Osječki Tjedan bajki ispunio sva očekivanja! Treba li reći: Ushit kod publike i pohvale kritike – ne treba niti spominjati!
Boris Markuš
U organizaciji Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, po treći puta je manifestacija Tjedna bajki u osječkom Dječjem kazalištu održana od 10. do 14. siječnja, a mali i veliki gledatelji mogli su pogledati tri gostujuće i dvije domaće predstave. Po svemu viđenom, raduje kada gledalište puca po šavovima i gdje se traži mjesto više da bi se pogledao program.
Sve ulaznice za Tjedan bajki u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića su rasprodane – glasila je obavijest razmijenjena ili prenesena putem medija. Zbog velikog interesa publike bila je to teška, gotovo nemoguća misija, doći do komadića papira koji vam otvara vrata za prvi kontakt s čarobnim svijetom kazališta! Zahvaljujući susretljivošću djelatnika, uspjeli smo pogledati sve predstave. Zahvaljujemo, i bilježimo se sa štovanjem. Suradnja je bila na nivou. Kako smo nedavno pisali o predstavama, nećemo se ponavljati. Osvrnuti ćemo se na one koji su svoj život, unatoč svih prepreka i nedaća, odlučili posvetiti kazalištu za djecu i mlade. Njihov entuzijazam, radost stvaranja i kreativnost, dok sve rade srčano s ljubavlju, marljivo i naporno, predano i posvećeno, publika prepoznaje i nagrađuje dugim aplauzom i ponavljajućim dolascima na predstave. Samo se takvim pristupom stvara publika za budućnost.
Današnje su predstave ponešto drugačije u odnosu na originalne priče, jer je interpretacija drugačije postavljena. Jednostavno, ide se u korak s vremenom. Ipak, rad u kazalištu zahtijeva komunikaciju s odraslima i djecom. U mnogo čemu treba znati prilagoditi predstavu djeci kako bi se osjećali ugodno gledajući predstavu. Posebice ju valja znati emocionalno približiti kako bi na koncu uspjeli zadržati gledateljevu pozornost. Na prvu možda to izgleda kao jednostavna zadaća, no u direktnom kontaktu sa zahtjevnom publikom, baveći se i socijalnim temama, priča mora imati čvrstu podlogu. Za kazališnu umjetnost podjednako su važni izvođači kazališnih predstava kao i gledatelji. Čini se da sadašnje kazališne predstave teže da budu emocionalno poticajne, da indirektno pružaju poduku te da prikazuju stvarne životne probleme s kojima se djeca suočavaju i da na kraju nađu rješenje za te probleme. Humor je također važan dio dječjeg kazališta.
Djeca predstavu razumiju i doživljavaju na svoj način
Nećemo otkriti toplu vodu kada kažemo da je u teatru važan timski rad. Kada ga nema, to se vidi na završnom rezultatu. Kako bi predstava polučila uspjeh treba imati dramaturgiju, kostim, scenografiju, pokret, svjetlo i režiju. Zoran primjer iznesenim tvrdnjama je jedna od najomiljenijih i najpopularnijih predstava “Mi se vuka ne bojimo”, koja je na repertoaru Dječjega kazališta neprekidno od 2006. Kazališna družina “Ivana Brlić-Mažuranić” iz Slavonskog Broda s njihovom predstavom Petar Pan podsjetila je da odrastanje ne znači nužno da se moramo prestati igrati i kako nikada ne smijemo izgubiti “dijete u sebi”. Klinci i klinceze zdušno su sudjelovali kroz ples, pjesmu i zabavu. Zanimljivo je bilo i gostovanje Gradskog kazališta Požega s predstavom “Mačka u čizmama”. Glavni lik je Mačka. U čizmama. A uz nju još dva mačka lutalice koji su kroz igru i različite izazove podučili krcato gledalište kako izbjeći sve potencijalne nevolje, ali i da se uz pomoć pravih prijatelja snovi mogu ostvariti. Nova predstava Sare Lustig iz Kazališta Virovitica u koprodukciji s Gradskim kazalištem Joza Ivakić Vinkovci “Bajka sva od šećera”, pozabavila se u lutkarskoj predstavi, kroz jednu od najpoznatijih bajki braće Grimm, važnosti negativaca u bajkama i što oni nose kroz priču. Manifestacija je zaključena svevremenskim lutkarskim mjuziklom “Zeko, Zriko i Janje”. Predstava koja je već ušla u legendu i postala bajka kojoj se raduju generacije mališana. Na repertoaru je neprekidno od 1958. godine, a nov život na sceni dobila je 2020. kada su u potpunosti obnovljeni kostimi i scenografija!
