U nizu motiva koje je aktivno i izrazito namjerno koristio u svom predanom slikarskom radu, slikar Peter Weisz, rado je odabirao i težak, specifični motiv straha, tako vidljiv, gotovo opipljiv na njegovim sugestivnim slikama
Miroslav Pelikan
Strah čovjeka, grupe, brojnih skupina pa i naroda, oduvijek je prisutan, od samoga početka ljudske povijesti. Strah vjerno, odano i bez ikakvih rezervi prati čovjeka cijeli dan, cijeli život, cijelu povijest, uvijek je pored čovjeka u raznim veličinama izazivajući tegobe i nevolje, bol i patnju, smrt i kraj.
Weisz ističe posebnost i stalnu prisutnost straha u povijesti čovjeka i država, ratova i razdobljima mira.
Strah je toliko očit, vidljiv, snažan, nezadrživ, nitko mu se ne može oduprijeti jer strah se nikoga ne boji, on nema protivnika, strah je samosvojna, neusporediva pojava.
Strah se najbolje opaža na licu, mimika govori o njegovoj neposrednoj blizini, osjećamo ga i vidimo u gestama, tako osebujnim i prepoznatljivim.
Peter Weisz oslikao je fragmente duge povijesti čovječanstva jer svugdje i uvijek, u svakom dobu, postajalo je jasno i mučno osjećanje straha.
Strah se provlačio kroz ljude, kroz narode, kroz epohe kao nevidljiva, nepodnošljiva i teška bolest.
Na slikama Petera Weisza susrećemo taj duboki i nezaboravni isjećaj, osjećaj koji smo svi iskusili, drugi i znatno više, dublje, nepovratno, zauvijek.
