Željko Koprolčec suvremeni je hrvatski umjetnički fotograf, autor je impresivnog i osebujnog opusa, izlagač na brojnim izložbama
Miroslav Pelikan
Gospodine Koprolčec, jedan od značajnih ciklusa u Vašem opusu jest i retro ciklus. Pripremate se za veliku izložbu iduće godine s odabirom retro fotografija.
-Dugi niz godina bavim se studijskom fotografijom i u okviru toga retro fotografijom koja je za mene izuzetno poticajan umjetnički izazov. Takva vrsta fotografije omogućuje mi kreativan pristup na primjer u stilizaciji kadra u stilu Art Decoa i ugođaju galantno-dekadentnog doba „ludih tridesetih“ koji uključuju kostime, frizure i poze… Kada je riječ o tome stilu inspiriraju me sve njegove forme, osobito prikaz žena, koje izgledaju elegantno i zanosno, privlačno i tajanstveno.
Iako sam već ranije javno prikazao nekoliko foto retro eseja, moja produkcija je obimna pa pripremam izložbu s prikazom cjelovitijeg opusa koja bi uključivala veći broj fotografija.
Kada je nastala Vaša prva retro fotografija?
Svojedobno sam živio i radio u Italiji, bavio se modnom fotografijom, kasnije nastavio prateći našu modnu industriju. Boraveći u Italiji često sam odlazio u biblioteku filmskog centra Cinecitta koja je obilovala monografijama, poznatih filmskim zvijezda. Čini mi se da je moje modno iskustvo, prikaz diva i upućenost u estetiku art decoa skupa sublimirano u mojim retro fotografijama. One su „hommage“ svom tom razdoblju i osobito mojoj sklonosti „beautiful“ fotografiji, a zatim i izgrađivanju predodžbe primadone ili dive što sam započeo snimajući našu ikonu glazbene scene Josipu Lisac kao Gretu Garbo i Marlene Dietrich.
Što osobito ističite u tom ciklusu?
Retro ciklus, uostalom kao i sve moje fotografsko stvaralaštvo produkt je dosta zahtjevnog umijeća studijske fotografije, izveden suvremenom fotografskom tehnikom na temelju mojeg senzibiliteta i svjetonazora. Ovom prilikom želim istaknuti suradnju i zahvaliti svim suradnicima koji su potrebni za tako zahtjevan projekti, a pokrili su područja u rasponu od protagonista, kostima, frizura, šminke, uzoraka i predmeta u pozadini. Ne mogu ih navesti sve, ali mogu istaknuti nekoliko mojih dugogodišnjih suradnika koji me prate u ovoj divnoj foto priči svojim entuzijazmom, talentom i kreativnošću; to su video snimatelj Boris Krstinić, kostimografkinja Nina Silobrčić i make up artist Dino Baksa.
Koliko ste retro fotografija napravili?
-Izložba iduće godine je koncipirana s oko 150 fotografija, koje uključuju suradnju na retro projektima s glumcima, pjevačima, manekenima, foto modelima i balerinama…
Crno bijelo ili kolor?
-Radio sam kolor i crno bijelu fotografiju, analognu i digitalnu. Za retro fotografiju osim studiozno i minuciozno rekreiranih detalja i ugođaja, važan je ponekad i postupak toniranja, osim što diskretno upozorava na artificijelnost fotografske tehnologije, još je jedna važna sastavnica retro stila. Trenutno nastaje ciklus „Mali Hollywood“ koji snimam analognom Plaubel 4X5 kamerom.
Možete li izdvojiti pojedine fotografije iz retro ciklusa?
Te pojedine izdvojene fotografije biti će na izložbi, svaka retro serija meni je zanimljiva i značajna; od suradnje s našim velikim glumicama Vidom Jerman, Enom Begović, Almom Pricom, Ninom Violić i Filipom Šovagovićem, Barbarom Nolom, Lanom Menigom i Anom Pogorelić, pjevačicom Josipom Lisac, balerinama iz HNK-a, opernom divom Dubravkom Šeparović Mušović i mnogim drugima.
