VODITELJICA PROJEKTA BOOK&ZVUK AUDIO KNJIGA ZA SVE, POSEBNO ZA SLIJEPE OSOBE
Vjerujem u snagu žena
Gordana Igrec
Novinarka Ljubica Letinić koja je diplomirala na fakultetu Političkih znanosti rođena je Zagrepčanka. Imala je turbulentan profesionalan novinarski put i nakon mnogih nagrada i priznanja takoreći preko noći „završila je u bunkeru“ Hrvatskog radija. To je nije obeshrabrilo nego joj je dalo poticaj da se počne baviti prevođenjem knjiga za slijepe osobe i da popularizira knjigu zvukom za sve ljubitelje zvuka i pisane riječi, da izrađuje audio knjige u svojem projektu book&zvook. Niti nakon toliko godina nije posustala, oplemenila je ponovno radijski prostor i eter kao i cijelu zajednicu, jer se cijela jedna plejada ponajboljih dramskih umjetnika ostvarila kroz čitanja i interpretaciju književnih djela koje je odabrala novinarka Ljubica Letinić. Za Male ženske razgovore razgovarale smo o njezinoj profesionalnoj karijeri kao i o životnim vrijednostima do kojih drži ili o slobodnom vremenu kojeg gotovo da i nema, jer je stopila profesionalno i privatno i tako dala svojem životu dodatnu svrhu i smisao. Slobodno zavirite u osebujan svijet dipl.novinarke Ljubice Letinić. Vjerujemo da ćete otići bogatiji za još jedno iskustvo.
Kažite nam nešto o svojem osebujnom profesionalnom životnom putu: nagrade i priznanja, a potom „bunker“… Zašto?
Hvala vam na komplimentu. Meni se, ipak, moj profesionalni put ne čini toliko osebujnim. Prije je to neki tužan put koji je rezultirao mojim odustajanjem od novinarstva. Ono je formalno završilo tim HRT bunkerom, no probila sam izlaz na nekom drugom mjestu, a sebi sam ja novinarka i dalje. Istina je, moj profesionalni razvoj nije imao pravolinjsku putanju, nije sasvim standardan za poimanje novinarstva u užem smislu, no, ako shvatimo novinarstvo kao posvećenost nekoj temi, volju za potragom, znatiželju, pa sposobnost da primijetite, hrabrost da pitate i zaključite, riskirate, onda nikad nisam prestala biti novinarka. Uz diskretno koketiranje s tiskom i televizijom, za mene se može reći da sam se poskliznula o radio, ili bi bilo točnije reći o medij zvuka. Otkrila sam u tom prostoru izvor trajne inspiracije, pa nisam toliko patila što sam se na javnom radiju davno morala oprostiti s novinarstvom o kakvom sam sanjala na svojim novinarskim počecima, odvažnom i istraživačkom. Nisam u tom smislu patila čak ni onda kad su mi, nakon političke smjene 2015., na Trećem programu radija na kojem sam razvijala svoj osobni i profesionalni prostor slobode, ukinute sve emisije koje sam uređivala. Paradoksalno, moj istinski radijski život započeo je upravo tada kad sam bila ugašena na radiju za koji sam radila. Taj muk na HRT-u na neki je način omogućio da kasnije nastane book&zvook, projekt koji sam 2018. pokrenula s Lanom Deban. Lana i ja smo prije toga godinama surađivale na onome što je uvijek, ovako ili onako, bilo vezano zvukom.
