“ diplomiranu novinarku Natašu Gajski Kovačić rođenu Zagrepčanku pronašli smo danas kao glavnu urednicu časopisa Zaštita. S njom smo poćakulale o tome koliko je „vode prošlo ispod mosta“ od kada se Vjesnik ugasio i što se sve od tada dogodilo u njezinu životu, razgovarali smo za Male ženske razgovore o današnjem novinarstvu, o njezinim hobijima, slobodnom vremenu kako ga provodi i nakon toliko godina zamijenile uloge. Jer sam ja pisala za „Zdrav život“ u Vjesniku kod Nataše Gajski Kovačić. Bivši Vjesnikovci bacite pogled u naše male razgovore. Vjerujem da nećete požaliti.
Od kada ste radili kao novinarka u Vjesniku?
Kao novinarka sam u Vjesniku radila od 1996. do 2012.
Jeste li bili dok „Titanik“ nije potonuo? Dakle, do samog kraja?
Da, bila sam u Vjesniku do samog kraja; i onda kada smo se nadali da se još može spasiti i onda kada smo išli na Markov trg u prosvjed za Vjesnik i onda kada smo shvatili da je stvarno kraj. Mi smo pripremili cijelo izdanje Nedjeljnog Vjesnika koji u konačnici nikad nije tiskan. Sjećam se da me u petak popodne nazvao urednik i rekao da Nedjeljni Vjesnik ne ide u tisak i da je doista kraj.
Bili ste urednica Zdravlja. Kako to?
„Zdrav život“ je bila jedna od rubrika, tzv. ‘laga’ u Nedjeljnom Vjesniku koji je u to vrijeme bio najčitanije izdanje Vjesnika. Teme o kojima sam i sama pisala i uređivala ih bile su vrlo raznolike: od nutricionističkih savjeta, preko zanimljivosti iz znanosti i aktivnih načina provođenja slobodnog vremena, do naprednih inovativnih medicinskih zahvata i terapija. Ta je rubrika bila nešto što me i osobno interesiralo, tako da sam je sa zadovoljstvom radila.
Čime se danas bavite?
Imam svoju tvrtku, zajedno sa dvojicom kolega – Konfa Media koja se bavi izdavaštvom i organizacijom konferencija. Izdajemo časopis Zaštita, koji je namijenjen security industriji i časopis Svijet osiguranja za financijski sektor. Konferencije koje organiziramo su vezane uz različite vidove sigurnosti poput sigurnosti gradova, sigurnosti prometa, sigurnosti financijskih institucija, cyber sigurnosti, dronova, nadzora javnih površina, zaštite kritične infrastrukture, civilne zaštite, vatrodojave i zaštite od požara i slično. Također, osim svojih konferencija pružamo i tehničku podršku u organizaciji seminara i konferencija, uglavnom za institucije i lokalne zajednice, kao i neke security tvrtke.
Nedostaje li Vam novinarstvo?
Novinarstvo mi ne nedostaje jer zapravo nikada ni nisam izašla iz novinarstva, samo sam promijenila teme o kojima pišem. Dok sam u Vjesniku uz zdravlje pratila i socijalnu tematiku, danas su u fokusu mog novinarskog rada uglavnom teme vezane uz upravljanje krizama, rad javnih i hitnih službi, cyber sigurnost, ali nađu se tu i druge teme.
S ove distance gledano je li se novinarstvo srozalo i postalo senzacionalističko?
Mislim da danas gotovo i nema kriterija kod objave vijesti. Uz to, čini se nema ni redaktora i lektora. Vijesti se ‘štancaju’ kao na traci, nema provjera, važno je samo biti prvi s objavom. Mnoštvo toga što se objavi su loši prijevodi, a da ne govorim o tome da naslovi nerijetko uopće ne odražavaju ono o čemu se piše u tekstu. S obzirom na takav način plasiranja vijesti i novinarska struka nije na nekom pretjerano dobrom glasu. Čini se da je to današnja novinarska realnost, što ne znači da još uvijek ne možete naići na kvalitetan novinarski uradak.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Pokušavam ne povrijediti druge i biti fer u odnosu s drugim ljudima. Cijenim iskrenost, prezirem licemjerstvo.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Na biciklu, rolama, u čitanju, gledanju SF i krimi serija. Volim ići na koncerte i u kino.
Volite li čitati i što najviše?
Čitanje me opušta i omiljena mi je aktivnost. Dosta brzo čitam i u prosjeku pročitam po knjigu tjedno. Najviše volim čitati znanstvenu fantastiku i trilere. Uz to, obožavam čitati stripove. Najdraži pisac mi je već godinama Stephen King, volim njegov način na koji čitatelja uvodi u svoje svjetove.
Volite li kuhati?
Kuhanje mi nije na listi top aktivnosti koje volim raditi, ali je nešto što radim gotovo svaki dan, tako da…
Kako ste u životu posložili prioritete?
Dovoljno vremena za obitelj i sebe i fleksibilno radno vrijeme. Nekad to fleksibilno radno vrijeme doduše može biti i zeznuto kada recimo pogledaš na sat, pa vidiš da je ponoć, a ti još uvijek radiš. No ne žalim se.
Održavate li veze sa svojim kolegicama iz Vjesnika?
Da, s nekoliko njih s kojima sam se povezala i koji su mi i prijatelji a ne samo bivši kolege.
Nedostaju li Vam ta vremena?
I da i ne, dobro se prisjetiti nekih lijepih stvari, ali nekad treba okrenuti i novu stranicu u životu. Jedino mi je žao kada prolazim kraj te naše oronule zgrade Vjesnika iz koje je iscijeđen sav život.
