Skip to content

Otvorena izložba Marka Ledića u galeriji Gabrijel Jurkić

Izložba slika Marka Ledića otvorena je u petak, 27. listopada 2023. godine u umjetničkoj galeriji Gabrijel Jurkić u prostorijama Livanjske zajednice u Zagrebu (Ulica Hrvatskog proljeća 38/1)

Marko Ledić rođen je 1950. u Suhači pokraj Livna. Studirao je u Osijeku i Varaždinu. Slikarstvom se aktivno bavi 40 godina. Bezbrojne su skupne izložbe održane u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudionik je mnogih humanitarnih likovnih akcija u Hrvatskoj i inozemstvu. Mnoge slike mu se nalaze u privatnim kolekcijama u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Francuskoj i Kanadi. Sudionik je s dvije slike u donaciji, čija je namjena oplemenjivanje Veleposlaničkog prostora. Jedna slika resi sam ured veleposlanika u Bratislavi, a druga se nalazi u veleposlaničkim prostorima u Ženevi. Bio je žirirani i zapažen sudionik nekad poznate dražbe umjetnina nominiranih slikara putem HTV-a Zagreb, održane 9. ožujka 1991. godine. Dobitnik je diplome kulturnoumjetničkog Sabora Hrvatske.

Pogledajte video s otvorenja:

Čvrstoća slikarske gradnje i poetičnosti ugođaja osnovne su značajke slikarstva Marka Ledića. Svojevrsna racionalnost i lirski treptaj na prvi pogled ne idu zajedno, no u Ledićevom primjeru sjajno se nadopunjuju, jer kompozicijska odmjerenost potka je predanju slikara, prisutnom u istinskom posvojenju krajolika. Mjera u odnosu masa, nenametljiva egzaktnost u organizaciji prostora, usaglašenost planova, osnova su svake Ledićeve slike, koji uz jasnoću i preglednost inzistira na posebnosti atmosfere kraja, odnosno da prizor u svojoj punoj slikarskoj dorađenosti odražava trenutak, neponovlj momenat u izglednosti pejsaža koji ovisi i o raspoloženju autora. Iskaz na intrigantnoj granici poetskog realizma i dojma impresionizma nosi posebnu privlačnost, jer pejzaž je preobrazbom doveden u slikarski red, no istovremeno je podložen promjeni. Ledić bez sumnje polazi od klasičnog koncepta slike, načina koji traži veliku vještinu ruke, ali i sposobnost da se tehnička znanja uzdignu u prostore umjetničkog doživljaja i interpretacije. Ledića vještina nije zavela, kao ni što atraktivnost odabranog motiva nije ostala samo u svojoj vanjskoj pojavnosti. Krajolik je dakako slikan unutar svojih zemljopisnih koordinata, no sva se njegova izglednost otkriva i ispod prvog sloja promatranja u prepoznavanju sadržaja, poistovjećenog s dojmom i emocijama koju scena ljepote izaziva. Motivi Marka Ledića su slikoviti, ali ne efektivni s ponekom atraktivnom točkom. Zanima ga ukupnost rastlinja, arhitekture i voda. Šetao on kistom u okolici Varaždina, ulazio u njegovu povijestnost, pronalazio livade i pute u drugim dijelovima Hrvatske, zastao pred plitvičkim slapovima uvijek je zabilježio ljepotu na svoj način. U iskazu nema brzanja, čini se ni slučaja (ali ima igre) no slikarska površina ipak nosi fino pulsiranje, osjećaj lakoće kojom se u zgusnutosti plohe sluti transparentnost. U raznolikosti motiva ili u povremenim varijacijama na temu oblici u svojoj punini daju naznaku kromatskih pomaka, vidljivih u bogatstvu tonova odnjegovane boje, Ne teži Ledić tolikoj kolorističkoj raskoši koliko nijansiranju vrijednosti, prvenstveno zelenog. Gotovo je fascinantno koliko se suptilnih ¨koraka¨ boje može prepoznati na pojedinoj slici, koliko prividno i ¨nezahvalna¨ zelena boja ima muklosti i bljeskova, kako se približava plavom, smeđem, dobivajući Ako zelenim Ledić sugerira vitalitet prirode tada isto tako dragom bijelinom iskazuje njezin mir. Bijelo je činjenično bijelo na slici, no kao da je u njem skrivena čitava paleta. Bijelo je oplemenjeno ¨nevidljivim¨ kolorizmom, jer rezultat je slikarske redukcije, a ne tek nanošenje akromatskog snijega bez ¨siječanja¨ na sazvučju boja koja priroda nosi. Razna godišnja doba privlače Ledića no zima i sočnost zelenila na granici proljeća i ljeta ipak su najčešće donijeti. Različitu tvarnost pejzažnog Ledić dovodi do identičnog slikarskog taktiulteta – istina osjećamo i drveće u vodi i nebo, poneki kamen, no tretiranjem boje (kroz slikarsku geszu) kruto i prozračno postaje dio istog slikarskog svijeta. Marko Ledić je u temi pejsaža i ostvario svoj susret s umjetnošću, povezao klasično i svježinu svog likovnog iskaza, pokazajući da tradicionalno polazište ne isključuje prizvuk suvremenog senzibiliteta, dovevši djelo do istinske dojmljivosti¨.

