Miroslav Pelikan – FARMA
FARMA
FARMA 1
Marko B. nekako je ukočeno stajao u masi pored ceste. Svjetina je očekivala mrmoreći, dolazak uvažene ličnosti, valjalo ju je dolično pozdraviti razdraganim mahanjem, poklicima, sretnim licima.
Prije svečane kolone sredinom cesto prošlo je vrlo polako nekoliko vozila bez krova. Iz vozila su promatrale znatiželjne oči pripadnika posebnih postrojbi. Njihov je zadatak bio, kao i uvijek, uočiti potencijalnu opasnost za uvaženu ličnost u masi, koja je sada posve mirna, šutke pratila prolazak vozila.
Marko B. je u ovim trenucima s ugodnim osjećajem razmišljao o popodnevu koje slijedi. Morao bi danas presložiti preostale marke iz plavog albuma. Vjerojatno će stići ako bude dovoljno koncentriran i ako mu slušanje glazbe ne oduzme previše vremena. Smješkao se sve dok ga gruba ruka nije dotaknula po ramenu i prekinula njegovo razmišljanje.
-Što se ti smiješ, da ne kažem cerekaš, a kolona s uvaženim gostom samo što nije prispjela?…
Pročitajte priču Miroslava Pelikana: FARMA
