Poezija je svakako odmak od realnog svijeta
Gordana Igrec
Predsjednica Ogranka Matice hrvatske u Zaprešiću Višnja Poropat Vujnovac, koja inače radi u Gradskoj upravi Grada Zaprešića kao viša suradnica za informiranje, rođena je prije 44 godine u Puli, iako je živjela do završetka srednje škole u Rovinju, pa tako smatra Zaprešić i Rovinj svojim domom, piše kao rijetko tko poeziju samo za sebe. Ne objavljuje je, kako nam je odmah kazala. Na mjestu predsjednice Ogranka Matice hrvatske Zaprešić već je dvije godine i kako je kazala: Godina je to u kojoj još uvijek učim stvari vezane uz vođenje ovako ozbiljne kulturne udruge, ali i godina u kojoj se iskustvo pokazuje kao dobrodošao segment”. Pošto je prije nekog vremena Višnja Poropat Vujnovac, prof. bila u organizaciji predstavljanja zbirke pjesama Prazne vaze vrlo zanimljive i nadarene te samozatajne pjesnikinje i profesorice Ljerke Vladović koje se odvijalo u prostoru Matice hrvatske Zaprešić. Ova kombinacija sasvim je dovoljan povod da “bacite pogled“ na Male ženske razgovore s prof. Višnjom Poropat Vujnovac, da saznate do kojih vrijednosti najviše drži u životu, kako provodi slobodno vrijeme, koje pisce voli najviše čitati i što planira u svojoj profesionalnoj budućnosti.
Pišete li Vi poeziju ili prozu?
Umjetničko izražavanje stalna je potreba i nužnost, no svako moje pisanje ipak ostaje duboko pospremljeno u privatnim sferama. Pišem, ali ne objavljujem.
Što Vama znači poezija?
Poezija je za mene i mjesto i vrijeme. Mjesto sažimanja svega proživljenog, ali i maštanja, mjesto igre riječima i mislima. Ona je mjesto susreta realnog i nerealnog, nevjerojatan spoj glasova koji u suzvučju stvaraju posebnu životnu scenografiju koja je uvijek drugačija i kojoj se možemo uvijek vraćati ili u nju uvijek bježati. Poezija je svakako i vrijeme koje je potrebno izdvojiti da bi se čitalo i pisalo. Međutim, to je i zaustavljeno vrijeme jer je svaka pjesma poput fotografije ili filma u kojem je zaustavljen jedan trenutak stvaranja u koji se čitajući vraćamo. Poezija je svakako odmak od realnog svijeta.
Ima li poezija budućnost?
Kako sam rekla, poezija je vrijeme. Ono nerealno vrijeme koje ne možemo mjeriti spravama te svakako, kako ima svoju prošlost ima i svoju budućnost. Možda me zabrinjava sadašnjost, jer ako u sadašnjosti ne postavimo jasne odrednice što poezija za budućnost jest, strah me i njezine budućnosti. Danas svatko može objaviti knjigu, a svatko je može i napisati. Osobito je to s pjesmama. Ali ono što se može čitati danas teško da sadrži sve odlike svevremenosti i bezvremenosti poezije.
Možda je najveću štetu poeziji napravilo pitanje Što je pjesnik htio reći? jer je usadilo u svijest ljudi da ne možemo razumjeti o čemu se u pjesmama govori. Nešto uzvišeno postalo je danas predmetom izrugivanja. Zato ako želimo pozitivnu budućnost, moramo u sadašnjosti promišljeno djelovati.
Piše se više poezija nego što li se čita?
To je odlično pitanje! I ponekad mi se zbilja čini da je tome tako. Meni je kao fonetičarki žao da se poezija jako malo sluša, a baš mi je to važan segment pjesništva. Danas su recitali rijetkost, kao i pjesničke večeri gdje bi se glasovno interpretirala valorizirana poezija. Jer zbilja stihovi nisu samo za promišljanje o smislu, već i za uživanje u igri riječi i glasova.
Kako provodite slobodne dane i slobodno vrijeme?
Što smo slobodniji kao društvo to imamo manje slobodnih dana i slobodnog vremena. U posljednje mi se vrijeme često događa da čeznem za dokolicom, za onim stanjem u kojem se uspijemo u potpunosti osloboditi. Ipak, slobodno vrijeme najradije provodim u rodnom Rovinju, u zadnjim prostorima osame obiteljske kuće. Slobodno vrijeme uvijek je ispunjeno prirodom, zelenilom, morem i knjigama. Uz to i dragim ljudima. Čini mi se da je to dobitna kombinacija.
Do kojih vrijednosti osobito držite u svojem životu?
Poštovanje prema drugima i prema trudu i radu drugih. Ravnoteža koju je danas teško postići, ali za kojom neprestano težim. Mir je također jedna od vrijednosti koja se često zanemaruje, a temelj je za sve naše reakcije, poslove, promišljanja i kreativnost. I osobito cijenim mudrost koja se ne prosipa u obliku danas tako popularnih raznih lekcija iz samopomoći, već ona koja pogađa trenutak i osobu.
Koje pisce volite čitati?
Volim čitati hrvatske književnike. Posebice Slamnigovu poeziju i Brešanove romane. Čitam Kristijana Vujičića i Ivicu Prtenjaču kao novije autore, a volim i Vodič kroz galaksiju za autostopere koji odudara od mog uobičajenog književnog ukusa. Znam zaroniti i u knjige kao što je Heisenbergova Fizika i filozofija, a moja trajna ljubav djela su Nedjeljka Fabrija. U životne korijene uvijek dirne pjesništvo Mate Balote ili roman Sliparija Milana Rakovca, dok me Krležin Petrica Kerempuh oduševljava kotrljajućom ljepotom kajkavštine, a tom se autoru uvijek vraćam i u potrazi za objašnjenjima društvenih odnosa i karaktera ljudi.
Koji su Vam profesionalni planovi za budućnost?
Riječ je moje trajno odredište na planu čitanja, pisanja, ali i govorenja pa će zasigurno svi poslovni planovi biti u tom smjeru, a za sada većih promjena na poslovnom planu nema na vidiku.
