SVIM ŽENAMA SRETAN MEĐUNARODNI PRAZNIK ŽENA, 8. MART
Ne možeš kupiti nebo i toplinu sunca
Gordana Igrec
Slikaricu Janicu Šterc inače diplomiranu pravnicu po zanimanju nije potrebno znalcima posebno predstavljati. No, za one koji ne stignu pratiti izložbe, a vole umjetnost dobro bi došlo da zavire među retke Malih ženskih razgovora gdje će se oplemeniti svijetom boja slikarice Janice Šerc. Ništa vam drugo više ne padne na pamet osim stihova Đorđeta Balaševića: „Unesi malo ludila, dodaj svijetu malo boje“. Koraknimo zajedno u svijet boje Janice Šerc!
Gdje ste rođena?
Rođena sam u sisačkoj bolnici, a odrasla na ravnici, u selu Martinska Ves desna, smještenom da desnoj obali Save tridesetak kilometara nizvodno od Zagreba i desetak kilometara uzvodno od Siska, u skromnom seoskom domu uz svoja dva mlađa brata.
Od kada slikate?
Od svoje 15. godine živim u Zagrebu, gdje me majka dovela za ruku u mali stanić na Jurjevskoj i pokazala mi put do škole. Tu sam završila Školu primijenjene umjetnosti, a potom Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu koji sam studirala izvanredno uz rad, da nebih trošila skromna sredstva mojih roditelja i da bi se i moj brat mogao školovati.
No, nama je ptičica šapnula da slikate cijeli život, zar ne?
Slikam cijeli život. Još kao mala crtala bih štapom u prašini na putu i dvorištu, na cigli, na svakom papiriću koji bih našla. Tijekom školovanja i poslije nastavila sam intenzivno slikati, tako da danas imam status umjetnika, članica sam Hrvatskog društva likovnih umjetnika.
Što Vama znači slikarstvo?
Slikarstvo i slikanje je moj život – slikam i pišem kako živim i dišem, a živim i dišem kako slikam i pišem. Gotovo da nema dana da ne primim kist u ruke. Čak i onda ako doma dođem i u kasne sate.
Koje slikare cijenite?
Volim francuske impresioniste. Vodi me impresija i boje. Slika je za mene svjetlo i sjena, trenutak. Ponekad netko zna pitati, je li to dovršena slika. Dovršena je onda kada osjetim da je to to.
U kojim sve slikarskim tehnikama se izražavate?
Slikam u svim tehnikama. Volim akvarel, ponekad vodi prepustim da me vodi, a ponekad čvrsto držim kist i vodim boju tamo gdje ja želim. Slikam uljem tijekom ljeta, a zimi ponekad i akrilnim bojama. Često uhvatim tuš i ugljen, jer ugljen je tako mekan, suptillan, lako podatan, i omogućava mi da svjetlom i sjenom izrazim svoje osjećaje. Zato volim i pastelu, slikam suhom pastelom. Imam u ateljeu tri stola. Na jednom je pribor za slikanje uljem, na drugom pastela, a na trećem slikam akvarele. To je moj svijet, svijet boja i ja u carstvu boja.
Koliko ste do sada imali izložaba?
Do sada sam imala 137 izložbi slika od kojih 53 samostalne izložbe. Moje cjelovito umjetničko djelovanje sadržano je u 27 cjelovitih slikarskih serijala, od kojih sam 8 poklonila voljenom gradu Zagrebu. U jednoj reportaži HRT 1, prozvali su me najzagrebačkijom slikaricom, jer danas ne postoji gotovo niti jedan slikar koji toliko, i s toliko ljubavi slika gradske vedute, od onih poznatih do manje poznatih. Slikam ga u svim godišnjim dobima, s puno vedrih boja ili toniranjem samo jedne boje, s puno ljudi i silueta, tramvaja, golubova, kakav i je moj grad.
Do kojih prioriteta držite u životu?
Budim se i liježem s molitvom i zahvalom. Zahvalna sam na blagoslovu i daru slikanja i koristim taj dar. Volim osjetiti medij na kojem se slikarski izražavam, u glavi posložim kompoziciju i pustim da me kist i boje vode. Ponekad je slika gotova za tili čas, a ponekad je danima promatram i radim na njoj, čak i kad je objesim na zid znam je ponekad vratiti na štafelaj i još nešto čarobirati kistom po njoj.
Jedno standardno pitanje: odakle crpite inspiraciju?
Moja inspiracija. Rađa se sa zrakama sunca, sa crvrkutom ptica, nalazim je modrom nebu, u kapljicama rose i romorenju kiše, nalazim je u dobrim ljudima, prijateljima, anđelima. Riječju i stihovima obogaćujem svoje slike, a slikama obogaćujem svoje pjesme; pjevam i slikam o ljepoti, dobroti, radosti, zajedništvu i ljubavi.
