Miroslav Pelikan – ČOVJEK
Sasvim slučajno Tomo mi je pokazao poslije je priznao kako je to odavno želio učiniti i probuditi moj istraživački nerv, omanjeg, pogrbljenog starca, kako posve iskrivljen sjedi na klupi u hladu na obali mora.
Zastali smo i promatrali ga nekoliko trenutaka.
-On ti je bio velika zvjerka, velika, velika- progovori Tomo i krene.
Slijedio sam ga, ne osobito zainteresiran za izrečeno. Susretao sam mnoge važne osobe, koje se uglavnom nisu ničega važnog sjećale ili su im se iznenada razbuđena sjećanja uveliko razlikovala od iznimnog obilja informacija o njima.
Slutio sam kako bi i sada s tim pogrbljenim čovjekom bilo isto ili barem slično.
Sjeli smo na prvu slobodnu klupu u rijetkom, slabom hladu, otvorili konzerve piva i polagano pili…
Pročitajte cijelu priču: Miroslav Pelikan – ČOVJEK
