Premijera povodom 100. obljetnice Puccinijeve smrti: WESTERN U „ZAJCU“
Milena Jerneić
Djela Giacoma Puccinija, posebice njegove „La Bohème“, „Tosca“ ili „Madama Butterfly“, među najizvođenijim su operama i danas u svijetu. Međutim, njegova „Djevojka sa Zapada“ („La Fanciulla del West“) , jedno od njegovih najsloženijih djela, praizvedena u njujorškoj Metropolitan Operi 1910., ostala je nepravedno u njihovoj sjeni. Tako je i u Rijeci, gradu duge i bogate tradicije izvođenja Puccinijevih opera, do danas izvedena samo jednom, četiri godine nakon praizvedbe, 1914. U tadašnjem Teatru comunale izvela ju je gostujuća operna družina iz Italije. Od 1946. godine kada je ustanovljena riječka Opera sa svojim ansamblom, „Djevojke sa Zapada“ više nije bilo na opernoj pozornici HNK Ivana pl. Zajca. No, na nju stiže u srijedu, 28. veljače 2024. kao operni spektakl pod dirigentskim vodstvom maestra Valentina Egela i u režiji Giorgia Suriana.
„U godini obilježavanja 100. obljetnice smrti velikog talijanskog skladatelja“, kako ističe ravnatelj riječke Opere Dražen Siriščević, „nismo posegnuli za naslovima koji će se po konvenciji izvoditi u gotovo svim opernim kućama. Tražili smo poseban adut. Na pozornici „Zajca“ predstavit će ga veliko ime riječkog, hrvatskog i svjetskog kazališta Giorgio Surian. Uz sopranistice Gabrielle Mouhlen i Anastasiju Bodlyrevu u alternaciji te tenora Ivana Momirova, on će, u alternaciji s Robertom Kolarom, biti šerif Jack Rance, ali, po prvi put, i redatelj ove operne predstave.“
„Kritika je složna da je to najzrelije Puccinijevo djelo. Priča „Djevojke sa Zapada“ odvija se u tipičnom western ambijentu punom surovosti, raskalašenosti, razbojništva, kocke i umorstava. Rudarsko mjesto gdje vlada borba za opstanak i preživljavanje, mijenja ljude i u nekima budi ono najgore, a kod nekih pak ono najbolje. To su nostalgični ljudi, daleko od svojih obitelji, koji sanjaju i nadaju se boljoj budućnosti. Puccini kroz tu borbu dobra i zla šalje poruku iskupljenja, podcrtavajući na prvome mjestu čistoću i dobrodušnost glavne junakinje koja ljubavlju osvaja zajednicu“, kaže redatelj i jedan od interpreta Giorgio Surian.
Snimio: Dražen Šokčević
Uz njega i maestra Egela autorski tim čine scenografkinja Paola Lugarić Benzia, kostimografkinje Kristina Komadina i Karla Kučić te oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. Asistent dirigenta je Matija Fortuna, asistent redatelja Dražen Siriščević, a asistentica scenografkinje Mateja Ozmec.
U solističkoj su ekipi i Marko Fortunato, Luka Ortar, Erol Ramadanović, Lovro Matešin, Krešimir Škunca, Saša Matovina, Dario Dugandžić, Marin Tuhtan, Josip Švagelj, Sergej Kiselev, Stefano Surian, Darko Matijašević, Slavko Sekulić, Lorena Krstić i drugi.
Prigodom raskošne njujorške praizvedbe prve opere ikada skladane za Metropolitan Operu, priče o Americi napisane za Ameriku, za dirigentskim je pultom bio Toscanini, velike operne zvijezde Enrico Caruso, Emmy Destinn i Pasquale Amato pjevali su glavne uloge, a Puccini je, sam u svojoj loži, pratio izvedbu.
Libreta napisanog prema drami Davida Belasca “Djevojka sa Zlatnog zapada”, ova western priča događa se tijekom kalifornijske zlatne groznice 1850-ih . No, prostor ljudskih snova i nade u bolju budućnost pokazuje se prostorom nesmiljene borbe. Saloon Polka, bar glavne junakinje, omiljene Minnie, mjesto je susreta aktera te krhke zajednice. Mnogi se bore za njezinu naklonost, uključujući i šerifa, a ona ljubav pronalazi u strancu koji je ušetao u saloon. Međutim, mogao bi to biti ozloglašeni razbojnik…
Puccini je uspio stvoriti portret zajednice pune nade i srušenih snova, operu o ljubavi i iskupljenju kroz suptilno i odvažno pisanu glazbu, partituru prožetu profinjenim lirskim nitima. Puccinijeva orkestracija u ovoj operi osobito je poznata po svojoj složenosti i inovativnosti. Umjesto svojih prepoznatljivih, uglavnom romantičnih, impresivnih arija i dueta, stvara po jednu dugu, neprekinutu scenu za svaki čin i orkestraciju kojom odjekuju i utjecaji Puccinijevih francuskih impresionističkih suvremenika, Debussyja i Ravela.
Posebna veza Puccinija i Rijeke
Budući da se premijerom „Djevojke sa Zapada“ riječki HNK Ivana pl. Zajca pridružuje glazbenom svijetu u obilježavanju 100. godišnjice Puccinijeve smrti, podsjetimo i na posebnu vezu Puccinija i Rijeke. Puccini je oduvijek omiljeni skladatelj i dobar znanac riječke operne publike i to ne samo zbog brojnih svojih u Rijeci izvođenih djela. Naime, publika ga je upoznala i prigodom njegova osobnog posjeta Rijeci 1895. godine. Riječke novine „La bilanca“ su krajem ožujka 1895. objavile iznimno zanimljivu vijest o pismu kojim „slavni maestro Puccini“ najavljuje svoj dolazak na riječku premijeru opere „Manon Lescaut“ krajem travnja. Vijest je, naravno, ushitila Riječane. Međutim, Puccini se nije pojavio. Predstava je osvojila publiku i danima se izvodila. A kada to više nitko nije očekivao, u Rijeku je stigao Maestro. Bilo je to u subotu, 4. svibnja. Na kraju predstave skladatelj je bio obasut kišom cvijeća, uz bučne ovacije, dok se istodobno dijelio letak s epigramom u njegovu čast. Pred zastor je pozvan čak 34 puta, a na izvedbi dan poslije 30 puta. Prije odlaska iz Rijeke, omiljeni je gost potaknut veličanstvenom dobrodošlicom Kazalištu predao pismo zahvale svima koji su ga podržali u gradu koji, kako je napisao, „nije štedio pohvala i počasti“.
Međutim, Puccini nije ostao samo lijepa uspomena, već su Riječani i nakon toga u svom gradu redovno gledali i slušali njegova djela. Godine 2024. gledat će, nakon točno 110 godina, „Djevojku sa Zapada“, ali ovoga puta u vlastitoj produkciji.