¨Ledić poštuje klasične postulate slike, od kompozicije do zavidnog stupnja deskriptivnosti. No u red i sklad (koji ostaje kao mjera njegove logike slike) unosi neposrednost iskustva, duboku doživljajnost predloška, s odražavanjem u potrebitom vitalitetu prizora, snazi prirode koja nije tek izvanjska ljepota već je upućenost sadržajnom. Ne samo u hvatanju ugođajnosti određenog stanja ( iako je prenašanje atmosfere jedna od bitnih oznaka Ledićeve slike) već i razumijevanja da odabrani segmenti prirode u sebe uključuju i tijek vremena, a svojim karakterom ponekad dolaze i naprag simboličnog. Ledić često gradi sliku na granici monumentalnog i lirskog ¨strahopoštovanja¨ pred veličajnošću prirode i intimizma kojim motiv biva gotovo posvojen. Pa tada i sadržaj nosi svoje raspone. Usamljeno stablo, prostori koji se otvaraju u dubini slike, nemir neba, prostranstvo bjeline, isječci su prirode koji pričaju svoju priču. Ledić tu slojevitost sadržaja proizašlu iz jednostavnosti, i nije morao uključiti u direktnost slikarskog čina, jer ona je sastavnica uvjerljivosti likovne kreacije. A iskrenost pristupa i talent. Stanko Špoljarić

¨Najpresudniju ulogu u formiranju slikarstva Marka Ledića imao je bez sumnje hrvatski slikar Gabrijel Jurkić (1886.-1974.) kojeg je nerijetko posječivao i od kojeg je učio dok je ovaj u zreloj slikarskoj fazi boravio u franjevačkom samostanu Gorica kraj Livna. Tu je spoznao voljeti prirodu, shvaćati je kao živi organizam i prenositi na platno u živosti snažnog realiteta. Prof. Juraj Baldani

¨… Ostao dosljedan svojoj ¨ herezi¨, uspio se izboriti za svoj autorski, respektabilan prostor na hrvatskom likovnom ozemlju… Već u svojoj slikarskoj pretpovijesti ¨inficiran¨ krajolikom i kasnom Jurkićevom fazom – produhovljenim realizmom, a ta inicijalna Jurkićeva poputbina nije se potrošila tijekom životnih anabaza, naprotiv bujala je…. Ledićevi majstorski krajolici užitak su i za oko i za dušu, potiču nas na višekratno promatranje, razmišljanje i samoispitivanje. Prof. Stjepan Hajduk

¨Svako od njegovih djela je duševni živi doživljaj. Pikturalna koncepcija počiva na baroknom izražaju: tonovi bez prekida u komplementarnom kontrastu, predstavljaju stvarnost i iluziju, predočujući, bilo povijesnu sliku grada Varaždina, bilo neukrotive prirodne snage…¨ Yanka Kiy – de Samobor (Yanka de Samobor, pisac, novinar, umjetnički kritičar, organizator izložbi, član akademskog instituta Pariza, potpredsjednik jednog francuskog društva književnika, po ocu Zagorka iz Zlatara).