Na promociji
SVJETLOPISI ANTE JAŠA 1970. DO 2000.
Piše: Silvio Panović
U nakladi Foto kluba Kornat Kukljica-Zadar, Narodnog muzeja Zadar i Matice hrvatska, Ogranak Zadar, povjereništvo Kukljica, iz tiska je izišla monografija Zdenka Kuzmića „Svjetlopisi –Ante Jaša 1970 do 2000“. Urednik monografije je Vladimir Alavanja prof.
Zdenko Kuzmić, prof. rođen 1946. u Osijeku. Diplomirao je povijest umjetnosti i češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od zaposlenja pripravnika, pa sve do umirovljenja proveo je u Muzeju grada Zagreba na poslovima kustosa, direktora i muzejskog savjetnika. Nekoliko godina bio je predsjednik Hrvatskog fotosaveza. Svoju strast i ljubav prema fotografiji i istraživanju fotografske baštine najbolje je artikulirao kao autor u svojim knjigama: Vladimir Horvat, Vladimir Guteša – prvi fotograf Muzeja grada Zagreba, te kao koautor knjiga Majstori hrvatske fotografije, Zagrebačka fotografija i Zagrebačke ulice. Posebno treba naglasiti knjigu kojom je obilježio cijeli svoj rad u Muzeju grada Zagreba – Priča o gradu Zagrebu.
Autor je cijelog niza fotografskih izložbi i tekstova o fotografskoj umjetnosti u kojima je proučavajući život i fotografsko stvaralaštvo, osim vlastitih reminiscencija, iznosio uvijek brojne nepoznate činjenice koje najbolje oslikavaju vrijeme i okruženje u kojem su pojedini fotografi djelovali. Do sada je objavio veliki broj eseja, studija i kritika domaćih i stranih autora.
Ante Jaša majstor je fotografije i publicist rođen u Kukljici gdje je završio osnovnu školu. Srednju ekonomsku školu završio je u Zadru, a zvanje ekonomista stekao je na Ekonomskom fakulteteu u Splitu. Radni je vijek proveo u Kukljici gdje je radio u računovodstvu HUT Kukljica d.d od 1971 do 2000 godine kada odlazi u mirovinu.
Na području fotografije dijeluje od 1970 godine kada mu je djed i Amerike kupio prvu box kameru. Prvi počeci su bili u zadarskom fotografskom krugu. Od te 1970 godine obkjavljuje fotografije i tekstove.
Izlagao je na 27 samostalnih i 480 skupnih izložbi. Priredio je 210 skupnih izložbi drugih autora. Dobio je 60 nagrada i priznanja.Posebmno se ističe nagrada Tošo Dabac 2003 godine. Stekao je međunarodna fotografska zvanja: ARTIST-FIAP i EKSELENCIJA –FIAP, Američko fotografsko udruženje PSA“ Star i Majstor fotografije MF HFS Hrvatskog fotosaveza Zagreb.
Fotografije mu se nalaze u 55 knjiga. Objavio je 12 knjiga. Osnivač je i voditelj izložba fotografija „Otok i more“, „Sveti otok“, „otočni fotografi Zadarske županije“. Član je fotoklubova: Zagreb, Zadar, i Kornat Kukljica.
U knjizi „ Svjetlopisi-Ante Jaša 1970. do 2000. tiskano je 71 fotografija. Zajedničko obilježje svih njegovih radova, kao jedna od karakteristika je njihova kvalitete i osobnost, ispreplitanje je zanatskog umijeća i umjetničkog oblikovanja pa tako i fotografije.
Jedan od najdarovitijih autora tog razdoblja je svakako Ante Jaša koji u vrijeme kada naša fotografija traži nove puteve, u kojima umjetnost života prerasla u umjetnost izraza, stvara svoja djela. On nas međutim, iznenađuje množinom svakodnevnih prirodnih objekata koji su možda, neprivlačni s uobičajene točke gledanja, ali iz njihive strukture na malom području izvire bezbroj zanimljivih motiva, isprepletenih geometrizmom i prekrasnom stilizacijom.Donijeti ugođaj namjera je ovih fotografija čija poetska nota prožima svaki kutak slike prateći targove poticajne ljepote.
Vidimo da su slike Ante Jađe čvrsta likovna ostvarenja, morfološki jasna i izražajna. U Jašinim fotografijama je prije svega jedna ugoda, lijepo opisana, nadahnuta misao. Ona je opisana okom i kamerom fotografa ne samo opsežna fotografskog znanja već sa ljubavlju, kojom je gotovo prijateljski otkrio njenu dušu, potajno je spremajući u radoznalost vlastitog srca. Grad i selo i njegovi prostori, ambijenti namijenjeni pojedincu ili sjećanju na njega, svaki na neki način, kod svakog i u svakom vremenu, izazivaju svojim izgledom čuđenje.
Govorila je njegova kamera prisno i nenemetljivo, a svaki njen trenutak proveden u tim prostorima, čak i onda kada smo bilježio, zapravo odiše estetskom dokumentarnošću prepunoj čeznje, možda melankolije, ali i upozorenja na mogući gubitak.
Ja sam Antu upoznao na 1. izložbi otočnih fotografa u Arsenalu čini mi se 2007. godine. Do tada ga nisam poznavao niti sam išta znao o njemu. Od tada evo skoro 16 godina ja sam postao njegova desna ruka , najbliži suradnik u svemu od organizacije izložba do onog najobičnijeg plaćanja računa na banci ili kupovine bonova za mobitel.
Tko je Anti dao fotografski aparat u ruke napravio je nesvjesno pravu stvar.
Ta je naprava došla u prave ruke i u pravo vrijeme. Da ste mu kameru dali kasnije, recimo danas svi mi bili bi uskraćeni za sve ove divne fotografije koje se evo nalaze u ovoj knjizi.
Ante je neobično plodan u svemu čime se bavi: fotografijom, izložbama, izdavanjem knjiga. Ja to najbolje znam sve to prelazi preko mojih ruku. U svemu mu ja pomažem.
Što se tiče fotografija sve su crno-bijele. Pravi će fotografi reći: To je jedina prava fotografija. Najveći dio je iz rodne Kukljice iako ne nužno ono što on vidi moglo je biti u svakom Našem malom Mistu bilo gdje na otocima. To su ljudi, ribari, težaci, to su brodovi, mreže, more, običaji, jematva, pogrebi, vjerski običaji, ali i prazne kuće, domovi u kojima se još osjeća neka prisutnost.
Ono što su braća Brkan za Zadar to je Ante Jaša za Kukljicu ali i za sva otočna mjesta zadarskog arhipelaga. Zapravo savako bi mjesto bilo malo ili veliko trebalo i moralo imati nekoga kao Ante Jaša.
Što reći na kraju: Veliko mu HVALA za sve ove divne fotografije u ovoj knjizi koje ostaju kao vječno svjedočanstvo jednog vremena i prostora.
T.M.B.
