Skip to content

P. Pavlović: Tko je komu ljepotu podario

Zima je isplela bijelu kapu južnohercegovačkim vrhovima

Pero Pavlović

    Siječanj broji posljednje dane. Do nedavno snijeg nije zabijelio neumske krajolike, čak ni najviše brdske vrhunce. Iako se temperatura u zaleđu spuštala daleko ispod ništice, trava po livadama raste kao u toplo doba godine. Tu je i koji cvijetak koji će preživjeti zimske hladnoće. Lišće s hrastova još nije posve otpalo. Priroda odaje sasvim drugu sliku u odnosu na vrijeme prije desetak godina. Nije to samo slučaj na ovim prostorima.

Klimatske promjene

    Svjedoci smo globalnih klimatskih promjena. Gledamo na televiziji izjave svjetskih stručnjaka o mogućim pojavama u prirodi koje nisu baš optimistične. Neobične prirodne pojave događale su se postupno, a sada je to učestalo i neočekivano. Nije to samo slučaj s temperaturnim paradoksima  nego promjene dolaze iz dubine zemlje, mora i s neba. Sve se to prenosi na ljude, u njihova srca i duše, na države, sustave i saveze. Ili redoslijed ide u suprotnom smjeru? Sve dosadašnje kulture i civilizacije spominju postojanje Boga, ili nekoga božanstva, ili neku natprirodnu silu, ili je na djelu zabrana vršenja vjerskih obreda, što opet uključuje ime Božje. Današnji zapadni liberalni svijet ne zabranjuje vjeru. On istinsku vjeru u Boga izobličuje te je želi pretvoriti u vjeru u čovjeka koji posjeduje materijalno bogatstvo, vlast, moć i slavu. Nije zabranjeno vjerovati, ali ovo stanje čovjekova duha ”ni vruć, ni hladan” je najgore moguće stanje. Ovo stanje je opasnije od komunističkog ateizma. Zato se na ovim našim prostorima najviše održala vjera u Boga jer su čvrsto vjerovali i u komunizmu i u drugim neprijateljskim sustavima. Kada bi hrvatski narod iskorijenio bar teške psovke  i hule koje vrijeđaju Boga, kakvo bi duhovno i materijalno bogatstvo zadobio! I otklonio teško prokletstvo psovke. Jednom teškom psovkom baciš prokletstvo na svoju obitelj i cijelu zajednicu. Kada bi se psovka pretvorila u blagoslove, gdje bi nam mjesto bilo? Zaokupljen tim mislima putujem iz Neuma u Gradac. Pogled mi leti prema bijelim vrhuncima planine Žabe. Najviši vrh Sveti Ilija obukao blistavu bijelu togu. Ujednačeni oblaci donijeli prve  ovogodišnje pahulje u neumsko zaleđe. Gradačko polje blista u snježnoj bjelini visibaba. Jesu li ljepše visibabe ili snijeg? Tko je komu poklonio svoju bjelinu? Ili je uzajamna privlačnost urodila nebeskim darom ljepote, čistoće i nevinosti? Galanthus nivalis, latinski je naziv za običnu visibabu. U nas raste oko 20 vrsta visibaba. Svaka ljepša od ljepše. Svoju bijelu cvjetnu glavicu pognule zemlji. A tek visibaba kraljice Olge na poluotoku Kleku i Gradcu, buket cvjetnih imena krasi svojim imenom! Legenda kaže kada su Adam i Eva protjerani iz proljeća Edena  u zimu pustoši, sažalio se na njih jedan anđeo  i počeo  bijele pahulje snijega pretvarati  u visibabe. Ovaj cvijet nazivaju i zvono  Svijećnice. Naime, na blagdan Svijećnice Gospin kip bi se kitio visibabama, simbolom čistoće i nevinosti. Evo nas u jednom prekrasnom svijetu čiste bijele ljepote. Taj svijet slika je nebeske ljepote. Ona nam obasjava dušu svojim bogatstvom. Ona nas vraća u našu prolaznu stvarnost ali ukazuje na put u nebo. Uhvaćen u splet tih zemaljskih i nebeskih slika saznajem za jedan događaj.

See also  Dirljiva glazbena priča i preporuka: Mark Rainey

    Nekome je na radost, a nekome nije do smijeha. Spominjem ga se jer je sastavni dio života. Moje poznavanje prirode vezano je za struku, a opet sve to vezano je za list u kojem objavljujem svoje tekstove. No, jedna usputnica! Predviđena novčana sredstva koja Dom zdravlja Neum dobiva od odgovarajuće institucije  za tekuću godinu ni prilično nisu dovoljna za pružanje zdravstvenih usluga neumskim pacijentima i turistima. Ta siva  stvarnost, za razliku od ove pjesničke simfonije, dira moju savjest. Nisam pravednik i ne dijelim lekcije, poštujem sve ljude i njihovo dostojanstvo. Odavno se javlja ovaj problem i kada bi se riješio ne bi nikome naškodio. Dugo vremena odricao sam se nekih svojih novčanih primanja i prava da bi ustanova u kojoj sam radio uredno djelovala i pacijenti mogli uspješno biti liječeni. Nadam se da će ovaj problem biti uspješno riješen uz pomoć dobrih ljudi  u Neumu i u višim tijelima vlasti. Ova teška stvarnost ima i svojih svijetlih trenutaka. Spominjem ih se  iz razloga kako bi bili zapamćeni jer ovozemaljske knjige  nisu uvijek objektivne i istinite. Zavisi tko ih piše. Prije desetak godina grupacija Actualidad  iz Madrida nagrađivala je pojedine ustanove u Bosni i Hercegovini za prestiž i kvalitetu rada. To je nagrada koja se dodjeljuje u mnogim zemljama svijeta. U našoj okolici nagrade su dobili: Akademija likovnih umjetnosti Široki Brijeg i Dom zdravlja Neum. Od srca mi je drago za obje nagrade. Dvoumio sam se je li to zaslužio Dom zdravlja, ali sam bio radostan i ponosan na sve naše osoblje. Akademija je ovaj događaj najsvečanije obilježila. I to mi je bilo drago, jer su nam dali moralnu potporu i vjerodostojnost. Pokušavao sam kontaktirati s nekim osobama u inozemstvu da nam isposluju barem u pisanoj formi obrazloženje nagrade, ali nisam uspio.

Putovanje kao inspiracija

    Na nagradu se u Neumu zaboravilo prije nego se o njoj saznalo. Da ovaj događaj ne bi otišao u zaborav podulji tekst o tome objavio je Večernji list. Djelatnici Doma zdravlja na tome su zahvalni. Ovaj tekst smišljan je na putovanju od Neuma do Podžablja, a napisan po povratku u Neum. Ostalo je još nekih pjesničkih trenutaka koji će jednom naći svoje mjesto na bjelini papira. Nalik visibabi i snijegu.  Oni će biti iskra za nova nadahnuća  i nove teme kada jednom, ako Bog da, tunel kroz Žabu dobije ime po njenom najvišem vrhuncu. Jer, po Tinu, ”za let si, dušo, stvorena”. 

See also  Najbolja osveta je ljubav prema sebi

Izvor: Večernji list, BiH