Kako ste došli na ideju da snimate književna djela i tako pomognete najviše slijepim osobama, ali i oplemenite eter? (najnovije priznanje, koju riječ o tome)
Lana i ja smo sredinom prošlog desetljeća uočile globalni trend koji od onda trajno raste, a to su audio knjige. Srele smo se izbliza s produkcijom audio knjiga i mnogo ranije, s našim njemačkim kolegama s kojima smo na prijelazu milenija snimale dokumentarce. Komercijalno tržište audio knjiga u Njemačkoj odavno je bogato i živo, no Nijemci su u tome bili iznimka do pojave pametne digitalne tehnologije. Prije svih, biblioteke za slijepe snimale su knjige za osobe oštećena vida, te su biblioteke oduvijek zatvorene za javnost, njihova je produkcija regulirana posebnim protokolima koji ih izuzimaju iz obaveze prema autorskim pravima. Zbog toga je općoj populaciji pristup tom materijalu onemogućen. Komercijalna biblioteka pretpostavlja da je nadoknađen svaki autorski ulog. Pojavom pametnih mobilnih uređaja slušanje knjiga postaje krajnje praktično, više nema nosača zvuka, reproduktora, baterija, sve je u vašem mobitelu, na dohvat ruke, knjigu slušate u neočekivanim džepovima vremena, u praznom hodu, u vožnji, dok se rekreirate, obavljate kućanske poslove, pokušavate zaspati. Same smo počele slušati knjige i željele smo to praktično iskustvo, ali i nadahnjujuć doživljaj koji nam nude audio knjige, prenijeti u naš jezik. Bile smo svjesne, unatoč strahovitoj brzini kojom engleski jezik preplavljuje naš život, da treba snimati knjige i na jeziku poput našeg. Usudile smo se misliti da možemo snimati knjige, hrabrost za takav korak crpile smo iz tog našeg dugogodišnjeg iskustva na radiju i bogate tradicije koju smo u njemu upoznale i o koju se i danas oslanjamo. Njegujemo je kroz specifičan book&zvook produkcijski izraz. Tu našu predanost prema tome da isporučimo kvalitetu prenijet ćemo i u ediciji knjiga čije nas snimanje čeka u idućoj godini, a to je izbor naslova domaće suvremene proze u engleskom prijevodu za globalnu distribuciju.
Koliko ste knjiga do danas zvučno snimile? Molim Vas, nabrojite neke naslove.
Biblioteka book&zvook broji gotovo devedeset naslova. Jedna trećina tih knjiga nastala je u manjim produkcijama poput Radio Teatra Pavlice Bajsić,Teatra Pocco Locco, vodnjanske Apoteke ili izdavačke kuće Semafora Silvije Šesto. Neke audio knjige dostupne u aplikaciji book&zvook nastale su u ranijim nastojanjima, u predmobitelskoj eri, i srećom da je tako, jer zahvaljujući tim zadivljujućim pionirskim poduhvatima u tehnološko nevrijeme, mi danas imamo istinske dragocjenosti. Audio knjige u maestralnim interpretacijama glumaca kojih više nema. Ivica Vidović čita Antu Tomića, Pero Kvrgić Zorana Ferića, Mustafa Nadarević Sarajevski marlboro, kultnu knjigu Miljenka Jergovića. Nije teško pustiti ugodnom i lijepom glasu da vas odvede. Treba čuti Nebojšu Glogovca u meditativnom ritmu Valjarevićevog Koma. Nabrajam samo ono što book&zvook čini i riznicom. Same, snimile smo sve ostalo, šezdesetak knjiga iz naše je radionice. Volim sve one iz kojih jezik pjeva. A takvih je dosta. Mogla bih nizati, od Branka Ćopića i Vladana Desnice do Olje Savičevć-Ivančević i Magdalene Blažević.
Koji su vam profesionalni planovi za bližu budućnost?
To nije plan, već je moje nadanje, da će 2024. kod nas biti uzbudljiva za audio knjigu. Ako tako bude, pokazat će se da je naš plan od prije pet godina imao smisla.
Koje knjige Vi osobno najviše volite čitati?
Obožavam snimati književnost, no ja sam ljubitelj onoga što se zove non-fiction.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Kako se sama protiv sebe ne mogu sindikalno udružiti, svoje sam si slobodno vrijeme maksimalno uskratila. Da me možete čuti, čuli biste da se glasno smijem, ovako mogu samo napisati: hahaha.
Do kojih vrijednosti najviše držite u životu?
Do autentičnosti. I vjerujem u snagu žena.
Što Vas može razveseliti, a što rastužiti u životu?
Svašta me može razveseliti. Ljudi, djeca, talenti, stvari, pomaci, glazba, ideja, sama jedna riječ, svašta. Rastužuje me gubitak, ljudski gubici su mi bolni, moji privatni i oni civilizacijski.
Bez čega u životu ne biste mogli?
Volim more, ne živim uz more, ali čeznem za njim, maštam i nastojim da sam uz more kad god mogu biti, da ga gledam, prizori s mora i plovidba, malo me što umiruje kao more.
Što Vas može izbaciti iz takta?
Ako sam umorna, štošta me može momentalno živcirati, na tren ili dva. No, neko suštinsko izbacivanje iz takta… nije taj popis dug, sve je kraći. Nastojim biti u balansu.
