Miroslav Pelikan: ARHIVA
Gospodin Ferdinand, Ferdo, tako su ga svi zvali, preminuo je lako i neki bi rekli, posve neopravdano bezbolno, u svome domu u 93. godini, u Strmoj ulici na broju 21.
Gospodin Ferdo cijeloga je života bio vezan za policiju, od žandarmerije u jednom sustavu, preko redarstva u drugom, do struktura organa gonjenja u trećem te tajnih službu u četvrtom sustavu društvenih poredaka na ovim prostorima.
Ferdo je svima znao govoriti kako je policijski posao, primarno zanat koji se mora izvanredno svladati kako bi čovjek postao majstor a Ferdo je bio velemajstor.
Poznata je bila i anegdota kako je Ferdo s lakoćom uspostavljao kontakte i odlično surađivao s pojedincima koje je po volji zakona progonio u bivšem sustavu.
Ferdo bi znao i reći, zakon je jedno a ljudi su drugo. Za njega je zakon i provođenje zakona bilo iznad svega, prvenstveno iznad pojedinaca, grupa, naroda.
Ferdo je bio u svom dugom radnom vijeku umirovljen nekoliko puta, točnije dva puta. Prvi puta s pedeset napunjenih godina života kada se osobno osjećao najbolje, no zakon je zakon i drugi put u 78. godini, ali samo formalno jer je i dalje vrlo marno pleo mreže svojih službi.
Zadnjih desetak godina svoga života, Ferdo se u potpunosti povukao iz javnosti, posvećujući se sređivanju nezamislivih količina različitih materijala, od bilježaka, snimaka, iskaza, fotografija o mnogima u svojoj osobnoj arhivi, tiho je pomalo ustrašeno šaputala ta ista javnost.
Bilo je opće poznato kako Ferdo o svakom stanovniku države posjeduje barem jedan redak, posve benignog karaktera ili pak zloćudnog.
Ferdina smrt, po nekima, značila je kraj malignog emitiranja raznolikih signala iz tajne arhive, dok su drugi opet smatrali kako je on svoje bilješke, na vrijeme, uredno prepustio onima koji su za njih najviše platili ili uopće ponudili… … …
Možete pročitati cijelu priču Miroslava Pelikana – ARHIVA !
