DJELO IVANA MEŠTROVIĆA PREPOZNATO KAO SPOMENIK KULTURE BIT ĆE PREDSTAVLJENO NA ARTMARKOVOJ PROLJETNOJ AUKCIJI
Ana Petričić Gojanović
Nakon što su u protekloj godini Jesenska, odnosno Zimska aukcija, aukcijske kuće Artmark izazvale izniman interes javnosti, nova sezona trgovine umjetninama kreće 19. ožujka i to u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade Zagreb. Proljetna Artmarkova aukcija ponudit će osamdeset i jedno pomno selektirano i pripremljeno djelo likovne umjetnosti od modernizma do poslijeratne umjetnosti, raspona procijenjenih vrijednosti od 200 € do 65.000 €.
Ovdje možete pogledati Katalog Proljetne kolekcije !
Djela u selekciji reprezentiraju kulturnu scenu hrvatske likovne umjetnosti kroz prošlo stoljeće, pri čemu posebno treba istaknuti djelo Ivana Meštrovića “Kapitel”. Slavni hrvatski kipar čija se 140. obljetnica rođenja obilježila i velikom retrospektivnom izložbom u Klovićevim dvorima, predstavljen je djelom “Kapitel”. Iako djelo nije najskuplje u selekciji svakako je zanimljivo i nešto “drugačije”. Naime, djelo se nalazilo u povijesnim zbirkama Petra Meštrovića i zatim Silvestra Meštrovića, a upisano je kao kulturno dobro pod brojem 340 u Registar pokretnih kulturnih dobara, rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Split, od 8.11.1988. Ovo je samo jedan od 4 napravljena kapitela koji su bili zamišljeni za posjed Kaštelet, točnije za crkvu Gospe od Dobrog Savjeta na Crikvinama. 2 od 4 kapitela nalaze se u zbirci Muzeja Ivana Meštrovića.Meštrovićev “Kapitel” procijenjen je na 15.000 € – 25.000 €.
Na Proljetnoj vas aukciji očekuje i ekskluzivno djelo jednog od ključnih predstavnika modernizma i postmodernizma u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća, Krste Hegedušića. “Jutro”, djelo koje je izlagano na brojnim izložbama od Nizozemske i Njemačke, preko Bruxellesa, Beograda i Milana do Moderne galerije u Zagrebu, procijenjeno je na 20.000€ – 35.000 € i svakako predstavlja izvrsnu investiciju.
Ni treća Artmarkova aukcija neće se održati bez djela jednog od najznačajnijih hrvatskih umjetnika, Vlaha Bukovca. “Djevojka se odmara”, djelo nastalo u Bukovčevoj najboljoj, praškoj fazi, riječima povjesničarke umjetnosti i kustosice Biserke Rauter Plančić “izvrstan je primjer slikarova fascinantnog umijeća da dočara apartnost dame koju portretira, ljepotu njezinih ruku i bjelinu prozračne haljine koja joj rasvjetljava brigama zamoreno lice.” Ovo iznimno djelo procijenjeno je na 45.000 € – 65.000 €.
Selektirana je i manja kolekcija od četiri djela Emanuela Vidovića od kojih su dva izuzetna prikaza Vidovićeve omiljene Chioggie i Venecije. Oba su djela procijenjena na 25.000 € – 35.000 €. Valja spomenuti i ostala istaknuta imena hrvatske moderne koja se nalaze u selekciji Proljetne aukcije, kao što su Vladimir Becić, Ljubo Babić, Mato Celestin Medović i Milivoj Uzelac, a licitirat će se za čak tri djela Frane Šimunovića od kojih se ističe “Kamenjar” s procjenom 3.000 € – 5.000 € . Djelo uvijek intrigantne Nives Kavurić-Kurtović “Nanosi trajanja” procijenjeno je na 8.000 € – 14.000 € , “Pinije” Ljube Ivančića na 4.000 € – 6.000 €, “Parka” Alberta Kinerta na 2.000 € – 4.000 €, a “Tragovi” Slavka Kopača na 600 € – 900 €.
ZANIMLJIVE PRIČE IZA IZNIMNIH DJELA NAJVEĆIH HRVATSKIH UMJETNIKA
Meštrovićev Kapitel, „izgubljeni“ Bukovac i Vidovićev skriveni dragulj na Proljetnoj aukciji
Proljetna Artmarkova aukcija, koja će se 19. ožujka održati u Smaragdnoj dvorani hotela Esplanade Zagreb ponudit će osamdeset i jedno pomno selektirano i pripremljeno djelo likovne umjetnosti od modernizma do poslijeratne umjetnosti, raspona procijenjenih vrijednosti od 200 € do 65.000 €.