Imate li uzore u slikarstvu?
Već sam spomenula da volim impresionizam i francuske impresioniste. Voljeli su slikati rijeku i vodu, odraze u vodi. I ja volim vodu, na obali rijeke Save sam i odrasla, i volim slikati vodu i odraze u vodi. Volim njihovu svjetlost, kolorit boja. Taj spoj realizma, naturalizma i impresije. Volim Impresiju Oscara-Claude Moneta, volim njegove Lopoče. Volim Bulevar Monmartre Camille Pissarroa. Za Pissarroa je Cezanne jednom rekao: “On je čovjek od kojega treba tražiti savjet pomalo poput Boga“.
Što vas može u trenutku taknuti da sve poteče iz Vas poput pjesme…
Ah, ta impresija i impresionizam, u riječi i na djelu, povezani su i sa mojom najdražom slikom „Ja sam s vama“, ulje na platnu 60x20cm, godina 2011., iz Serijala Ivan Pavao II, moja privatna zbirka. Slika prikazuje Ivana Pavla II, koji je zaštitnik mojeg doma i obitelji, kako sa štapom šeće planinskim puteljkom u omiljenom mu Castel Gandolfu. Dok sam slikala njegov izraz lica željela sam da mi se nasmije. Molila sam ga da mi se nasmije, do te mjere da sam se rasplakala i suzama miješala boje i ugledala sam njegov nasmijani izraz lica koji me gleda umilnim pogledom, punim blagoslova. Da, i danas me sa slike gleda i čuva mene i one koje nosim u srcu.
Kada se vrednuje Vaš slikarski izričaj, gdje Vas smjestiti?
Gdje me svrstati? Moje cjelokupno slikarstvo stvaralaštvo, kao i moj život i životna postignuća ujedinjeni su u tvrdnji i riječima koje je izrekao poglavica iz Seattlea: “Ne možeš kupiti nebo i toplinu sunca“.
Do kojih vrijednosti držite u životu?
Moje životne vrijednosti. Molim Gospodina, da me pouči da se i dalje radujem malim stvarima, da mi da snage da prihvatim i podnesem sve ono što mi stavi pred mene, da mi da snage da promijenim sve što mogu na bolje. Da hodam malim puževim koracima, da pritom nikoga ne gazim, ne omalovažavam niti ne vrijeđam, da mi dozvoli da se sagnem i da kleknem, da me podigne kada posustanem, da me vodi umjerenošću i poniznošću i osjetljivošću na patnju drugih, da čuva moje najmilije da dozvoli da mi oko radošću sjaji i osmjeh na licu nijemi mi uvijek bude.
Koje vam je najveće životno postignuće?
Moje najveće životno postignuće je majčinstvo.
Vi niste samo slikarica. Vaš je izražajan raspon puno većih razmjera…
Ilustriram, crtam, slikam, pišem, održavam slikarske radionice, ponekad i male školice slikanja – slikam kako živim i dišem, živim kako slikam i pišem. Mnoge slike darovala sam u humanitarne svrhe, sudjelujem u humanitarnim akcijama, radionicama i likovnim kolonijama, jer radost je dijeliti, koliko daš tolikom imaš. Ako ljubav dajemo i dijelimo i živimo je, onda je ljubav svuda oko nas, i mi je dobivamo i primamo. Dobro je činiti dobro. Što više damo to više imamo. Slobodnog vremena nemam. Ja sam umjetnica s osmjehom na licu, radosti u srcu i vjetrom u kosi – živim ljubav.
Volite li čitati?
Volim čitati. U zadnje vrijeme manje čitam beletristiku, a više edukativnu popularnu psihološku literaturu, koja potiče sreću i pozitivno mišljenje, mentalni trening. A knjigu koju sam već mnogo puta pročitala i čitati ću je ponovo, i po više puta, je I vječno pjevaju šume, Vjetar sa planine, Trygvea Gulbranssena. Zašto? To štivo čitam s užitkom u jednom dahu, vidim ta visoka stabla crnogorice što se penju put neba da im ni vrhove ne vidiš, čujem i slušam vjetar u granama. Bliski su mi i ti ljudi, puni osjećaja i emocija, vrijedni, pošteni, posvećeni, vjerni, požrtvovni.
Koju su Vam profesionalni planovi za budućnost?
Moji profesionalni planovi u bližoj budučnosti. Slikati i slikati, i crtati. Slikam neke nove zagrebačke vedute večih formata. Pripremam jednu novu veliku izložbu koja će biti u Mimari, kada bude obnovljena od potresa. Predbilježena sam za izložbu još prije zagrebačkog potresa, a kako je zgrada i danas još u obnovi, nemam datum, ali slike pomalo pripremam – zahtjevne su i kompleksne – moje zagrebačke impresije.
