Razgovor sa slikarom i povjesničarom umjetnosti Željkom Čurčićem u povodu izlaska nove monografije
Miroslav Pelikan
Povjesničar umjetnosti i slikar Željko Čurčić, zanimljiva je i osebujna pojavau u kulturnom životu Hrvatske. Nedavno mu je objavljena druga monografija o njegovom kompleksnom djelovanju.
Novu dvojezičnu hrvatsko-englesku ŽELJKO ČURČIĆ MONOGRAFIJA/MONOGRAPH 2 u knjižnom obliku, čvrsto ukoričenu na 175 str. u izdanju VISION TEAM d.o.o. iz Opatije može se tretirati kao nastavak prvotne monografije ŽELJKA ČURČIĆA iz 2020.godine od istog izdavača na 200 str.
U prvotnoj monografiji je obrađena likovna djelatnost Željka Čurčića u domeni slikarstva s stanovišta stilsko-izričajnog načina likovnog govora.
Što obuhvaća drugu knjigu: ŽELJKO ČURČIĆ MONOGRAFIJA/MONOGRAPH 2 ?
Obuhvaća više izdvojenih cjelina kojim sam se bavio tijekom svojeg znanstveno-stručnog i umjetničkog djelovanja.
Kako sam gotovo svoj cijeli radni vijek proveo u Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža” tako je leksikografska djelatnost nezaobilazni dio mog stručnog i znanstvenog rada.
Moj interes za povijest umjetnost, koju sam studirao, definirala me kao povijestničara umjetnosti.
Prirodni interesni slijed je likovno-kritičarska djelatnost.
Kako sam vezan uz galerijsku djelatnost tu sam se ostvario kao kustos.
Nastavak moje umjetničko likovne djelatnosti očituje se u slikarstvu.
Što ste konkretno radili u Leksikografskom zavodu “Miroslav Krleža”?
Prvenstveno sam radio kao ilustrator-dizajner leksikografskih izdanja: temeljem sinopsisa koje sam izradio na zadani tekst iz trideset i osam struka odabirao i oblikovao sam adekvatne ilustracije i dizajnirao stranice leksikografskih izdanja.
U svojstvu povjesničara umjetnosti pisao sam članke za natuknice za pojedina izdanja.
Kako sam magistrirao informacijske znanosti, stečenim znanjem i vještinama stvarao sam zavodsku bibliografiju članaka iz aktualne periodike iz trideset i osam struka koja je pomagala u radu leksikografa da dođu do traženih informacija.
Koji je vaš doprinos u domeni povijesti umjetnosti?
Najznačajniji rad na polju povijesti umjetnosti je obrada bibliografske građe iz hrvatske periodike od 1869. do 1903. godine.
Na tu temu mi je 1986.g. u nakladi NSB izašla knjga. Iz predgovora Antuna Bauera može se razabrati njezinu vrijednost: “Radeći na anotiranoj bibliografiji za umjetnost i srodne struke XIX stoljeća spoznao sam koliko je značenje znanstvene obrade informacija o likovnoj umjetnosti iz hrvatske periodike tog vtemena. Naime ta je periodika osnovni izvor informacija o zbivanju u umjetnosti XIX stoljeća u Hrvatskoj. Stoga sam – očekujući zanimljive rezultate – prihvatio takvu temu kao sadržaj magistarskog rada Željka Čurčića.
Vrijednost ovog rada je u studioznom i kritičkom korištenju informacija o likovnoj umjetnosti u Hrvatskoj u periodu od 1869. do 1903. godine. Vremenski period određen je izdavanjem časopisa “Vijenac”, koji je ujedno bazični časopis za praćenje razvoja likovne umjetnosti i zbivanja oko nje u Hrvatskoj. Osim građe u “Vijencu” korištena je i odgovarajuća građa u 68 drugih časopisa i novina u Hrvatskoj iz tog vremenskog perioda. Odatle i vrijednost 687 navedenih bibliografskih jedinica, vezanih za tematiku likovne umjetnosti, jer one daju iscrpni sadržah informacija potrebnih za znanstvenu ocjenu značenja ove tematike u godinama 1869-1903. Činjenica da je u to doba 69 časopisa pratilo zbivanja u likovnoj umjetnosti, da je autora tih napisa bilo više od stotinu daje neočekivanu i do sada neobrađenu osnovu za ocjenu kulturnog i umjetničkog zbivanja u Hrvatskoj u tom vremenu.
Daljnja vrijednost Čurćićeve publikacije je neposrednom praćenju i kritičkoj interpretaciji zbivanja u likovnoj umjetnosti tog vremena, što pruža mogućnost da se ta zbivanja ocijene komparativno u odnosu na zbivanja u kasnijim periodima.
Valorizacija prezentirane građe ima posebnu važnost za ocjenu zbivanja koja su u našoj likovnoj umjetnosti stvorila “secesiju” i “Modernu”. Stoga je ova publikacija vrijedan prilog studiju likovne umjetnosti u Hrvatskoj, prilog koji – na bazi osnovnih informacija-omogućava stvaranje sudova o minulim događajima u likovnom životu u nas”
Kako se odvijala vaša likovnokritičarska djelatnost?
Povodom mnogobrojnih izložbi suvremenih autora ( što skupnih što pojedinačnih) pisao sam likovne kritike. Isčitavajući suštinu njihovih izričaja dolazio sam do konkluzije o vrednostima njihovih radova.
Posebno bi istaknuo skupne izložbe gdje komparirajući djelatnost pojedinih autora donosim sudove o njihovim zajedničkim karakteristikama. Prezentacija tematskih izložbi gdje se više autora očituju na zajedničku temu, izazov je uočiti sličnost i različitost njihove umjetnosti.
Uz što je vezana vaša kustoska djelatnost?
Kao kustos se pojavljujem prilikom organizacije pojedinih izložbi. U ostvarenju izložbi surađujem s mnogima koji su sudionici u njihovim realizacijama: fotografima, grafičkim dizajnerima, lektorima, promotorima i sl.
I dalje njegujete slikarsku djelatnost?
Slikarstvo kao prva ljubav permanentno tinja u mojim nastojanjima da izrazim svoja unutarnja previranja na emocionalnom i duhovnom planu. Autori članaka-kritika o mojem likovnom radu(Andrej Vujnović, Biserka Goleš Glasnović, Iva Körbler, Merlita Sorola Staničić, Krunoslav Kamenov, Vedran Perkov, Miroslav Pelikan) najbolje obrazlažu moju likovnost.
Što slijedi dalje?
Nastojat ću dok me voljni momenat tjera da nastavim s dosadašnjom djelatnošću.
Što bi još željeli istaknuti iz vaše biografije?
Htio bih istaknuti da sam veliki zaljubljenik u tenis, gdje sam u veteranskoj konkurenciji imao i neke igračke uspjehe.
