Pero Pavlović
BOŽIĆ U NEUMU, GRACU, HUTOVU I HRASNU
Bit ćeš blago
Umilno, malešno, blisko biće drago
U čilu čarobnu časku
U tanašnu pjevnu glasku
U zlaćanoj niski srca
Kad se tiha bajkovita noćca okruni u nuj
Ili spas – bit ćeš
Uzdanje, uslišenje, utjeha, utiha i mir
Kad nadošle zamke kobne uze ispletu
I teška riječ zapjeni srdžbom
I zavist zaviri u promisli i nagnuća
I srh zlica prostruji svim životnim porama
Ili svjetlo – bit ćeš
Iskra, žal, plam, svanuće
Kad iz tamne koprene bespuća putovi prosinu
I ruke se sklope na molitvu i prošnju
I naše tajne u riječi se razbokore
I koracaji prvi iznenadno nadođu
Ili vodilja zvijezda – bit ćeš
Putokaz, smjerokaz, miljokaz
Kad se porode novi vidici i pogledi
I kušnje prometnu u zebnje i slutnje
I novi dan navijesti iščekivanja i dvojbe
I iz zabrana i zauma pitanja se umnože
Evo, Riječ je tijelom postala
I nastanila se i uživila među nama
U blagu imenu tvoja duša, evo, blista
Neum, Gradac, Hutovo, Hrasno… humski kraj
Tvoja riječ pjesmu moju uzdiže u sklad
Dobro došao Mladi Kralju u ovaj mio svet kutak
