Pero Pavlović
GRABOVICA 33
Primio sam pismo:
Dragi pjesniče
Ja sam Mladenka Zadro iz Grabovice
Imala sam četiri godine
Kada su u naše selo došli
Neki strašni ljudi na Malu Gospu 93.
I mučki ubili trideset i troje Hrvata
Koji su trpjeli Kristove muke
Među njima smo ja, mama, tata, djed i baka
Sada živim u jednoj divnoj svjetlosti
Čija se ljepota ne da opisati nikakvim riječima
Oko mene su sami anđeli
I svi pobijeni koje je zadesila grozna smrt
Znam da ne znaš mrziti i zato ti pišem
Odgovorio sam:
Dragi mali anđele
Znam da znaš i za stihove koje sam posvetio
Svim palim grabovačkim žrtvama
Neposredno poslije ove tragedije
Sada pjesmu nedopjevanu
Želim ukrasiti novim stihovima
Koji teku iz srca
Ti ih mali anđele Božji
Oboji nebom beskrajne ljubavi
Da mržnja nikada nema zadnju riječ