Iako sva djela za koja će se licitirati na Artmarkovoj proljetnoj aukciji na najljepši način reprezentiraju kulturnu scenu hrvatske likovne umjetnosti kroz prošlo stoljeće, među njima valja istaknuti tri važna djela ; “Kapitel” Ivana Meštrovića, „Ponte Sant’Andrea (Chioggia) Emanuela Vidovića i „Djevojka se odmara Vlaha Bukovca, iza kojih stoje i sasvim posebne priče.
Nastao oko 1940., kao jedan od 4 kapitela koje je Meštrović zamislio za nedovršenu kapelu Gospe od Dobrog Svita, Kapitel je rađen kao skulptura ronde-bosse, sa svih strana ukrašen anđeoskim licima. Jedna od priča kaže da su Meštroviću kao inspiracija zapravo poslužila lica njegove djece u različitim godinama, što bi moglo biti i točno s obzirom na to da je cijeli projekt u Kašteletu zamišljen kao duhovno i obiteljsko utočište. Kao dio nedovršenog projekta Kašteleta, kapiteli nikada nisu dobili priliku biti postavljeni zbog događaja u Drugom svjetskom ratu te društveno-političkog ozračja u Splitu 1941.-1942. Kapitele je ostavio na brigu preostaloj obitelji, točnije bratu Petru, s kojim je dijelio i gradio kompleks u Kašteletu. U svom kratkom i posljednjem posjetu Hrvatskoj nakon 17 godina, 1959., Ivan Meštrović daruje kapitele svome bratu. Nakon smrti Petra Meštrovića, kapiteli su ušli u dugo razdoblje pravnog i vlasničkog postupka, da bi 2005. godine konačno bili dodijeljeni pravom vlasniku i nasljedniku, ponovno ušavši u zbirku nećaka Ivana Meštrovića. Nakon 85 godina od nastanka, ovo iznimno djelo povijesti i jedinstvene vizije genija Ivana Meštrovića traži novu kolekciju.
Iznimni prikaz marine na slici Ponte Sant’Andrea (Chioggia) , Emanuela Vidovića, vraća nas 100 godina unatrag u trenutak njezina nastanka. Naime, riječ djelu iz jednog od prvih ciklusa umjetnina nastalih nakon Prvog svjetskog rata u novom splitskom ateljeu u koji se slikar preselio 1919. godine. Vidović je to umjetničko djelo predstavio na svojoj praškoj samostalnoj izložbi u rujnu 1923. godine, o čemu svjedoči carinski žig na pozadini slike, danas star 100 godina. Slika postaje dio zbirke dr. Špira Srećka Perišića, uglednog sarajevskog i splitskog odvjetnika, koji je bio i slikarov dobar prijatelj, ali i mecena mnogim drugim dalmatinskim umjetnicima. Nakon njegove smrti, umjetnina je ostala u njegovoj obitelji, a sada je nakon cijelog stoljeća prvi put izložena i ponuđena tržištu umjetnina kao jedan od najvećih Vidovićevih skrivenih dragulja.
Praško razdoblje Vlaha Bukovca, donijelo nam je neka od njegovih najboljih ostvarenja, a uz maniru i stil, desetljeće između 1903. i 1914. poklapa se s njegovim najpriznatijim razdobljem portretiranja. Naslikana 1909. godine u Pragu, kako je sam Bukovac htio “uklesati” svojim potpisom, Djevojka se odmara prikaz je divizionističkog slikarskog stila, koji Bukovčev pristup postimpresionizmu podiže na najvišu razinu. Iako je ovaj portret naslikao u svom praškom ateljeu, zanimljivo je da se vrlo lako prepoznaje atmosfera Dalmacije i “potreba za svjetlom” u njegovom opusu. Svjetlošću i bojom Bukovac nas vraća cavtatskim krajolicima, što ne čudi budući da je Bukovac u ljeto 1909., prije nego što se vratio u svoj praški atelje, živio u Dubrovniku i Cavtatu. Nakon njegove smrti slika je ostala u zbirci njegove kćeri, Ivanke Bukovac-Javorsky o čemu što je zabilježeno i u izvrsnoj Bukovčevoj monografiji Vere Uchytil-Kružić iz 1968. godine. U isto vrijeme Bukovčeva se kći odlučuje vratiti u Cavtat, a djelo „Djevojka se odmara“ smatra se izgubljenim više od 50 godina. Cijelo stoljeće od svog nastanka, ovo se djelo po prvi put izlaže u Hrvatskoj, a do 19. ožujka 2024. može se razgledati i u Artmarkovoj galeriji na Strossmayerovom trgu 5, kao i sva ostala djela koja će se ponuditi na Proljetnoj aukciji.
